Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
Ko je ruski plaćenik u Hrvatskoj? Ko lobira za Rusiju i zalaže se da ne plaća ratnu odštetu? Bivši ukrajinski ambasador otkriva sve detalje ekskluzivno za FACE!
„Generalna Skupština UN na posebnom zasjedanju primila je Rezoluciju koju je pripremio Kijev i još pedeset zemalja članica UN u kojoj se traži od Ruske Federacije da nadoknadi štetu zbog široke agresije nad Ukrajinom. Za ovu rezoluciju glasale su 94 države, a 73 zemlje bile su suzdržane. Protiv ove odluke glasala je i sama Moskva – uz svoje satelite: Bjelorusiju, Kubu, Sjevernu Koreju, Eritreju, Etiopiju, Mali, Nikaragvu i Siriju. Uz Rusiju su također stali Kina, Iran i Zimbabve.
Ova rezolucija sadrži prijedlog formiranja međunarodnog registra šteta koje su načinjene prema ukrajinskoj državi, njenim građanima i tvrtkama, koje je protupravno počinila Ruska Federacija. Međunarodna zajednica pokazala je Moskvi da većinski traži neophodnost da Moskva odgovara za ogromnu štetu koja je nanijeta ukrajinskim fizičkim i pravnim licama, kao i za ubistva hiljada nevinih civila.
Zasad, praktički, svaki građanin Rusije mora izdvojiti dvije hiljade dolara za plaćanje reparacija Ukrajini. I ovo je tek početak procesa kompenzacije Kijevu zbog nanijetih šteta od strane Rusije. Moskva je odmah objavila da ne priznaje preporuke međunarodne zajednice. Ali ipak ovaj dokument Generalne skupštine UN-a stvara pravnu podlogu za konfiskaciju ruskih finansijskih aktiva po čitavom svijetu. Sada su ogromne svote ruskog novca zamrznute u Evropi i Sjevernoj Americi. Radi se o stotinama milijardi dolara. Kremlj mora shvatiti da će svako rušenje ukrajinske infrastrukture platiti svojim novcem i imovinom, koji su smrznuti u evropskim i američkim bankama. Međunarodna zajednica počela je razrađivati pravne procedure, kako da – u okvirima postojećih pravnih regulativa – ruski novac bude predat na legalan način, da bi se iskoristio za obnavljanje porušenih državnih i privatnih ekonomskih objekata, privatnih kuća i društvenih zgrada, odnosno čitave infrastrukture u Ukrajini.
Moskva ovo smatra neprijateljskim činom koji se čini Ruskoj Federaciji. Pitanje se samo postavlja: misli li Kremlj da će ukrajinski narod – poslije ruskog bezočnog bombardiranja ukrajinske teritorije – sam platiti za počinjena moskovska zlodjela… To je sve predviđeno u međunarodnom pravu, koje su na Pravnom fakultetu Univerziteta u Lenjingradu proučavali budući studenti – Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev, a Sergej Lavrov u Moskovskom institutu za međunarodne odnose. To je sve pravno već odavno regulirano… samo nije jasno da li su ova trojica iz rukovodstva Ruske Federacije dobivala dvojke iz međunarodnog prava, koji je obavezan predmet na univerzitetima.
Što se tiče glasanja Kine koja je, prema Budimpeštanskom memorandumu iz 1994. godine, zemlja garant teritorijalne cjelovitosti Ukrajine… možda je Peking spreman da sam, umjesto Rusije, plati gotovo trilionsku kompenzaciju Ukrajini? Onda neka to javno objavi. …ili Kina smatra da ukrajinski narod, poslije ovih bezočnih ruskih bombardiranja, mora sve renovirati sam, a to znači život u siromaštvu još nekoliko narednih decenija. Zemlja agresor podučavat će cijeli svijet kako treba djelovati u savremenim međunarodnim uslovima… Takvo glasanje Kine ruši sistem povjerenja u međunarodno pravo, u mehanizam koji može kazniti državu agresora za nepopravljivu nanijetu štetu zemlji koja je na svojim leđima izdržala neopravdani vojni napad tuđe vojske, koja je ubila ogromnu količinu nevinih civila i koja namjerno masovno ruši privredne i infrastrukturne objekte. Ovim Kina narušava preuzete obaveze prema Ukrajini iz 1994. godine, kad je Kijev predao Rusiji nuklearni potencijal koji je bio desetak puta veći od kineskog – uz samo jedan zahtjev: čvrstu garanciju nepovredivosti njenih granica od strane članova Nuklearnog kluba, a to su: Ruska Federacija, SAD, Velika Britanija, Francuska i Kina. Rusija je sama postala zemljom koja – umjesto garancije teritorijalne cjelovitosti Ukrajine – pokušava uništiti ukrajinsku državnost. Peking sada ovaj rat, koji je najveći od 1945. godine, zove ‘oružanim konfliktom’, bez preciziranja ko ga je započeo i podržava Rusku Federaciju pri glasanju u UN-u.
Jedan bivši savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika izjavio je da Hrvatska ne treba sudjelovati u sankcijama protiv Rusije i treba prestati slati oružje Ukrajini. Pritom, on naglašava da nije pristaša Putina i nije ruski plaćenik. Ali prema psihoanalizi Freuda, ovo naglašavanje samo svjedoči da je to tačno.
Ovaj savjetnik smatra da su Rusiju prevarili još 1990. godine, kad je Zapad obećavao tadašnjem sovjetskom predsjedniku Mihajlu Gorbačovu da neće širiti NATO na istok ako Moskva pristane na ujedinjenje s Njemačkom. Samo da podsjetim da je to bilo izraženo samo jednom i to se ticalo baš Sovjetskog Saveza, koji je počinuo u miru krajem 1991. godine. Sovjetski Savez činilo je petnaest republika, a Ruska Federacija je bila samo jedna od njih, bez obzira što je možda bila najveća od svih.
Ovu nebulozu svaki put ističe Putin, a bivši predsjednički savjetnik nju samo ponavlja, ističući da nije pristaša Putina. Interesantno što svojim iskazima bivši savjetnik praktički negira pravo Hrvatske da postane članica NATO, kao i Crne Gore, Albanije i Sjeverne Makedonije. Možemo zamisliti kakva bi bila sigurnosna situacija na zapadnom Balkanu da ove zemlje nisu učlanjene u NATO.
Ovaj savjetnik iznio je još jednu kremaljsku tezu: da nije bilo revolucije u Kijevu uz podršku Zapada i da nije pobjegao Janukovič iz zemlje, onda ne bi došlo do ruske okupacije Krima. To je unikatni slučaj u svjetskoj historiji – da je predsjednik jedne države pobjegao iz svoje zemlje u susjednu i zatražio da ona pošalje vojsku na njegov vlastiti narod.
Savjetnik je uzrujan što ne može pratiti ruske medije koje je Zapad jednostavno skinuo sa satelita jer su industrija laži, ali po njegovoj viziji, on ne može vjerovati pristranim zapadnim komentarima, pa onda mora koristiti alternativu, a to je kineska televizija koja, izgleda, najobjektivnije prikazuje rat u Ukrajini. Možete zamisliti objektivnost kineskih medija koji čak ne priznaju da je u Ukrajini rat… I na kraju, o nepristranosti bivšeg savjetnika: neophodnost izbjegavanja slanja oružja Ukrajini. Ako neko pita zašto: zato da bi Rusija brzo mogla pobijediti slobodarski ukrajinski narod. Interesantno: da su u prvoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća sve evropske zemlje insistirale da potpomažu Hrvatskoj samo humanitarnim akcijama, da li bi sada postojala nezavisna hrvatska država?“