Iza svakog većeg sukoba na Balkanu stoje, naravno, političari, ali glavne poluge moći su navijačke grupe koje i dobijaju “ratoborne” nazive, a vođa tih skupina bude, u većini slučajeva, blizak desničarskim političkim strankama.
Fudbal na teritoriji Jugoslavije je osamdesetih bio u ekspanziji, a samim time i značaj navijačkih grupa je bio veći nego ikad prije. Josip Broz Tito je znao da manipuliše masama, te je znao kako da smiri studente, penzionere, članove navijačkih skupina… Međutim, nakon njegove smrti svaki relevantan političar je postao blizak s jednom navijačkom grupom, te se na taj način “nabijao” nacionalizam. Sve je to eskaliralo početkom 90-ih, kada su navijačke grupe jedna drugoj postale smrtnim neprijateljima.
Ukoliko pogledamo medijske članke prethodnih dana, vidimo da navijačke grupe ponovo dobijaju sve više medijskog prostora. Navijački neredi u Beogradu su sve učestaliji, a to je sve eskaliralo ove sedmice kada je počela borba oko “murala”. Političari su odmah regrutovali svoje skupine da zaštite njihove interese i da podgriju nacionalizam. S jedne strane budu aktivisti civilnog društva, a s druge strane usijane glave koje slijepo vjeruju svom vođi. Teško se protiv takvih boriti, jer su homogeniji.
U Mostaru su danas viđene užasavajuće scene. Navijački neredi su i u Mostaru izbili zbog grafita. Etnosimbolizam je uvijek tajno oružje desničarkih politika, a oni obično ne vide širu sliku, pa im grafiti zadovolje apetite.
U narednim danima, nažalost, možemo očekivati sve više ovakvih scena, jer je ovo očito organizovana akcija. Desničarske politike su značajno uzdrmane pojavom COVID-a, inflacijom i globalizacijom, pa se alternativa mora urgentno tražiti.
Nadamo se da neki novi Boban neće ponovo udariti sudiju!