Generalna skupština Ujedinjenih nacija održava se u New Yorku, a najznačajniji dio će biti od 23. do 29. septembra kada će se obratiti svjetski lideri. Ujedno planirano je i da veći broj država tada zvanično prizna Palestinu, što će biti diplomatska pobjeda za državu koju okupira Izrael.
Brutalnost izraelske vojske i politike koje provode genocid u Gazi je šokirala dobar dio svijeta i natjerala države da promijene svoje pristupe prema ovom ključnom bliskoistočnom pitanju.
Već 2024. godine pokrenut je val priznavanja Palestine, a te godine su to učinili Barbados, Jamajka, Trinidad i Tobago, Bahami. S diplomatske strane veliku težinu je imao preokret kod niza evropskih država koje su priznale Palestinu pa su to učinile Španija, Norveška, Irska i Slovenija. U 2024. godini Palestinu je priznala i Armenija, a u martu sve dužoj listi se pridružio Meksiko.
Trenutno Palestinu priznaje 147 od 193 članice UN-a, ali ona nije stalna članica Generalne skupštine UN-a jer je za to potrebno da prođe i Vijeće sigurnosti gdje Sjedinjene Američke Države imaju pravo veta.
Pravi diplomatski zemljotres izazvala je najava predsjednika Francuske Emmanuela Macrona u julu da će ova stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a priznati Palestinu na sjednici Generalne skupštine UN-a u septembru. Ova najava priznanja je pokrenula novi val.
Velika Britanija se pridružila najavom priznanja, osim u slučaju da Izrael prekine rat u Gazi, odustane od planova na Zapadnoj obali i dopusti ulazak dovoljnih količina humanitarne pomoći.
Izrael je odbacio britanske zahtjeve u kontekstu eventualne odluke o priznanju i izvjesno je da će to biti učinjeno. Najavama da će priznati Palestinu pridružile su se i druge dvije značajne članice Commonwealtha Australija i Kanada.
Ipak, i Australija i Kanada su postavile svoje uslove za ovo priznanje. Kanada je kao uslov postavila da se palestinske vlasti obaveže na reforme i organizaciju izbora 2026. godine na kojima neće učestvovati Hamas. Australija je također postavila iste uslove, a nakon što su se palestinske vlasti obavezale, zvanično je objavljeno da će priznati Palestinu u septembru.
Otočna Malta je najavila da će priznati Palestinu u septembru, a Belgija je također najavila formalno priznanje u septembru, ali koje bi se finalizovalo kraljevskim dekretom tek nakon što svi zarobljenici koje Hamas drži budu oslobođeni.
Izrael je uglavnom bijesno i uz prijetnje reagovao na najave priznanja Palestine te je provodio kampanje protiv ovakvih mjera, a priznanjima se protivila i administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa. Dio prijetnji je bila i najava moguće nelegalne aneksije Zapadne obale, te odobrenje izgradnje nelegalnog doseljeničkog naselja E1 koje se naziva i smrtnom presudom za Palestinu.
Ekonomski najmoćnija članica EU i najveći saveznik Izraela uz SAD, Njemačka je odbila mogućnost priznanja Palestine, uz tvrdnju da se zalaže za dvodržavno rješenje gdje će priznanje biti na kraju puta. Pravo pitanje koje treba postaviti jeste šta znači “kraj puta”, kada se nad palestinskim stanovništvom provodi genocid, grade ilegalna naselja na teritoriji Zapadne obale i planira masovno protjerivanje iz Gaze.
“Kraj puta” u trenutnim okolnostima bi mogao značiti zapravo prihvatanje realnosti na terenu, a to bi moglo biti da je Izrael uništio mogućnost da se ikada uspostavi stvarno suverena, nezavisna i slobodna država Palestina. Uostalom, i premijer Izraela Benjamin Netanyahu više puta poručio da neće biti palestinske države,
Treba istaći i to da je samo uslovljavanje priznanja političkim promjenama ili uslovima vezanim za Hamas problematično jer pravo naroda na samoopredjeljenje je jedinstveno i bezuslovno. Pravo naroda da živi slobodno, a ne pod nelegalnom okupacijom, ne smije biti uslovljeno mjerama koje treća strana postavlja.
Čak i takvi potezi pokazuju dozu dvoličnosti, posebno jer te države još od 1948. godine priznaju Izrael i održavaju pune diplomatske veze, bez uslova recimo da omogući povratak Palestinaca u njihove domove ili da se okonča okupacija i izgradnja ilegalnih naselja na palestinskim teritorijama.
Priznanja će sigurno za Palestinu značiti pobjedu, ali priznanje bez pritiska na Izrael da okonča genocid i okupaciju u konačnici neće značiti puno.