Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajini.
“Sjedinjene Američke Države, Ukrajina, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska će 23. aprila razgovarati u Londonu. Stav SAD u pregovorima s ukrajinskim i evropskim kolegama zastupat će državni sekretar Marko Rubio i specijalni predstavnici predsjednika Donalda Trumpa, Steve Witkoff i Keith Kellogg.
Ukrajinsku stranu predstavljat će šef Predsjedničke kancelarije, Andrij Jermak, ministar vanjskih poslova, Andriy Sybiga, i ministar odbrane, Rustem Umerov. Svi su bili zajedno na prethodnim pregovorima u Parizu. Razgovori u Londonu bit će nastavak razgovora održanih prošle sedmice u Parizu uz učešće predsjednika Emmanuela Makrona.
U glavnom gradu Francuske, ovi isti američki zvaničnici ocrtali su potencijalni okvir za sporazume o prekidu vatre i utrli put širem mirovnom rješenju između Kijeva i Moskve. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noel Barrot izvijestio je da je Evropa upozorila Sjedinjene Države o kojim pitanjima potencijalnog mirovnog sporazuma između Ukrajine i Rusije neće razgovarati.
‘Pošto su SAD odlučile da zauzmu poziciju posrednika, tjeramo ih da čuju koje su naše crvene linije’, rekao je Barro, osvrćući se na pitanja oko kojih Evropa neće činiti ustupke.
Na pitanje da li bi ove sedmice mogao doći do mirovnog sporazuma između Ukrajine i Rusije, kako tvrdi američki predsjednik Donald Trump, Barro je napomenuo da sve zavisi samo od šefa Kremlja, Vladimira Putina.
‘Mislim da je uskršnje primirje, koje je Putin najavio sasvim neočekivano, bila marketinška operacija čiji je cilj spriječiti predsjednika Trumpa da postane nestrpljiv.’
Barro je dodao da, iako Rusija uvijek krši primirje, došlo je do izvjesnog smanjenja intenziteta neprijateljstava, posebno u pogledu raketnih i bespilotnih napada, pa bi to mogao biti početak dužeg prekida vatre.
‘New York Post’ prenosi da je Kijev bio najviše zabrinut zbog dijela sporazuma koji se tiče teritorija tokom pregovora sa američkom delegacijom prošle sedmice. Istovremeno, uprkos pojavljivanju detalja plana, nejasno je kakav stav strane zauzimaju po pitanju sporazuma.
‘Rusija tek treba da kaže da li je ozbiljna u pogledu mirovnog sporazuma nakon više od mjesec dana odlaganja Trumpovih pokušaja da posreduje u prekidu vatre i dogovoru. Witkoff će pokušati to promijeniti ove sedmice nudeći posljednji, najbolji prijedlog koji bi mogao uključivati ublažavanje sankcija’, piše u publikaciji.
‘Reuters’ napominje da će, ako Washington zaista napusti svoju ulogu posrednika, izgledi za mir postati još neuhvatljiviji. Na kraju krajeva, više nema nijedne zemlje na svijetu koja može utjecati i na Ukrajinu i na Rusiju.
Donald Trump je rekao da će u naredna tri dana predstaviti svoj plan za rješavanje sukoba u Ukrajini. Poznato je da je to američka strana predložila Kijevu na pregovorima u Parizu 17. aprila. Napominje se da ovaj plan predviđa američko priznanje ruske aneksije Krima, isključivanje mogućnosti ulaska Ukrajine u NATO, prekid vatre duž sadašnje linije fronta i proglašenje teritorije oko Zaporoške nuklearke pod američkom neutralnom kontrolom.
SAD trenutno čekaju odgovor Kijeva. Nakon što ukrajinska strana pristane na plan, on bi trebao biti predstavljen Moskvi. Mirovni plan uključuje raspoređivanje evropskih snaga u Ukrajini ako se postigne prekid vatre. Trump također razmatra ideju o zajedničkoj komisiji Ukrajine – Rusije – ‘neutralne zemlje’ koja bi nadgledala poštovanje uvjeta o prekidu vatre.
SAD se, zauzvrat, mogu pridružiti mirovnoj inicijativi kao ‘finansijska snaga’ bez raspoređivanja vlastitih trupa. Unatoč činjenici da je Trumpova administracija ranije osudila aneksiju Krima, Bijela kuća sada raspravlja o mogućnosti ustupaka.
Prema izvoru, Ukrajina je navodno spremna da pristane na gubitak do 20% svojih teritorija de facto, bez pravne formalizacije. Radi se o privremenom priznanju okupacije, bez odricanja od suvereniteta. Kijev stalno naglašava da ni pod kojim okolnostima neće priznati aneksiju svojih teritorija. Ovo je u suprotnosti sa Ustavom Ukrajine i normama i principima međunarodnog prava. Ukrajina neće priznati teritorije koje je okupirala Rusija. Sve ove teritorije će ostati privremeno okupirane. Osim toga, Ukrajina više nikada neće odbiti ulazak u NATO. Ako sada to nije realno, ne znači da neće biti moguće u budućnosti.
Istovremeno, Ukrajina ima pravo da se postane članica EU. Sankcije EU neće biti ukinute sve dok ne postoji konačna sigurnost da Rusija neće započeti novi rat. I još nije jasno kako će Rusija učestvovati u obnovi Ukrajine. To se odnosi na 300 milijardi zamrznute ruske imovine. Vojska i vojno-industrijski kompleks Ukrajine neće biti ograničeni.
U međuvremenu, usred Trumpovih izjava, Rusija nije službeno odgovorila na prijedlog Washingtona. Umjesto toga, Putin je spomenuo ‘uskršnje primirje’ koje je, kako je rekao, prekršeno više od tri hiljade puta. Istina, šef Kremlja je prešutio da je kršenje šutnje bilo upravo s ruske strane, a ukrajinska je odgovarala samo na provokacije. Moskva je ponovo pribjegla triku koji je koristila već nekoliko puta. Vlastito granatiranje Donjecka s ciljem prebacivanja krivice na ukrajinsku stranu.
Ako Trump napusti Ukrajinu, Velika Britanija i Evropa će biti prisiljene da popune prazninu jer Putin je očito odlučan da nastavi rat, podijelivši Zapad, a kratkotrajno uskršnje primirje nije bilo ništa drugo do PR taktika.
‘Ovo je kontraproduktivan pristup koji je u suprotnosti sa svim nedavnim iskustvima uspješnog okončanja mirovnih pregovora’, kaže William Hague, rektor Oksfordskog univerziteta i ministar vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva (2010–2014).
Mir ne dolazi po rasporedu pogodnom za objave na društvenim mrežama ili izjave u kampanji. U slučaju Korejskog rata, mirovni pregovori koji su započeli 1951. prošli su kroz desetine sastanaka tokom dvije godine prije nego što je primirje postignuto u julu 1953. i ono je još uvijek na snazi.
Hague dodaje da ovo primirje traje 72 godine samo zato što su SAD rasporedile trupe u Južnoj Koreji da odvrate novi sukob. Dakle, mir u Koreji zahtijevao je i strpljenje i snagu – ništa od toga što Washington trenutno ne nudi Ukrajincima.
‘Mir se ne može jednostavno kupiti kao proizvod u radnji. Da bi se to postiglo, potrebno je određeno povjerenje da će obje strane djelovati u dobroj vjeri, kao i uvjerenje svih strana da nastavak neprijateljstava neće dati bolji rezultat, a za takva uvjerenja obično je potrebno vrijeme i vanjski pritisak’, piše Hague.
Tragično propuštena prilika je da bi, da su SAD uzele potrebno vrijeme i imale potrebnu polugu, vjerovatno mogle okončati rat u Ukrajini. Ali poluga bi bila u tome da se Ukrajincima pruži dovoljan priliv obnovljene vojne pomoći, što bi primoralo Putina da zaključi da je dalje jačanje njegove pozicije nemoguće. Tada bi trebalo vremena da se dogovore detaljni aranžmani u vezi sa granicama, ratnim zarobljenicima, uvjetima prekida vatre i sigurnosnim garancijama i ekonomskom podrškom Ukrajini – bez kojih bi se rat brzo nastavio.
‘Umjesto toga, danas se žuri da se sklopi sporazum u narednim danima, bez stvarnog pritiska na Rusiju, ali sa jasnom željom da Sjedinjene Države dobiju pristup ukrajinskim mineralima. Posljedice ovoga za Evropu bile bi vrlo ozbiljne’, piše Hague.
Do sada, glavni diplomatski napor koji su pokrenuli premijer Starmer i predsjednik Macron je stvaranje ‘Koalicije voljnih’ koja će se pridružiti vojnim snagama u Ukrajini kao podrška mirovnom sporazumu. Ovo je neophodan proces da se Bijeloj kući pokaže da su joj i dalje potrebni saveznici i da ih mora saslušati.”