Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“Vladimir Putin vlada Moskvom već 23 godine. Upoređuje se sa ruskim carevima i bivšim komunističkim vođama. U tome mu pomaže moskovski patrijarh Kiril, koji je – zajedno sa strankom na vlasti – počeo širiti ikone s Putinovim likom. To je samo vraćanje duga Putinu za podršku tokom biranja moskovskog patrijarha prije petnaest godina. Interesantno je da patrijarh nije etnički Rus, nego pripada domicilnom, autohtonom narodu Jerzja, koji su finsko-ugarskog porijekla. Prema službenoj biografiji Vladimira Putina, njegova porodica potječe iz regije Tveri, gdje su oduvijek živjela finsko-ugarska plemena Merja, kao i u regiji rijeke Moskve, koja na lokalnom finsko-ugarskom jeziku znači ‘mutna voda’. Iz regije Tveri su se Putinovi djed i baka preselili u Sankt-Peterburg, gdje su oduvijek živjela finsko-ugarska plemena Ižora. Antropološki, Putin liči na čovjeka koji je finsko-ugarskog porijekla.
Ako Putin sebe upoređuje sa carevima, onda trebamo znati da je carska porodica Romanov vladala Moskovskom državom od 1613. do 1917. (1721. godine dobila je novi naziv Rosija – ne Rusija). Te godine, poslije februarske buržoaske revolucije, i dinastija Romanov bila je svrgnuta od strane naroda. Godinu dana poslije, 1918., boljševici su ubili čitavu carsku porodicu Romanov. Par godina poslije, boljševici pobjeđuju u građanskom ratu i 1922. godine formiraju novu državu – Sovjetski Savez. Na čelu boljševika bio je famozni Vladimir Lenjin, koji je uspio pridobiti niz naroda, koji su bili dijelom bivšeg carstva, da se učlani u Federaciju Sovjeta.
Putinov djed je bio kuhar višeg rukovodstva boljševičke stranke. Poslije Lenjinove smrti (1924), pokazalo se da je druga osoba u stranci, drug Trocki, izdajnik. Trocki je bio vrlo popularan kod boljševika, tako da je protiv njega bila formirana urota. Utjecajni članovi partije – Kamenjev, Zinovjev, Buharin i Staljin – svrgnuli su Trockog, protjerali ga iz Rusije i potom ga ubili 1940. godine. Ali nakon nekoliko godina, drugovi Kamenjev, Zinovjev i Buharin pokazali su se kao neprijatelji i štetočine. Tako ih je, po Staljinovom nalogu, 1936. uhapsio i pogubio hrabri šef zloglasnog NKVD – Jagoda. Nešto kasnije je Jagoda, kao neprijateljski agent, uhapšen i novi šef NKVD – ne manje hrabri drug Ježov – pogubio ga je uz Staljinov blagoslov 1938. godine. No, nakon nekog vremena pokazalo se da ni Ježov nije iskreni boljševik, već obični izdajnik i neprijateljski agent. Zato je, po Staljinovom nalogu, drug Berija – kao novi šef NKVD – uhapsio i pogubio Ježova 1940. Nakon Staljinove smrti 1953., a moguće je da je bio zadavljen od strane bližeg okruženja, svi su shvatili da je i Berija izdajnik. Zato je maršal Žukov, po Hruščovom nagovoru i nagovoru utjecajnih članova Politbiroa, uhapsio Beriju, koji je također pogubljen zbog izdaje komunističkih ideala. Ali novi sovjetski vođa Hruščov ubrzo je saznao da je Žukov neprijatelj i urotnik. Tako je protjerao Žukova na Ural. Nešto malo kasnije postalo je jasno da je Staljin neprijatelj, štetočina i izdajnik, a s njim i većina njegovog Politbiroa. U međuvremenu je mrtvi Staljin protjeran iz mauzoleja, a počasni saborci – na čelu sa Hruščovim – rastjerali su Politbiro, uključujući jednog Šepilova, koji se također pridružio izdajnicima i štetočinama. Prošlo je nekoliko godina i pokazalo se da je Hruščov prevarant, avanturista i neprijatelj (1964). I tako je drug Brežnjev penzionisao Hruščova. Nakon Brežnjeve smrti 1982., pokazalo se da je i on bio štetočina i razlog stagnacije. Potom su uslijedila još dvojica, kojih se niko ne sjeća jer su samo bili kratko na funkcijama i potom su umirali. Radi se o Andropovu i Černjenku. Ali tada je na vlast došao mladi, energični Gorbačov 1985. i pokazalo se da je cijela Komunistička partija bila grupa štetočina i neprijatelja. Tadašnja je politika bila da se sve treba ‘odmah popraviti’. Onda se SSSR raspao.
‘To je bila najveća geopolitička greška XX stoljeća’, kazao je kasnije Vladimir Putin. ‘Gorbačov se pokazao neprijateljem, izdajnikom i agentom Zapada’, kaže Vladimir Putin danas.
Gorbačevo mjesto je 1991. zauzeo Boris Jeljcin. 1999. Jeljcin je shvatio da ne treba čekati da bi ga neko kasnije proglasio neprijateljem naroda, te je pripremio sebi političkog nasljednika – to je bila glavna obaveza koja bi štitila Jeljcinovu porodicu, koja je postala imućnom i bogatom. Jeljcinovo okruženje tražilo je osobu koja ne bi bila preambiciozna i kojom je moguće upravljati duže vrijeme iz sjene. Tako je izbor pao na neprimjetnog šefa FSB-a – Vladimira Putina. Kasnije se Jeljcinovo okruženje kajalo jer su pogriješili pri iozboru. To podsjeća na izbor prvog moskovskog cara dinastije Romanov 1613. godine. Tada su bogati i utjecajni ljudi u Moskvi odlučili da tihi i skromni Mihajlo Romanov postane novim carem. Oni su mislili da će dugo upravljati samozatajnim i neambicioznim Romanovom. Ali poslije šest godina, novi ruski car već je samostalno odlučivao o državnim pitanjima. Vladimiru Putinu, za razliku od Mihajla Romanova, trebalo je samo šest sekundi da pokaže da je on neprikosnoveni vođa. Pitanje je hoće li sadašnji predsjednik Rusije završiti kao i svi njegovi prethodnici jer znamo da se historija ponavlja… a znamo i da je politički kumir Vladimira Putina krvolok Staljin.”