Nedavno obraćanje američkog predsjednika Joea Bidena u Ovalnom uredu označilo je ključni trenutak u sve većem takmičenju između Amerike i njenih saveznika s jedne strane, te osovine diktatura koje se stvaraju oko Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje s druge strane, piše Politico.
Bidenov govor je efikasno spojio rat u Ukrajini i širi rat koji se sprema na Bliskom istoku u dvije strane istog sukoba. A ako sada napadne i Hezbollah, to će SAD-u i njegovim saveznicima dati znatno prošireno poprište rata i dodatno opteretiti vojne resurse.
Kako piše Politico, istovremeno se čini vjerovatnim da će se Tajvan pojaviti kao treća sfera sukoba u idućih nekoliko godina, a možda i prije. I Peking jača svoju vojsku. Mornarica Narodne oslobodilačke vojske već je brojčano veća od kopnene snage, a nuklearne snage brzo rastu.
- OGLAS -
U međuvremenu Rusija, bez obzira na trajanje rata u Ukrajini, širi svoju proizvodnju. To uključuje i vraćanje oštećene opreme s bojnog polja, a pokreće i sistem proizvodnje. Ruska vojska je sada sposobna za borbu i mobilizaciju istovremeno, s ciljem da proširi svoje redove na 1,5 miliona vojnika.
Jednostavnije rečeno, američki protivnici se spremaju na rat. U Washingtonu ipak rasprave o nacionalnoj sigurnosti rijetko kada započinju priznanjem da Kina i Rusija grade svoje vojske ne za odbranu, već za napad. Politico piše da bi upravo to trebala biti početna tačka svih razgovora o potrošnji SAD-a i saveznika za odbranu.
Ogromni izdaci za oružje, streljivo i ljudske živote u Ukrajini trebali bi biti poziv za uzbunu. SAD bi se trebao početi pitati je li njihov model snaga koji se sastoji isključivo od dobrovoljaca dorastao zadatku, posebno kada je riječ o obučenim rezervama. No, to nije samo problem SAD-a, već je postao dominantan širom Zapada. A s obzirom na sve s čime se suočavaju Evropa i Azija, možda je vrijeme za ponovno promišljanje. Trenutni broj vojnika jednostavno nije dorastao zadatku. Zapadne vojske, mornarice i zračne snage su jednostavno premale da bi odgovorile i na Atlantiku i na Pacifiku, dva poprišta rata koja bi definisala ishod svakog eventualnog budućeg globalnog sukoba.
Rješenje nije “okrenuti se Aziji”, već obnoviti zapadne snage s potrebnim viškom u rezervi. U sve nestabilnijem svijetu imperativ je da SAD poveća izdatke za odbranu, piše Politico.
Odvraćanje u Evropi i Aziji zahtijeva stalno stacioniranje, a ne rotacijsku prisutnost, što je bila privremena mjera za izbjegavanje teških izbora.
U Aziji bilateralna sigurnosna jamstva i napori za stabilizaciju područja moraju biti podržani raspoređivanjem SAD-a i saveznika. Amerika mora preispitati kako gradi svoje oružane snage i oružje. Naprimjer, prošle godine je Amerika imala 25 posto manjka u novačenju, a ove su godine opet ispod cilja. Svoje ciljeve zapošljavanja nije ove godine ispunila ni Mornarica, a popunjavanje posade američkih brodova postaje sve veći izazov.
SAD stoga sada treba prestati govoriti o takmičenju velikih sila i zapitati se kako bi zapravo izgledala pobjeda u ovom sukobu demokratija i diktatura.
Bude li SAD prisiljen na rat, neće biti vremena za kompenzaciju nedostataka ili gomilanje oružja i streljiva. Lekcije koje treba naučiti iz Ukrajine, a sada i iz Izraela, takve su da SAD i njegovi saveznici moraju preispitati način na koji su izgrađene njihove vojske, tako da postoji način za slanje velikih snaga na teren ako se to pokaže potrebnim. Potreban je novi osjećaj hitnosti u vezi s prijetnjom s kojom smo suočeni, i moramo djelovati odmah, piše Politico.
