Ta će se funkcija nastaviti sve dok Vijeće sigurnosti ne odluči drugačije.
Pojašnjava to u razgovoru za Dnevni avaz Helena Egleston (Eggleston), portparol MICT-a, odgovarajući na dileme da li će jednom, kad se i Mehanizam ugasi, postojati opasnost da će ratni zločinac Radovan Karadžić od zemlje u kojoj bude služio doživotnu kaznu moći tražiti te eventualno i dobiti prijevremenu slobodu.
Egleston je kazala i da ne postoji vremensko ograničenje u kojem Karadžić treba biti poslan na izdržavanje kazne.
Jedan od faktora u određivanju zemlje u kojoj se kazna izdržava je da ta država izrazi spremnost da osuđena osoba služi kaznu u njihovom zatvoru u skladu sa svojim zakonodavstvom.
– U skladu sa Statutom Mehanizma i drugim odredbama, proces određivanja zemlje sastoji se od četiri koraka. Tako sekretar stupa u kontakt s jednom ili više država kako bi ustanovio da li su spremne da se u njima izvršava kazna. On potom podnosi predsjedniku Mehanizma izvještaj, u kojem se navode države u kojima se potencijalno može izvršiti.
Kazna i druge relevantne informacije. Predsjednik na osnovu informacija koje mu je dostavio sekretar i drugih informacija koje eventualno zatraži, određuje državu u kojoj će kazna biti izvršena, a sekretar izvršava ovu odluku – kaže Egleston.
Potcrtavajući da su kazne koje su izrečene u Hagu u skladu s međunarodnim zatvorskim standardima i važećim zakonima države u kojoj se kazna izvršava, pod nadzorom Mehanizma, ona navodi i da zatvorski uvjeti moraju biti u skladu s relevantnim standardima ljudskih prava.
– Tu se uključuju standardna minimalna pravila za postupanje sa zatvorenicima koja je usvojio Prvi kongres Ujedinjenih naroda o prevenciji zločina i postupanju s prijestupnicima. Tu su i osnovni principi za postupanje sa zatvorenicima, koje je potvrdila Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1990. godine – kazala je Egleston.