Bila je to još jedna epizode horor sapunice u koju se pretvorila pandemija koronavirusa u susjednoj državi: Kon je iscrpljeno piljio u prazninu, Brnabić se gubila u metaforama o bunarima i tunelima, a Nestorović je nezaustavljivo govorio o svemu i svačemu, potvrđujući još jednom da ga odgovorni mediji uopće ne bi smjeli pozivati u goste, a odgovorna vlast konsultovati.
Vučić i suradnici nisu u stanju upravljati sistemom
Bilo je mučno gledati tu za zdravi razum i dostojanstvo čovjeka uvjerljivu propagandu, na koju Vučić i njegovi najbliži suradnici usred pandemije troše više vremena nego na borbu protiv širenja koronavirusa. Istovremeno je to bila savršena ilustracija zašto je Srbija tako spektakularno podbacila u zaustavljanju širenja zaraze te zašto je u njoj već više od dvije hiljade testovima potvrđenih zaraženih i šezdesetak umrlih.
Aleksandar Vučić oko sebe u ovoj izvanrednoj situaciji nije uspio okupiti tim kompetentnih stručnjaka, ni kada je riječ o zdravstvenom aspektu pandemije, a još manje kada je riječ o ljudima koji su u ovoj dosad nezabilježenoj situaciji sposobni učinkovito upravljati državnim sistemom. Problem naravno nisu samo Vučićevi suradnici, nego i on sam, jer se još jednom pokazalo da predsjednik Srbije ne raspolaže kapacitetima za koje je uvjeren da ima, a i da je Superman, to nije dovoljno da se uspješno organizuje borba državnog aparata protiv koronavirusa, a ni da se građane motiviše na solidarno ponašanje i pridržavanje pravila.
Sve je počelo skandaloznom presicom krajem februara
Dodatni je problem što Vučić svojim kontinuiranim verbalnim ispadima, prijetnjama, glumatanjem i samohvalom građanima Srbije konstantno šalje kontradiktorne poruke te proizvodi paniku koje u mnogo slučajeva uopće ne bi bilo da predsjednik opet nije izvalio nekakvu glupost.
Tragedija Srbije je započela krajem februara, kada je Vučić sazvao konferenciju za medije na koju je doveo i Nestorovića, koji se već tada proslavio ponašanjem koje jedan ozbiljan stručnjak u javnosti sebi ne smije dopustiti.
Nestorović je koronavirus nazvao “najsmješnijim virusom u historiji” te svoje sumanuto izlaganje okrunio sada već antologijskom izjavom: “Žene, slobodno idite u šoping u Italiju, tamo su sada najveći popusti, štiti vas estrogen.” Dok je tako bezbrižno lupetao, Nestorović je umirao od smijeha, a i Vučić koji je u tom trenutku stajao iza njega. Ministar zdravstva Zlatibor Lončar je pak izjavio da je “koronavirus dosta slabiji od obične gripe”.
Bilo je to 26. februara, a u tom trenutku su dijelovi Lombardije već bili pod karantinom, Italijani su masovno odlazili u panični šoping, a italijanski ljekari shvatali da se suočavaju s nečim dotad nezamislivim. Potvrđenih slučajeva zaraze je u Italiji bilo oko 400.
Dok se Vučić smijao Nestorovićevim seksističkim pošalicama i vodio njegovim šarlatanskim procjenama, sve išlo nizbrdo za Srbiju i njene građane.
Sve što je od tada do danas Vučić učinio bila je serija manjih ili većih promašaja i propusta, od kojih su neki direktno doveli do pospješivanja širenja zaraze.
Otprilike dvije sedmice nakon skandalozne konferencije za medije s Nestorovićem Vučić je promijenio ploču i krenuo s apokaliptičnom retorikom, usput tvrdeći da koronavirus niko nije nazvao “najsmješnijim virusom u historiji”. Predsjednik Srbije definitivno nije prvi državni lider koji je podcijenio opasnost koju predstavlja koronavirus, ali se zato već sedmicama s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom takmiči u tome ko će katastrofalnije za živote i zdravlje svojih građana upravljati nastalom krizom.
Glavni širitelj panike i haosa u Srbiji je predsjednik države
Vučićeve verbalne akrobacije od kraja februara do kraja marta maestralno je sažeo satiričar Zoran Kesić u svojoj emisiji 24 minuta.
Predsjednik Srbije je pandemiju u međuvremenu prvenstveno iskoristio za uvođenje izvanrednog stanja u Srbiji, suspenziju rada parlamenta i preuzimanje još veće moći u vlastitim rukama. Istovremeno je krenuo psihološko-policijski teror nad građanima Srbije kroz kombinaciju svakodnevnih javnih istupa i drakonskih mjera ad hoc ukidanja građanskih sloboda, a bez neke jasne strategije borbe protiv zaraze.
Vučićeve svakodnevne javne istupe s vremenom postaje nemoguće pratiti ako se želi zadržati zdrav razum, s obzirom na to da predsjednik Srbije stalno nekome prijeti, drži sulude monologe, plače, dahće, stenje, lupeta sve i svašta. Umjesto da se pokaže liderom kakvim se smatra, Vučić se iskazao kao glavni širitelj panike i haosa u Srbiji, naprimjer, svojom najavom da će odjednom uvesti 24-dnevni policijski sat u cijeloj zemlji, što je onda izazvalo stampedo građana prema supermarketima, jer je Vučić utvrdio da građani više neće smjeti ići u kupovinu.
Suđenja preko Skypea?!
Da stvar bude još luđa, građanin Srbije koji je dan poslije Vučićeve izjave na Facebooku ostavio status u kojem najavljuje da se uvodi 24-satni policijski sat je ekspresno uhapšen zbog širenja panike. Uvedena su i skandalozna suđenja preko Skypea, a na jednom od njih je jedan građanin zbog kršenja mjere samoizolacije po hitnom postupku osuđen na tri godine zatvora. Ponovimo to još jednom: čovjek je preko Skypea osuđen na tri godine zatvora!
U jednom članku je premalo prostora za sve Vučićeve ispade proteklih sedmica, no svakako vrijedi spomenuti kako je u jednoj od napada logoreje priznao da je lagao Njemačkoj o broju respiratora koje Srbija ima kako bi pokušao nabaviti više, ali su oni koji su insistirali da se javno objavi tačan broj respiratora osujetili njegov suludi plan. Tu su i bizarne propagande akcije zahvaljivanja Kini, koje uključuju i da Vučić ličnoo na aerodromu dočekuje avion s medicinskim potrepštinama s Dalekog istoka, kao da predsjednik države nema pametnije posla usred pandemije.
Potkapacitiranost kadrova Vučićeve vladajuće stranke
Koronavirus je razotkrio i razorenost institucija u Srbiji, kao i kolosalnu potkapacitiranost kadrova njegovog vladajućeg SNS-a da se nose s ovom nedvojbeno izazovnom situacijom – Vučić je okružen skorojevićima, falsifikatorima doktorskih disertacija i alumnima Megatrenda, notornog privatnog sveučilišta poznatog po štancanju i veleprodaji diploma.
Počinjene su i brojne greške, poput toga da se koronavirusom zarazio cijeli garnizon vojske Srbije koji je sudjelovao u organizovanju karantina za građane Srbije koje su se vraćali iz inostranstva. To se moglo dogoditi samo ako vojnici nisu imali odgovarajuću zaštitnu opremu ili se nisu pridržavali potrebnih protokola, a oboje je katastrofa zbog koje bi u normalnoj državi ministar obrane Aleksandar Vulin odmah podnio ostavku.
Skandalozno hapšenje novinarke koja je pisala o nedostatku medicinske opreme
Srbija ne uspijeva provesti ni najbanalnije epidemiološke mjere, čega je najnoviji primjer masovno širenje zaraze u bolnici na beogradskom Dedinju: i dalje ne mogu utvrditi kako je koronavirus uopće ušao u bolnicu i kako se tako proširio.
U cijelom tom haosu Vučić i premijerka Brnabić izvode skoro pa svakodnevne igrokaze koji vrijeđaju inteligenciju građana.
Toga je možda najbolji primjer skandalozno hapšenje novinarke Ane Lalić, koja je pisala o nedostatku opreme u novosadskoj bolnici. Hapšenje je izvedeno na temelju odluke vlade Srbije, dakle formalno premijerke Ane Brnabić, dok je Vučić u javnosti naricao o tome da je molio Brnabić da tu odluku povuče.
Kao da je sve to išlo mimo njega i kao da se inače ne busa u prsa svojom apsolutnom dominacijom nad svakim aspektom života u Srbiji. Na kraju je Brnabić odluku povukla na traženje “šefa”, kako je rekla. Nakon toga se bacila na važan zadatak pokazivanja javnosti fotografija Vučićeve djece kako volontiraju.
Nemoguće je pobrojiti sve načine na koje Vučić i njegova svita istovremeno teroriziraju građane Srbije i podbacuju u borbi protiv širenja zaraze, no paradigmatski primjer toga je svakako stupidni dr. Nestorović, koji i dalje hoda po režimskim televizijama i nezaustavljivo prosipa laži i gluposti. Sinoć je tako Nestorović bio na Happy TV-u te muljao o tome da je on svojim gluparijama s kraja februara zapravo želio spriječiti paniku u Srbiji. Izjavio je i nekoliko puta “Ja nisam debil”, što je rečenica koju nikad ne bi izgovorio netko ko nije debil.
I dok se u drugim europskim državama, koje su reagovale na vrijeme i s kompetencijom, polako počinje razmišljati o trenutku kada će imati smisla postupno popuštati mjere zaštite, Srbiji tek slijedi katastrofa.
I dalje bez jasne strategije
Vučić ni nakon više od tri sedmice otkako je konačno shvatio razmjere opasnosti nije uspio organizovati funkcionalan sistem, nego se sve i dalje radi ho-ruk i bez jasne strategije. Pitanje je shvataju li građani Srbije da ih aktuelni predsjednik svojim poremećenim ponašanjem i haotičnom politikom u pandemiji koronavirusa vodi u propast, i mogu li se tome ikako suprotstaviti.
U svakom slučaju, jasno je da se Srbija u ovom trenutku suočava s jednom prijetnjom koja je opasnija od covida-19. Ta prijetnja se zove Aleksandar Vučić.