Intervju smo odlučili objaviti danas, baš na prvu godišnjicu političkih promjena u Crnoj Gori.
Svima je vidljivo da su ove promjene ponovo u atmosferi prijetnji i prebacivanja loptice unutar samog vladajućeg političkog bloka. O tome da će DF oboriti Vladu Zdravka Krivokapića, koliko je moguća ralizacija “srpskog sveta” te šta se može sve dogoditi na Cetinju odgovorit će nam iz prve ruke Živković.
RAZGOVARALA: AZRA MUSTEDANAGIĆ LIČINA
Žele poniziti Crnu Goru
Nažalost, teško je očekivati od vlasti koju je crkva Srbije instalirala u Crnoj Gori da preduzme nešto u korist građana, a protiv iste te, svoje crkve. Mi u Crnoj Gori imamo klasičnu teokratsku vlast koja od prvog dana ispunjava želje svoje crkve, na štetu države Crne Gore i svih njenih građana. Zakazanim ustoličenjem popa fašiste za mitropolita, i to u tronu Svetog Petra Cetinjskog, kao simbolu crnogorske slobode i postojanja, crkva Srbije uz instrukcije svoga vožda Aleksandra Vučića, stavlja prst u oko građanskoj, sekularnoj, antifašističkoj, multinacionalnoj i multivjerskoj CrnojGori. Ovim činom žele poniziti Crnu Goru i simbolički obznaniti svoju moć i okupaciju. Za sada se građanska Crna Gora snažno i otvoreno suprotstavlja ovako zlom naumu beogradskih hegemonista i njihovih crnogorskih slugu i poslušnika. Vazalska crnogorska vlast je otvoreno na strani crkve i svi se u narednim danima nalazimo pred velikim izazovom, jer je bezbjedonosna situacija veoma loša i mir kao naša najveća i najvažnija tekovina je na velikom ispitu.
Mir u Crnoj Gori na velikom ispitu
Zvanična Srbija je duboko umiješala svoje prste u unutrašnje stvari Crne Gore. I posljednji rezultat izbora je izraz te umiješanosti i uticaja. Glavne poluge preko kojih zvanična, Vučićeva Srbija upravlja procesima u Crnoj Gori su crkva Srbije i najjača politička grupacija u parlamentu DF (Demokratski front). Od izbora do danas, Crna Gora se mrcvari i propada na svim poljima i kada je vlada ostala bez podrške u parlamentu (podržava je samo 14 od 41 poslanika), upravo sa ovim ustoličenjem Joanikija skreće sa pažnja javnosti sa vlade koja nema podršku i koja treba uskoro da padne, pokušavajući se u haosu i mogućem ratu postići ono (okupacija) što nijesu uspjeli u miru.
Izbori kao direktna posljedica sadašnjeg stanja i šutnja EU
Naravno da to odgovara onome ko povlači sve konce u Crnoj Gori, a to je Aleksandar Vučić koji na očigled čitavog demokratskog svijeta, (EU i SAD) u Crnoj Gori nesmetano izvodi projekat „srpski svet“ kojim želi stvoriti srpsku Crnu Goru.
Pasivan odnos EU zabrinjava svakog normalnog građanina Crne Gore, zabrinutog za sudbinu svoje zemlje koja se našla na strašnom udaru svetosavskog klero – fašizma. Izvjesno je da se politika EU prema Crnoj Gori od izbora do danas promijenila. Od prvobitne podrške EU novoj vlasti, jer je uspjela zamijeniti prethodnu, koja je van svakog ukusa trajala pune tri decenije, sada smo došli do ozbiljne uzdržanosti i do čestih upozorenja da se krše demokratska pravila igre. Građanska Crna Gora je odmah shvatila da i od lošega (mislim na bivšu vlast) ima nešto mnogo gore, a to je ova nova vlast.
Iz dana u dan, to shvata i Evropa, ali za tako kratko vrijeme, sasvim sigurno i ne može priznati svoiju grešku koja se ogledala u podršci antievropskim snagama koje Crnu Goru vode u srednji vijek, a ne u EU.
Vučić igra pokvarene i opasne igre
Teško je Vučiću bilo što vjerovati. Sve je to dio njegove pokvarene i opasne igre u kojoj sebe želi prikazati kao nezainteresovanog za zbivanja u Crnoj Gori, a sve čini da je destabilizuje i pokori. Vjerujem da će dobro razmisliti hoće li doći na zakazano ustoličenje ili će svojim poslušnim vazalima prepustiti to da urade i bez njega. Iskustvo njegove posjete memorijalnom parku žrtava Srebrenice, prije nekoliko godina je još svježe i vjerujem za njega poučno.
Da vam budem jasan i otvoren, ja tom čovjeku ništa ne vjerujem. On jedno priča, drugo misli, a treće radi. Lupa toliko gluposti da se skoro svakodnevno sam mora demantovati. Služi za podsmjeh, ne samo opoziciji, nego i onima koji su ga izabrali u parlamentu. Nemam što dobro reći o čovjeku koji je ponizno poljubio ruku svakog popa u crnoj gori, olizao prag svake crkve, klečao na svim grobovima saradnika fašista, tvrdio da snagom vjere i brda može pomijerati ili da od korone ne može oboljeti pravi vjernik. Samo iz djelića njegovih budalizama nije teško zaključiti o kakvoj se osobi radi, a za takve kod nas u narodu postoji izreka,…“nema budale, kao školovane“.
Suvišno je i beznačajno njega tumačiti jer veoma često on, ni sam sebe ne rezumije. Njega je na to mjesto doveo pokojni Amfilohije, računajući da će mu biti odan poslušnik. Smrću Amfilohija, ovaj nesrećni čovjek je ostao izgubljeno siroče koje luta i bori se za naklonost novog mentora iz crkve Srbije. U izmijenjenim okolnostima to mu teško ide jer se crkva Srbije u međuvremenu prestrojila i isčistila od svih Amfilohijevih kadrova. Kada se vratio sa otvaranja olimpijade, komentarišući neku njegovu izjavu rekao sam,…“zdravko kao da se nije vrati iz japana, nego kao da je pao sa marsa“. Eto on se stalno ponaša, baš kao da je pao sa marsa, a mi se svi pitamo, čime baš ovoliko zlo zaslužili.
Upitna sigurnost Crne Gore
Nažalost, Crna Gora više nije sigurna država. Sve je ovdje počelo, kao i prije tri decenije u Bosni i Hrvatskoj sa lažnom pričom o ugroženosti srpstva. Bivši patrijarh Irinej je status Srba i srpske crkve u Crnoj gori tada ocijenio gorim nego u NDH ili u vrijeme Osmanlija. Sve je to iz dana u dan dizalo tenzije, a sa njima i nevjerovatnu mržnju prema Crnoj gori i svemu crnogorskom. Upravo zbog ovakve i ovolike mržnje koju je proizvela, ja stalno ponavljam da crkva Srbije nije ni hrišćanska, ni pravoslavna crkva, nego svetosavska klero-šovinistička bogohulnička organizacija za ostavrivanje velikosrpskih ciljeva. Njihovi inkubatori koji proizvode mržnju i laži već dugo satiru Crnu Goru, gazeći pred sobom sve najznačajnije građanske tekovine na kojima je ona oduvijek počivala. Upravo ovo ustoličenje njihovog popa na način i mjesto kako su naumili je najveća prijetnja miru u Crnoj Gori. Da vam budem iskren, Crna Gora me podsjeća na bure baruta sa fitiljom koji se svakog časa može upaliti u Beogradu.
Suprostavljanje nadolazećem fašizmu
Te prijetnje na društvenim mrežama su naša tužna svakodnevnica, a one nijesu ništa drugo do rezultat te vještački stvorene i širene mržnje. Ja stalno svojim tekstovima upozoravam da smo ovakvim širenjem mržnje i različitih oblika nepodnošljivosti prema svemu što nije srpsko, odavno zakoračili u fašizam. I sada vama ponavljam, oko nas je fašizam i građanska Crna Gora se svim svojim silama suprotstavlja nadolazećem fašizmu, kako to do sada niko nije radio, građanskim otporom, istinom, strpljenjem, pameću i nepopustljivošću, ni po koju cijenu. Na našu žalost i nesreću, aktuelna vlast je svojevrsni pokrovitelj zla koji nam se dešava i od nje ne treba ništa dobro očekivati osim nastavka diskriminacije kojom smo izloženi svi mi koji pripadamo nesrpskim narodima.
Sve prisutnija diskriminacija
U Crnoj Gorije diskriminacija vidljiva na svakom koraku. Posebno je to lako vidjeti kada sva vlast ustane u zaštiti svojih režimskih medija (u kojem prednjači medijski koncer Vijesti), a protiv svih ostalih koji su sačuvali svoj kritički odnos prema njoj. U istom danu je u Risnu napadnuta poznata novinarka Tamara Nikčević od jenog nasilnika i mrzitelja, a na Cetinju je sasvim bezazleno ometana ekipa TV Vijesti u izvještavanju sa javnog skupa i zamislite, vlada je događaj u Risnu ignorisala, a gotovo svi ministri na čelu sa premijerom su stali u zaštitu novinara TV Vijesti. Samo ovaj primjer, a ima ih bezbroj, dovoljno govori o diskriminaciji novinara koji su kritičari srpskog sveta.
Čekaju se potezi Abazovića
Abazović je posebno tužna priča današnje Crne Gore. To je čovjek koji je sa svojom strankom (URA) i svojim mentorima i pokroviteljima (medijski koncern Vijesti), Amfilohijev izborni poraz na posljednjim izborima, pretvorio u pobjedu i omogućio klero-šovinistima da preuzmu i vrše vlast u Crnoj Gori. Abazović se nalazi na čelu bezbjedonosnog sektora u Crnoj Gori i svojim neistinama o bezbedonosnom stanju u zemlji, direktno potkopava i ugrožava mir. U pitanju je najveći licemjer i podlac u crnogorskoj politici koji iz za sada, samo njemu znanih razloga ispunjava isključivo želje i interese crkve Srbije u Crnoj Gori, na štetu građana i države. Prije poslednjih izbora se zalagao isključivo za zakone o porijeklu imovine i lustraciji, na čemu je dobio podršku građana. Tih zakona nema ni u najavi, ali zato je omogućeno crkvi Srbije da opljačka najvrijedniju sakralnu imovinu države Crne Gore i da bude, ne država u državi, nego država iznad države. U ovako stvorenom ambijentu čiji je jedan od kreatora i sam Abazović, svaka priča o EU je nažalost, neozbiljna. Crna Gora nazaduje u tom procesu.
Nova vlast se dodvorava Beogradu
Što više ovu vlast ponižava Beograd, to su oni ponizniji i servilniji. Dali bi neznam što već, kada bi uspostavili bliske odnose sa Beogradom. Dodvoravajući se Srbiji, Srbe nazivaju bratskim narodom, a Srbiju bratskom zemljom, iako Crna Gora, goreg težeg i dužeg okupatora nije imala u svojoj istoriji. Ovakvim odnosom Vučić ih poslušno drži na kratkom povodcu, upravljajući sa njima preko crkve Srbije koju oni pokorno slušaju. Preko nje će i napraviti čudo i zlo u Crnoj Gori, ako im se ukaže prilika. Tu prliku upravo stvaraju, ali ja vjerujem da im građanska Crna Gora to neće dozvoliti.
Crna Gora je potrebna Srbiji
Crna Gora treba Srbiji iz više razloga. Glavni i osnovni je zbog crnogorske istorije. Još odavno sam govorio da mi njima nijesmo potrebni toliko zbog mora, drugih prirodnih bogatstava ili nekog emotivnog odnosa kojeg imaju prema nama, već prevashodno zbog naše istorije koju oni žele prisvojiti i učiniti je srpskom. Srbija ima veliki istorijski problem jer je bila punih 5 vjekova u ropstvu pod otomanskom imperijom, bez slobode, crkve i pravoslavlja. Svo to vrijeme Crna Gora je krvlju plaćala i očuvala svoju slobodu. Sačuvala je svoju samostalnu crnogorsku crkvu i pravoslavlje. E, upravo tu istorijsku rupu i bezdan od 5 vjekova Srbija pokušava nadomjestiti sa crnogorskom istorijom i sakriti svoju bruku. Na taj način pokušava izgraditi lažni kontinuitet slobode i vjere. To već dugo rade, od „načertanija“ Ilije Garašanina (1844) do dana današnjega, prisvajajući naše najčuvenije istorijske ličnosti (Njegoš, Sv. Petar, Kralj Nikola i mnogi drugi), našu kulturu, tradiciju i istoriju. Jednostavno nas žele učiniti suvišnim, lažno šireći priču preko svoje crkve da crnogorci nikada nijesu postojali kao narod, nego da su oduvijek bili Srbi. To žele uraditi narodu koji je imao svoju Crnogorsku vojsku, Crnogorske dinastije, Crnogorske vladike, Crnogorsku nošnju, Crnogorsku kapu, Crnogorski oro, kralja, pjesme, barjak, jezik i mnogo toga još. Naravno da bi se iz ovih i mnogih drugih pragmatičnih razloga Crna Gora željela vidjeti u okviru „srpskog sveta“ .
Građani strpljivo pozivaju na mir
Građani Crne Gore, svih vjera i nacija već dugo vremena demonstriraju strpljivost, pozivaju na mir i upozoravaju. Dolazi vrijeme kada nas žele poniziti i ugroziti naše dostojanstvo. To nećemo dozvoliti. Nećemo im dozvoliti ni rat da izazovu. Znam da smo na velikom ispitu i da će nam biti teško, ali ja vjerujem u snagu i volju građanske Crne Gore. Na dan zakazanog ustoličenja, goloruki, naoružani voljom, hrabrošću i istrajnošću, pružit ćemo gandijesvki otpor. Svojim tijelim spriječit ćemo prolazak Portfirija i drugih zvanica do cetinskog manastira i onemogućiti ih da gaze po simbolima naše slobode. Naša brojnost i volja će toga dana pobijediti svaku silu i tu će biti na velikom ispitu Dritan Abazović koji se nalazi na čelu bezbjedonsonog sektora. Vidjet ćemo toga dana da li će upotrebiti silu protiv svog mirnog i golorukog naroda, da bi omogućio pir crkvi Srbije. Ako želi biti pravičan i ne biti diskriminatoran, morat će toga dana postupiti identično kako je postupio nedavno, kada je policija zaustavila mitroplita Crnogorske pravoslavne crkve, Mihaila i spriječila ga da dođe do crkve na Ivanovim Koritima, na Lovćenu gdje je ta crkva imala službu. To je urađeno pod obrazloženjem da bi njegovim prolaskom bio narušen javni red i mir tamo prisutnih dvadesetak građana. E,..kako su postupili toga dana, trebali bi i 5-og septembra zabranjujući Portfiriju da dođe na Cetinje gdje će narušiti ne javni red i mir malog broja građana, nego hiljada i hiljada crnogosrkih patriota koji se protive gaženju sopstvenog dostojanstva. Znam da je teško građanski i goloruk sa fašistima, ali mi nemamo izbora. Ne želimo dati povoda za rat i nasilje, ali ne želimo prihvatiti ni sopstveno satiranje. Satjerani smo uza zid i ovo će biti naš odgovor. Država je na ispitu i toga dana će pokazati da li joj je važniji suludi interes crkve ili bezbjednost građana i države. Iskreno bih volio da kod njih prevlada glas razuma i sve se ovo ranije spriječi. Vrijeme prd nama će dati sve odgovore.