Zagrepčanka koja je svjedočila razgovoru u tramvaju teško bolesnog oca i njegove 3-godišnjeg sina koji je bio gladan, potresla je njegova tužna situacija, pa je priču iz tramvaja objavila na Facebooku.
“Tokom današnje uobičajene vožnje tramvajom, na posljednjoj stanici ulazi otac. Ispod lijeve ruke dvije štake,dok desnom pokušava pridržavati kolica sa malim djetetom. Napokon uspijeva sjesti na prazno sjedalo, dok se dijete budi. Prvo sto progovara je ”tata, ja sam gladan” .
Tata mu objašnjava kako danas nije bilo bas boca, te da mu je uspio kupiti samo jedno pecivo, sa tonom koji obećava kako će se tata uvijek snaći”, prepričala je osoba koja je svjedočila potresnom prizoru.
“Potrudit ću se biti kratka, no istovremeno vam predočiti današnje iskustvo kako bih probudila svijest da gladni ljudi nisu u filmovima i da djeca ne gladuju samo u Africi. Kako su nas možda učili na vjeronauku. Tokom današnje uobičajene vožnje tramvajom, na posljednjoj stanici ulazi otac. Ispod lijeve ruke dvije štake, dok desnom pokušava pridržavati kolica s malim djetetom. Napokon uspijeva sjesti na prazno sjedalo, dok se dijete budi. Prvo što progovara je “tata, ja sam gladan”.
Tata mu objašnjava kako danas nije bilo baš boca, te da mu je uspio kupiti samo jedno pecivo, s tonom koji obećava kako će se tata uvijek snaći. Na prvu, nisam pretjerano razmišljala o ocu, te da li je to njegova odgovornost. Bilo mi je neshvatljivo kako mi kao društvo u današnje vrijeme možemo dozvoliti da ijedno dijete bude gladno. Kasnije, kroz priču s ocem, sam saznala da boluje od multiple skleroze. Zadnjih mjesec dana je proveo u bolnici dok je djecu čuvala neka gospođa kojoj je morao platiti 3,5 tisuće. Starije dijete je osmogodišnjakinja koja je tom trenutku bila u školi. A tata je išao na ”posao” skupljanja boca, teško pokretan s trogodišnjim djetetom”, napisala je na Facebooku.
Ubrzo nakon objave na priče o čovjeku iz tramvaja, a u komentarima na Facebooku javili su se i ljudi koji poznaju gospodina i mnogi drugi građani koji žele pomoći.
“Sjećam se razgovora s tom gospođom, bilo je to jutros. Nekoliko sati kasnije počeo mi je zvoniti telefon. Zovu ljudi, pitaju što nam treba”, ispričao nam je 37-godišnjak koji je u invalidskoj mirovini od 2010. godine, kada je obolio od multiple skleroze.
Kćer ima 8 godina i ide u prvi razred, a 3-godišnjak, koji je s njim bio u tramvaju, od veljače kreće u vrtić, pa će im biti lakše.
Kako pomoći?
Postanari su, a Ilijin je račun – u blokadi. Tako da mu ne ostaje ništa ni od mizerne mirovine. Teško pokretan, na štakama svakodnevno skuplja boce, nerijetko u društvu sina Ivana, dok supruga traži posao.
“Dugo je nezaposlena. Nedavno je izgubila i posao kod privatnika gdje je radila “na crno”. Teško nam je i svaka nam je pomoć dobrodošla. Najteže mi je zbog djece, nerijetko su i gladni pa je svaka pomoć dobrih ljudi dobrodošla”, kazao nam je Ilija koji bi najsretniji bio kada bi njegova obitelj jednog dana imala – vlastiti dom.
Svi koji na bilo koji način mogu i žele pomoći ovoj obitelji mogu se javiti gospodinu Iliji Karamatiću na broj mobitela 091/ 3956-976 ili na adresu Vaganačka cesta 15/1, Gornja Kustošija, Zagreb.
Obitelji sada treba:
Konzervirana hrana,brašno, tjestenina, hrenovke, odjeća za dječaka (4) i za djevojčicu (8)zimska obuća broj 28 i 31.
Svakako se javite gospodinu Iliji prije nego što mu odnesete svoje donacije.