Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za „Face.ba“ piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini i svijetu.
„Gruzija je postala arena borbe između evropskih vrijednosti i agresivnog ‘ruskog mira’. Nekoliko dana zaredom, masovni protesti u Gruziji potpuno su promijenili situaciju. Činilo se da vlast u potpunosti kontroliše situaciju u zemlji: održali su prvu sjednicu Parlamenta, obnovili Vladu i raspisali predsjedničke izbore.
Opozicione snage su praktično propustile priliku da odmah nakon falsifikovanih parlamentarnih izbora započnu masovne proteste, budući da nisu u mogućnosti da se bilo čemu suprotstave.
Kolektivni Zapad je nastavio da posmatra, odgodivši dati izjavu o nepriznavanju izbora. Međutim, 28. novembra, novoizabrani šef Gruzijske vlade, Iraklii Kobakhidze, najavio je obustavu pristupnih pregovora sa Evropskom unijom do kraja 2028. godine, što je izazvalo novi val protesta.
Dana 29. novembra i narednih dana, u Tbilisiju i drugim gradovima zemlje, policija i specijalne jedinice za provođenje zakona rastjerale su skupove protiv prestanka evropskih integracija. Korišteni su vodeni topovi. Stotine demonstranata su privedene, a upotreba sile je bila pretjerana.
Istovremeno, policija je napala novinare koji su pratili tok događaja. Vrlo je vjerovatno da je ovakvo zaoštravanje bilo neophodno vladajućoj stranci Gruzijski san s jednim ciljem: da prednjači Zapad pokazujući da je odluka o zamrzavanju odnosa donesena u samom Tbilisiju, a da nije inicijativa EU. Međutim, ovakvi događaji naglo povećavaju vjerovatnoću da Zapad neće priznati nedavne parlamentarne izbore kao legitimne, te će uvesti i sankcije ključnim predstavnicima Gruzijske vlade, što su Litvanija, Latvija i Estonija već učinile.
Nakon izbora, vladajući Gruzijski san svečano se okupio u zgradi Parlamenta Gruzije. Kako bi se ovaj sastanak brže održao, gruzijske vlasti su išle na direktno kršenje zakona.
Predsjednica zemlje, Salome Zurabišvili, podnijela je 19. novembra tužbu Ustavnom sudu tražeći poništenje rezultata parlamentarnih izbora. Nakon registracije žalbe, sud je imao rok od trideset dana da razmotri slučaj.
Međutim, Gruzijski san je ignorisao ovu normu i ipak održao zakazani sastanak. Prva sjednica novog parlamenta nije prošla mirno. Međutim, protest ne samo da nije dao rezultate, već je i propao. Međutim, za prvu sjednicu Skupštine jedanaestog saziva prijavljeno je samo 89 poslanika umjesto 150, jer su četiri opozicione stranke, koje su prešle barijeru od pet posto, odmah nakon izbora javno izjavile da su izbori namješteni i da neće biti u svom Parlamentu zbog legitimacije. Tri od četiri opozicione snage odbile su svoje mandate. Prvi put ambasadori nisu bili prisutni na konstituirajućoj sjednici Parlamenta Gruzije. Ovakav potez potaknut je pozivima predstavnika opozicije ambasadama zapadnih zemalja da ne prisustvuju sastancima nelegitimnog Parlamenta. Gruzijski san je odlučio da je bolje spriječiti skandal i odbiti pozivanje samih diplomata.
Novi parlament je 28. novembra odobrio Vladu. Iraklij Kobahidze ponovo je dobio mandat premijera. U Vladinom programu, glavni zadatak je nazvan pristupanje EU i NATO, a jedan od prioriteta njenog rada – podrška Ukrajine. Gruzijske vlasti pokazale su spremnost da obnove odnose, očekujući zauzvrat samo priznanje izbora. Međutim, uslijedila je glasna politička senzacija. Novi parlament odredio je datum novih predsjedničkih izbora – 14. decembar, planirajući da održi inauguraciju novog predsjednika prije kraja decembra, kako pozdravljanje zemlje s Novom godinom ne bi uradila Salome Zurabišvili, već novi šef države.
Predloženo je da po prvi put u novijoj historiji Gruzije predsjednički izbori ne budu održani u obliku nacionalnog glasanja. Sada će šefa države birati panel od 300 birača, koji uključuje poslanike Nacionalnog parlamenta, Savjeta autonomije Adžarije i Savjeta u egzilu Abhazije, kao i delegate lokalnih vlasti.
Novi kandidat za šefa države trebalo je da bude bivši fudbaler Kavelašvili, koji nije mogao ni da se kandiduje za čelnika Gruzijskog fudbalskog saveza, jer nije imao visoko obrazovanje. U Parlamentu prošlog saziva napustio je Gruzijski san i pridružio se frakciji Snaga naroda, čiji su poslanici davali antizapadne izjave.
Kavelašvili je poznat po svojim antizapadnim izjavama, poznat je po vulgarnostima u Parlamentu i prvak Rusije u nogometu, što se doživljava kao politički potez napravljen da bi se zadovoljio Kremlj. Jasno je da je to odmah preuzela ruska propagandna štampa, koja je ponosno objavila da je ‘Gruzija predložila prvaka Rusije kao kandidata za mjesto predsjednika zemlje’. Odluka gruzijskih vlasti naišla je na oduševljenje u Moskvi.
‘Kategorički je neprihvatljivo da se integracija u Evropsku uniju smatra milošću’, rekao je premijer Kobakhidze.
Međutim, potez da se ograniči evropska integracija može skupo koštati Gruziju u ekonomskom smislu. I takav korak je odmah aktivirao društvo, gdje je podrška evropskim integracijama oko osamdeset-devedeset posto. Sto službenika Ministarstva vanjskih poslova Gruzije osudilo je odluku vlasti da obustave evropsku integraciju zemlje. Također, u znak protesta, ostavke su podnijeli i ambasadori Gruzije u Bugarskoj, Holandiji, SAD i nekim drugim zemljama. I nije pitanje samo u Ministarstvu vanjskih poslova. Slične izjave u kojima osuđuju Vladinu odluku dali su službenici Ministarstva odbrane, obrazovanja, Narodne banke, Gradske vijećnice Tbilisija, kao i privatne kompanije.
Trenutna eskalacija u Gruziji stavlja Zapad pred veoma težak izbor. Za dvije sedmice, bez čekanja izvještaja međunarodnih posmatrača o parlamentarnim izborima, morat će da donese tešku odluku – koga u Gruziji smatrati legitimnim vlastima, a koga prevarantima.
Predsjednica Gruzije, Salome Zurabišvili, objavila je da je ona jedina legitimna predstavnica vlasti u zemlji, jer se Parlament i Vlada, koje je ona imenovala, ne mogu smatrati takvima nakon nedavnih falsifikovanih izbora.
O pitanju Gruzije će raspravljati 27 država članica na predstojećem sastanku Vijeća za vanjske poslove EU 16. decembra. I u to vrijeme, proruski masovni mediji počeli su širiti informaciju da se Gruzijska legija, koja se bori protiv ruskih osvajača, vraća iz Ukrajine u Tbilisi, a tu informaciju su brzo demantirali predsjednica zemlje i sami borci legije. Istovremeno, Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine oštro je osudilo kontinuirano kršenje ljudskih prava i upotrebu sile protiv mirnih demonstranata u Gruziji. Gruzijske vlasti su pozvane da poštuju osnovno pravo građana na mirne proteste. Štaviše, razlog za proteste je odluka Vlade da pauzira kretanje Gruzije ka EU, suprotno evropskim težnjama gruzijskog naroda.
Ističe se da Gruzijska vlada treba da prestane da plaši svoj narod mitskim ‘ukrajinskim scenarijem’ dok ‘bjeloruski scenarij’ sprovodi u praksi. Konstatovano je da je Ukrajina bila i ostaje za demokratsku transformaciju Gruzije i njene dalje evropske i euroatlantske integracije, što odgovara interesima gruzijskog naroda.
Dakle, protesti u Gruziji imaju ne samo isključivo proevropski vektor, već i izražen antiruski pravac. Demonstranti izjavljuju da Gruzija neće biti poslušni izvršilac volje Kremlja, koji je pokrenuo najveći rat na svijetu od 1945. godine. Čak i u Abhaziji, koja je pod okupacijom Rusije, postoje protesti… iako malo drugačije prirode. Poslanici Parlamenta Abhazije 3. decembra glasali su protiv ratifikacije abhazijsko-ruskog ‘investicionog sporazuma’, što je izazvalo masovne proteste u novembru. Moskva je već trljala ruke od radosti što je potpuno uzela Gruziju u svoje ruke, ali nije to baš tako. Gruzijski narod konačno počinje shvatati podle manevre Kremlja u vezi sa tobožnjom mogućnošću zarade od trgovine s Rusijom, dok je ustvari Moskva pripremila jaram koji će staviti na vrat gruzijskom narodu.“