Sellafield, najopasnije nuklearno mjesto u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali i Evropi, zabilježeno je sve veće curenje iz ogromnog silosa radioaktivnog otpada, što bi moglo predstavljati opasnost za javnost, objavio je The Guardian.
Pukotine su se pojavile u betonskoj i asfaltnoj površini iznad ogromnog jezera u kojem se desetljećima pohranjuje nuklearni mulj (taj “toksični” rezervoar poznat je i kao B30). Zabrinutost oko sigurnosti raspadajuće zgrade, poznate i kao Magnox silos, u grofoviji Cumbria izazvala je diplomatske napetosti s SAD, Norveškom i Irskom, koje strahuju da Sellafield nije uspio riješiti probleme.
Curenje radioaktivne tekućine iz jedne od “najvećih nuklearnih opasnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu” vjerovatno će se nastaviti do 2050. godine.
– Ako se taj proces ubrza, to bi moglo imati značajne posljedice, a jedna od njih je i onečišćenje podzemnih voda – navodi se.
Sellafield zapošljava 11.000 ljudi, a zadaća mu je skladištenje i obrađivanje nuklearnog otpada iz programa naoružanja i proizvodnje nuklearne energije. Najveće je takvo postrojenje u Evropi.
I dokument iz novembra 2022., koji je The Guardian dobio na uvid, upozorava na “kumulativan rizik” od propusta u rasponu od nuklearne sigurnosti do azbesta te standarda protiv požara.
– Rizici curenja hemikalija u Sellafieldu gurnuti su duboko pod tepih – izjavio je naučnik u stručnom panelu koji savjetuje britansku vladu o utjecaju radijacije na zdravlje.
A u izvješću EU-a iz 2001. piše kako bi nesreća u Sellafieldu mogla biti gora i od Černobila jer Sellafield, naime, sadrži znatno više radioaktivnog materijala od nuklearke u Ukrajini. Također se navodi kako bi ispuštanje radioaktivnog otpada u atmosferu dovelo do eksplozija te uzrokovalo padove aviona.
– Nesreća na lokaciji mogla bi dovesti do nošenja oblaka radioaktivnih čestica preko Sjevernog mora, što bi potencijalno moglo biti razorno za norvešku proizvodnju hrane i divlje životinje – zabrinut je jedan viši norveški diplomat The Guardianu.
Irska vlada, koja je također zabrinuta zbog negativnih utjecaja na okoliš, pokušala je poduzeti mjere protiv Sellafielda na sudu UN-a 2006.
U izvješću Ureda za nuklearnu regulaciju (ONR) iz juna stoji kako Sellafield “trenutni rizik od curenja smatra najnižim” te ne predstavlja “nikakav dodatan rizik” za osoblje i javnost.
Godine 2019. Sellafield je ONR-u prijavio curenje iz skladišne jedinice, koje se značajno pogoršalo u naredne dvije godine, a prethodno neprijavljeni dokument otkriva da je između 2,3 i 2,5 kubičnih metara radioaktivne “tekućine” istjecalo iz postrojenja svaki dan. Spomenuta tekućina sadrži radioaktivne strugotine legure magnezija otopljenih u vodi, a dolazi iz otpadne obloge koja omata potrošeno nuklearno gorivo Magnox.
Inspektori kažu kako nije moguće utvrditi koliko se pukotina stvorilo u silosu pa se koriste nagađanjima i modeliranjem temeljenima na curenju iz postrojenja.
Veliku prijetnju predstavlja i B30, bazen koji sadrži nuklearni mulj i koji se opisuje kao jedna od najopasnijih industrijskih zgrada u Evropi. Radnici u Sellafieldu opisuju ga kao “Prljavih 30”, a sadrži radioaktivan mulj iz korodiranih šipki za nuklearno gorivo koje su se koristile u starim elektranama. Pukotine u njemu pogoršale su se tokom posljednjih mjeseci, tvrdi jedan izvor.