Oleksandr Levchenko, bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, analizira kako Rusija i Iran mogu koristiti društvene proteste, migracijska pitanja i političku polarizaciju za slabljenje evropskog jedinstva.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu kolumnu.
Val protesta francuskih srednjoškolaca, koji je počeo 18. septembra 2026. godine u pariskom predgrađu Créteil, prema dostupnim podacima, brzo se proširio na stotine obrazovnih ustanova širom zemlje. Učenici i studenti, uz podršku vodećih obrazovnih sindikata, zahtijevaju povećanje finansiranja državnih liceja, rješavanje nedostatka nastavnog osoblja i poboljšanje obrazovne infrastrukture. Proteste prate blokade puteva, podizanje barikada oko škola i sukobi, dok su u pojedinim gradovima prerasli u nerede i pljačke. U Limogesu je požar ozbiljno oštetio zgradu Gradske vijećnice izgrađenu 1883. godine, dok su u Bordeauxu i Marseilleu zabilježene pljačke prodavnica. Protestnom pokretu pridružili su se veliki sindikati i opoziciona ljevičarska stranka Nepokorena Francuska (La France insoumise).
Prema preliminarnim procjenama, u protestima je učestvovalo oko 800.000 ljudi. Prema informacijama Reutersa, uhapšeno je više od dvije hiljade osoba. Sredinom oktobra protesti solidarnosti proširili su se na Italiju, Belgiju i druge evropske zemlje. Tako je društveni sukob, nastao zbog problema finansiranja obrazovanja, dobio širu političku dimenziju.
Za evropske vlade ključni izazov nije samo rješavanje unutrašnjih društvenih proturječnosti već i sprečavanje njihovog iskorištavanja od strane vanjskih aktera. Rusija i Iran imaju interes za slabljenje političke kohezije zapadnih država i mogu koristiti protestne aktivnosti za produbljivanje društvene polarizacije, narušavanje povjerenja u državne institucije i skretanje pažnje s vlastite vanjske politike. Međutim, činjenica da Moskva ili Teheran mogu imati političku korist od takvih događaja sama po sebi nije dokaz njihove umiješanosti u organizovanje ili finansiranje konkretnih protesta. Takve tvrdnje zahtijevaju potvrdu kroz dokaze o koordinaciji, finansijskim tokovima ili ciljanim operacijama utjecaja.
Iran: informacijski pritisak na Francusku
Informacijsko sučeljavanje oko protesta u Francuskoj postalo je jedan od izraza šire borbe za oblikovanje interpretacije unutrašnjopolitičkih događaja u Evropi. Prema dostupnim podacima, Teheran je optužio francuske vlasti za brutalno postupanje prema demonstrantima i masovna kršenja ljudskih prava. Kao odgovor, Francusko ministarstvo za Evropu i vanjske poslove pozvalo je 7. oktobra 2026. godine iranskog ambasadora i protestovalo zbog širenja dezinformacija putem zvaničnih naloga Iranskog ministarstva vanjskih poslova.
Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot optužio je 13. oktobra, tokom obraćanja na konferenciji Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), Rusiju, Kinu i Iran da koriste proteste francuskih učenika za promovisanje neprijateljskih informacijskih narativa i zaoštravanje društvenih proturječnosti. Prema njegovim riječima, strani akteri koriste društvene mreže za intenziviranje sukoba povezanih s migracijama, religijom i međunarodnim događajima.
Ova situacija pokazuje kako vanjski akteri mogu pokušati utjecati na percepciju unutrašnjih kriza u javnosti. Čak i bez neposrednog upravljanja protestnim pokretima, oni mogu pojačavati odjek pojedinačnih incidenata, širiti iskrivljene informacije i produbljivati nepovjerenje između društva i vlasti. Uoči predsjedničkih izbora u Francuskoj 2027. godine takve operacije mogu dodatno pojačati političku polarizaciju i otežati društveni dijalog.
Migracije kao instrument informacijskog utjecaja
Jedan od pravaca ruskih informacijskih operacija u Evropi jeste korištenje migracijskih pitanja za zaoštravanje unutrašnjih društvenih proturječnosti. Teme ilegalnih migracija, kriminala, socijalne nejednakosti, vjerskih razlika i diskriminacije posebno su podložne manipulacijama jer neposredno utječu na raspoloženje javnosti i političke rasprave.
Putem informacijskih portala, anonimnih Telegram kanala i mreža lažnih naloga mogu se širiti poruke čiji je cilj istovremeno pojačavanje straha od migranata među pojedinim grupama stanovništva i nepovjerenja prema državnim institucijama među drugim grupama. Posebno su značajni incidenti koji privlače veliku pažnju javnosti, a koji se izvlače iz konteksta, preuveličavaju ili prate neistinitim tvrdnjama, čime se podstiču međunacionalna i međuvjerska neprijateljstva.
Strateški cilj takvih operacija jeste produbljivanje društvenih podjela, diskreditacija političkog rukovodstva i slabljenje evropskog jedinstva. Međutim, prilikom procjene konkretnih slučajeva neophodno je razlikovati spontano širenje radikalnih stavova, unutrašnjopolitičku propagandu i koordinisane operacije stranog uplitanja. Njihovo poistovjećivanje bez odgovarajućih dokaza može samo dodatno narušiti povjerenje u zvanične informacije.
Francusko iskustvo iz prethodnih godina pokazuje koliko su društvene krize podložne vanjskim informacijskim manipulacijama. Tokom protesta „žutih prsluka“ krajem 2018. godine na društvenim mrežama širile su se poruke koje su Francusku predstavljale kao zemlju na rubu građanskog rata. Prema dostupnim izvještajima, francuske vlasti provjeravale su aktivnosti stotina naloga koji su koristili hashtag #giletsjaunes za širenje sadržaja o protestima i postupcima vlade.
Značaj ovog iskustva nije u tome da svaki masovni protest treba smatrati rezultatom stranog uplitanja, već u činjenici da informacijske operacije mogu pojačati već postojeće nezadovoljstvo. Društveni problemi stvaraju pogodno okruženje za manipulacije, dok digitalne platforme omogućavaju brzo širenje emocionalno obojenih poruka, povećavanje razmjera pojedinačnih sukoba i narušavanje povjerenja u zvanične izvore informacija.
Velika Britanija i Njemačka: političke posljedice ruskog utjecaja
Iskustva Velike Britanije i Njemačke pokazuju da ruska strategija utjecaja nije ograničena na informacijsko praćenje uličnih protesta. Moskva također nastoji koristiti političku polarizaciju, izborne kampanje i sporove o vanjskoj politici za unapređenje vlastitih interesa.
U Velikoj Britaniji pitanje ruskog uplitanja u demokratske procese postalo je predmet zvaničnih istraga. U julu 2020. godine parlamentarni Odbor za obavještajna pitanja i sigurnost objavio je izvještaj o ruskim aktivnostima usmjerenim na utjecaj na britansku politiku, uključujući kontekst referenduma o Brexitu. Taj dokument ukazao je na ozbiljnost problema stranog uplitanja, iako pojedine tvrdnje o razmjerama i neposrednom utjecaju takvih operacija treba pažljivo razlikovati. Istovremeno, sve informacije o novim izjavama britanskog premijera ili konkretnim ruskim operacijama u Francuskoj i Njemačkoj potrebno je potvrditi primarnim izvorima.
U Njemačkoj pažnju privlače informacijske kampanje usmjerene na podršku političkim snagama koje se protive vojnoj pomoći Ukrajini i sankcijama protiv Rusije. Stranke Alternativa za Njemačku (AfD) i Savez Sahre Wagenknecht (BSW) pripadaju različitim političkim tradicijama, ali se pojedini njihovi stavovi o ratu i odnosima s Moskvom mogu podudarati. Takva podudarnost sama po sebi ne dokazuje koordinaciju s Kremljom. Za utvrđivanje stranog utjecaja potrebni su konkretni dokazi o finansiranju, koordinaciji ili sistematskom širenju materijala povezanih s ruskim operacijama.
Politički značaj ovih procesa ogleda se u činjenici da slabljenje podrške Ukrajini unutar evropskih država može otežati donošenje odluka o vojnoj pomoći, sankcijama i dugoročnoj sigurnosti. Zbog toga ruske informacijske operacije, kada je njihova povezanost s Moskvom potvrđena, ne treba posmatrati samo kao problem komunikacijske sigurnosti već i kao faktor koji može utjecati na strateške odluke evropskih vlada.
Od lokalnih protesta do strateške prijetnje
Rusija ima dugogodišnje iskustvo u korištenju informacijskog prostora za utjecaj na političke procese u zapadnim zemljama. Kampanja oko Brexita 2016. godine postala je jedan od najčešće razmatranih primjera mogućeg stranog uplitanja u demokratske procese. Naknadne istrage britanskih institucija dodatno su pojačale zabrinutost zbog korištenja digitalnih platformi, posredničkih mreža i prikrivenih kanala utjecaja.
Savremene informacijske operacije odlikuju se velikom brzinom širenja sadržaja, korištenjem automatizovanih mreža i sposobnošću prilagođavanja poruka različitim ciljnim grupama. One mogu iskorištavati proturječnosti u vezi s migracijama, troškovima života, javnom potrošnjom, religijom i podrškom Ukrajini, stvarajući utisak opće političke nesposobnosti evropskih vlada.
Navode o smanjenju automatizovanog internetskog prometa i aktivnosti pojedinih mreža naloga nakon napada na rusku digitalnu infrastrukturu potrebno je zasebno provjeriti. Neophodno je utvrditi izvor statističkih podataka, metodologiju mjerenja i uzročno-posljedičnu vezu između fizičkog oštećenja objekata i promjena u informacijskom prostoru. Bez toga takvi pokazatelji ne mogu predstavljati dovoljan dokaz efikasnosti suprotstavljanja ruskim operacijama utjecaja.
Za Evropu je najvažnije razlikovati legitimne društvene proteste od pokušaja stranih država da ih iskoriste za vlastite interese. Odgovor treba obuhvatiti transparentno informisanje javnosti, nezavisnu provjeru činjenica, otkrivanje prikrivenog finansiranja i koordinacije, zaštitu digitalne infrastrukture te rješavanje stvarnih društvenih problema koji stvaraju pogodno okruženje za manipulacije.
Najveći rizik za evropsku stabilnost nastaje kada se unutrašnje nezadovoljstvo pretvori u dugotrajnu krizu povjerenja, a vanjski akteri dobiju priliku da je produbljuju dezinformacijama i političkom polarizacijom. Za Rusiju slabljenje evropske kohezije može stvoriti dodatne mogućnosti za ublažavanje sankcionog pritiska i smanjenje podrške Ukrajini. Zbog toga suprotstavljanje stranom uplitanju mora biti sastavni dio šire strategije zaštite demokratskih institucija, društvene otpornosti i evropske sigurnosti.