Direktor Memorijalnog centra “Potočari” Emir Suljagić je na svom X nalogu objavio dokumente koji prikazuju koliko su goriva dobijali autobusi koji su bošnjačke muškarce iz Srebrenice odvozili na strijeljanje, čime je još jednom potvrđena hladnokrvnost genocida.
Na objavljenim spiskovima autobusi koji su korišteni za prijevoz zarobljenih muškaraca navedeni su nazivi prijevoznih kompanija, sa registracijama vozila, čija su vozila korištena.
Također, navodi se i količina pogonskog goriva koju je dobilo svako od vozila kojim su se prevozili Srebreničani na strijeljanje i progon izvan Srebrenice. U zaglavlju dokumenta se kao datum navodi 12. juli 1995. godine što podatke koji su navedeni dovodi u direktnu vezu sa izvršenjem genocida u Srebrenici.
“Nemoj da poslije bude da se ne zna ko je vozio. Što u progon, što na strijeljanje” – napisao je Suljagić.
Ovakvi dokumenti “VRS” koji su istragom Haškog suda postali dio ključne dokumentacije za dokazivanje genocidne namjere, najbolje pokazuju koliko je proces raseljavanja, progona i strijeljanja Srebreničana postao rutiniran sa obrisima gotovo “kompanijskog pristupa”.
Svaki od vozača koji je dužio autobus, dobio bi i pogonsko gorivo za transport civila koji će biti ili strijeljani ili raseljeni, pri čemu je o svemu vođena prilično precizna dokumentacija.
Ako je suditi prema nazivima kompanija, za ovu aktivnost prevoza bili su uglavnom angažovani autoprijevoznici i kompanije iz okoline Srebrenice.