Ove dvije Vučićeve lutke na koncu, koje su svoje političke pobjede slavili na isti način – uz četničke pjesme, uz fašističke prijetnje Crnogorcima, uz „leleču Turci, kukaju bule”, uz zastave države koja ih je okupirala – odlučile su da, opijeni mržnom, sruše kuću na izborima poraženom predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću. Zašto Zapad pomaže predsjedniku Aleksandru Vučiću da ostvari ono što Slobodan Milošević nije ratovima i zločinom? Zbog čega Amerika ponavlja grešku iz devedesetih, pa za svog glavnog partnera na ZB ponovo bira velikosrpski nacionalizam? Kao senator, Biden žestoko se obrušavao na zapadne partnere koji su ćutke posmatrali kako zločinački režim u Beogradu davi Bosnu i ubija ljude samo zato što su druge vjere i nacije. “To se zove genocid. Ge-no-cid! Upravo to! A ova administracija, i oni koji je podržavaju, boje se da upotrebe tu riječ” – grmio je senator Biden. Danas ključni predstavnici njegove administracije za Balkan nemaju problem s tim što novoizabrani predsjednik CG Jakov Milatović kukavički relativizuje srebrenički genocid i što Crnu Goru namjerava da uvuče u repliku Velike Srbije, u ”Srpski Svet”. Kad teritorijalno mala zemlja ponovi istorijsku grešku, kao što je Crna Gora 2020. ponovila 1918-tu, onda se ta tragična glupost samo toj državi i njenim nesrećnim građanima obija o glavu. Kada to učini velika zemlja, koja, uprkos zdravom razumu, istrajava u svojoj kobnoj namjeri da žrtvuje sve za ništa – onda zaista moramo biti spremni na sve. Uključujući „drugo poluvrijeme” devedesetih, koje odavno najavljuje Ivica Dačić.