Uoči nadolazećeg glasanja u turskom parlamentu, u javnost su dospjeli ključni detalji Mekanskog sporazuma o odbrani koji su sklopile Turska, Saudijska Arabija i Pakistan.
Ovaj značajni dokument, čije su potpisivanje u augustu prenijeli domaći mediji i britanski portal Middle East Eye, počiva na principu kolektivne odbrane koji je po svom konceptu vrlo blizak članu 5. Sjevernoatlantskog ugovora.
Prema odredbama sporazuma, svaki vanjski oružani napad usmjeren protiv bilo koje od potpisnica tretirat će se kao agresija na sve tri zemlje, uz strogu obavezu međusobne solidarnosti te zaštite uzajamnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, bez direktnog imenovanja konkretnih država ili prijetnji.
Dokument obuhvata ukupno 16 članova kojima se detaljno reguliraju oblici saradnje, uključujući uzajamnu vojnu i obavještajnu potporu, zajednički razvoj odbrambene industrije, logističku koordinaciju, kao i cjelokupni mehanizam upravljanja ovim novim obrambenim savezom.
Zajednička odbrana
Član 1. – Suverenitet i teritorijalni integritet
Potpisnice će sarađivati kako bi osigurale i zaštitile nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i nepovredivost međunarodno priznatih granica jedna druge. Ako su suverenitet, teritorijalni integritet ili međunarodno priznate granice bilo koje potpisnice ugroženi, države će koristiti sva potrebna sredstva za uklanjanje prijetnje ili opasnosti.
Član 2. – Napad na jednu državu smatra se napadom na sve
Oružani napad koji dolazi izvana na bilo koju potpisnicu smatrat će se napadom na sve potpisnice.
Ako jednu od država napadne druga država ili grupa država, ostale potpisnice obavezne su odmah joj pružiti pomoć, koristeći sve raspoložive mogućnosti međusobne podrške.
U skladu s članom 51. Povelje Ujedinjenih nacija, koji priznaje pravo na individualnu i kolektivnu samoodbranu, države će objektivno procijeniti potrebnu pomoć i dogovoriti njen obim i prirodu. Saradnja će se odvijati u skladu s raspoloživim resursima, uključujući vojna sredstva i kapacitete.
Vojna saradnja
Član 3. – Odbrana, sigurnost i vojna saradnja
Države će blisko sarađivati u oblastima odbrane, odbrambene industrije i sigurnosti, razvijati odnose između svojih oružanih snaga te provoditi dogovorene aktivnosti radi jačanja saradnje u oblasti odbrane.
Član 4. – Zajedničke procjene sigurnosnih prijetnji
Potpisnice će redovno konsultirati jedna drugu o pitanjima međunarodne sigurnosti. Kontinuirano će pružati međusobnu pomoć i razvijati pojedinačne i zajedničke mjere zasnovane na zajedničkim procjenama, s ciljem zaštite vitalnih interesa, nacionalne sigurnosti i uklanjanja prijetnji.
Član 5. – Borba protiv terorizma
Države će unaprijediti postojeću saradnju i zajedničke aktivnosti, uključujući operativni nivo, u borbi protiv svih oblika i manifestacija terorizma koji negativno utiču na regionalnu i međunarodnu stabilnost i sigurnost.
Član 6. – Zajednička obuka i vojne vježbe
U miru i ratu potpisnice će podsticati međusobnu razmjenu osoblja odbrambenih institucija, zajedničke programe obuke i vojne vježbe, kao i raspoređivanje snaga i aktivnosti kojima se unapređuje interoperabilnost njihovih oružanih snaga. Cilj je razvoj i jačanje odbrambenih sposobnosti.
Zajednička odbrambena industrija i razmjena tehnologije
Član 7. – Razvoj vojne tehnologije
Radi jačanja odbrambenih kapaciteta, države će, na osnovu međusobnog dogovora, podržavati razmjenu tehnologija između institucija odbrambene industrije, zajednički razvoj tehnologija, zajedničku proizvodnju i saradnju odbrambenih organizacija.
Saradnja će obuhvatati Podsticanje zajedničke proizvodnje u oblasti odbrane, razvoj inovacija kroz zajedničke istraživačke i razvojne projekte u oblastima koje zahtijevaju specijalizirano znanje, obuku osoblja i podršku vojnoj industriji na teritoriji potpisnica putem stručnjaka iz bilo koje od država, razmjenu stručnog znanja i iskustava u oblasti odbrambene industrije, istraživanja, razvoja i inovacija, druge oblasti saradnje o kojima se države međusobno dogovore, zajedničko političko i odbrambeno tijelo.
Član 8. – Strateški politički i odbrambeni komitet
Potpisnice će uspostaviti Strateški politički i odbrambeni komitet koji će činiti ministri vanjskih poslova, ministri odbrane i načelnici generalštabova oružanih snaga država potpisnica.
Komitet će usmjeravati zajedničku odbranu, razvijati saradnju u oblasti odbrane i sigurnosti te rješavati prepreke koje se pojave tokom provođenja sporazuma.
Komitet će se sastajati dva puta godišnje, a domaćinstvo sastanaka rotirat će se između potpisnica. Lideri država mogu se sastajati jednom godišnje ako se to ocijeni potrebnim.
Komitet može osnivati pododbore, a za provođenje pojedinih oblika saradnje mogu se zaključivati dodatni sporazumi ili protokoli.
Pristupanje drugih država
Strateški politički i odbrambeni komitet ovlašten je da, uz saglasnost svih država koje čine jezgro sporazuma, utvrđuje i odobrava pravila i procedure za pristupanje novih članica.
Sjedište sekretarijata: U Saudijskoj Arabiji bit će uspostavljen sekretarijat koji će pružati podršku komitetu. Njegova organizacija, struktura i način rada bit će utvrđeni dogovorom osnovnih potpisnica.
Na čelu sekretarijata bit će generalni sekretar koji se imenuje na mandat od tri godine, po rotacijskom principu između osnovnih potpisnica. Prvi generalni sekretar bit će državljanin Pakistana.
Odredbe ovog člana neće uticati na rad postojećih vojnih komiteta za saradnju između potpisnica.
Obavještajna i logistička podrška
Član 9. – Razmjena obavještajnih podataka
Države će razmjenjivati obavještajne podatke putem sigurnih kanala dogovorenih između potpisnica, uz poštivanje pravila informacijske sigurnosti, zaštite podataka i povjerljivosti.
Član 10. – Međusobna logistička podrška
U skladu s raspoloživošću i kompatibilnošću logističkih usluga, države će jedna drugoj pružati logističku podršku u miru, ratu i drugim vanrednim situacijama.
Podrška može obuhvatati oružje, municiju, gorivo, rezervne dijelove i drugu opremu.
Pravna pitanja i zaštita povjerljivih informacija
Član 11. – Pravna osnova provođenja sporazuma
Ne dovodeći u pitanje međunarodno pravo i relevantne domaće zakone, potpisnice će ovaj sporazum prihvatiti kao pravnu osnovu za provođenje njegovih odredbi te predlagati dodatne pravne mjere kada to bude potrebno.
Član 12. – Raniji međunarodni sporazumi
Ovaj sporazum neće uticati na prava i obaveze potpisnica koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma koje su ranije zaključile.
Član 13. – Povjerljivost i zaštita tajnih podataka
Potpisnice su dužne poštivati povjerljivost klasificiranih informacija i dokumenata do kojih dođu na osnovu sporazuma, kao i vlastite nacionalne propise.
Takve informacije i dokumenti ne smiju se dijeliti s državama, kompanijama ili osobama izvan kruga potpisnica.
Pristup povjerljivim podacima bit će omogućen isključivo osobama kojima su ti podaci potrebni za obavljanje njihovih dužnosti i koje imaju odgovarajući nivo sigurnosnog odobrenja.
Rješavanje sporova
Član 14. – Rješavanje nesuglasica
Svaki spor koji nastane u vezi s tumačenjem ili provođenjem sporazuma rješavat će se mirnim putem, kroz konsultacije i razgovore između potpisnica.
Član 15. – Izmjene sporazuma
Sporazum se može mijenjati nakon konsultacija i uz jednoglasnu saglasnost svih država koje čine njegovo jezgro.
Stupanje na snagu
Član 16. – Ratifikacija i trajanje
Sporazum će biti ratificiran u skladu s procedurama koje važe u svakoj potpisnici. Stupa na snagu na dan kada posljednji instrument ratifikacije bude deponovan kod sekretarijata Strateškog političkog i odbrambenog komiteta.
Sporazum se zaključuje na neodređeno vrijeme.
Svaka potpisnica može se povući iz sporazuma nakon što od njegovog stupanja na snagu protekne deset godina. O namjeri povlačenja mora pisanim putem, diplomatskim kanalima, obavijestiti ostale potpisnice najmanje tri mjeseca unaprijed.
Prestanak važenja sporazuma ili povlačenje neke države neće uticati na aktivnosti i projekte koje su potpisnice dogovorile prije tog datuma, a koji su još u toku.
Obaveze u vezi sa zaštitom klasificiranih informacija i dokumenata, kao i sprečavanjem njihovog otkrivanja, ostaju na snazi i nakon prestanka sporazuma ili povlačenja neke od država.
Sporazum potpisan na tri jezika
Sporazum je potpisan u tri originalna primjerka na turskom, arapskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.
U slučaju razlika u tumačenju između jezičkih verzija, prednost ima tekst na engleskom jeziku.
Ključna odredba sporazuma jeste da se vanjski oružani napad na jednu od potpisnica smatra napadom na sve tri države. Dokument istovremeno predviđa saradnju u vojnoj industriji, razmjenu obavještajnih podataka, zajedničku obuku, logističku podršku i institucionalni mehanizam za koordinaciju odbrambene politike.
Međutim, sporazum ne znači da je u tekstu unaprijed propisana automatska vojna intervencija u svakom mogućem slučaju: obim i priroda pomoći određuju se nakon procjene potreba napadnute države i u skladu s raspoloživim vojnim i drugim kapacitetima potpisnica.