U kolumni za FACE, Oleksandr Levchenko, bivši ukrajinski diplomata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, analizira masovni ruski napad na Ukrajinu izveden u noći 20. augusta 2026. godine, posljedice napada na Kijev i Kijevsku oblast, pokušaj preopterećenja ukrajinske protuzračne odbrane, potrebu za jačanjem odbrambenih kapaciteta i sankcionog pritiska, kao i sve izraženiju ulogu Sjeverne Koreje u snabdijevanju Rusije.
U noći 20. augusta 2026. godine, Oružane snage Ruske Federacije izvele su masovni kombinovani napad na Ukrajinu, koristeći 207 sredstava zračnog napada. Prema preliminarnim podacima, među njima je bilo 168 udarnih bespilotnih letjelica (BPL), 36 krstarećih raketa H-101, 8 protubrodskih hipersoničnih raketa 3M22 „Cirkon“, 8 krstarećih raketa 3M14 „Kalibr“, 8 balističkih raketa „Iskander-M“/S-400, 2 balističke rakete KN-23 i 2 lutajuća borbena sredstva „Banderol“.
Glavni pravac napada bili su Kijev i Kijevska oblast. Ruske snage istovremeno su koristile različite vrste sredstava za napad, koje se razlikuju po brzini, visini i putanjama leta. Takva taktika očigledno je bila usmjerena na preopterećenje sistema protuzračne odbrane glavnog grada i otežavanje otkrivanja i presretanja zračnih ciljeva.
Prema dostupnim podacima, ukrajinska protuzračna odbrana uništila je 31 krstareću raketu H-101, 8 krstarećih raketa „Kalibr“, dva lutajuća borbena sredstva „Banderol“ i 145 udarnih BPL. Balističke i hipersonične rakete nije bilo moguće presresti, što je još jednom pokazalo hitnu potrebu Ukrajine za dodatnim sredstvima za suprotstavljanje takvim ciljevima.
Posljedice napada na Kijev i oblast
U Kijevu su posljedice ruskog napada zabilježene u nekoliko gradskih četvrti. Oštećeno je područje industrijskog objekta, a izbio je požar u skladišnim prostorima. Na jednoj stambenoj zgradi uništeni su gornji spratovi i izbio je požar. Također su zabilježena oštećenja stambenih objekata, dječije bolnice, automobila, garaža i poslovnih prostora.
Usljed pada krhotina bilo je blokirano sklonište jedne od škola, u kojem su se u trenutku napada nalazile osobe. Na području drugog nestambenog objekta zapalili su se skladišni prostori i automobili. Površina požara iznosila je oko hiljadu kvadratnih metara.
U Kijevskoj oblasti također su zabilježena oštećenja civilne i transportne infrastrukture. Zbog posljedica napada „Ukrzaliznytsia“ je bila primorana izmijeniti rute prigradskih i regionalnih vozova.
Prema preliminarnim podacima, u noćnom napadu 20. augusta u Kijevu je poginulo četrnaest osoba, dok je još četrdeset povrijeđeno. U Kijevskoj oblasti također ima poginulih i povrijeđenih.
Pokušaj preopterećenja ukrajinske protuzračne odbrane
Masovni raketno-dronovski napad predstavlja još jednu fazu ruske kampanje protiv Kijeva i Kijevske oblasti. Rusija je tokom jedne noći upotrijebila 207 sredstava zračnog napada, usmjeravajući glavne napore na područje glavnog grada.
Karakter napada ukazuje na nastojanje ruskog vojnog rukovodstva da maksimalno oteža djelovanje ukrajinske protuzračne odbrane. U okviru jednog napada kombinovane su krstareće rakete H-101 i „Kalibr“, balističke rakete „Iskander-M“/S-400 i KN-23, hipersonične rakete „Cirkon“, udarne BPL i lutajuća borbena sredstva. Istovremena upotreba različitih vrsta naoružanja omogućava stvaranje velikog opterećenja za sistem otkrivanja i presretanja ciljeva.
Posljedice napada direktno su pogodile civilnu infrastrukturu Kijeva. Oštećenje stambenih zgrada, medicinske ustanove, poslovnih objekata i školske infrastrukture predstavljalo je neposrednu prijetnju civilnom stanovništvu.
Napadi na skladišne i industrijske objekte u glavnom gradu također mogu negativno uticati na funkcionisanje gradske ekonomije i logistike. Oštećenje takvih objekata potencijalno otežava snabdijevanje glavnog grada hranom, lijekovima, robom široke potrošnje, opremom i materijalima potrebnim za popravku i obnovu gradske infrastrukture.
Oštećenje transportne infrastrukture u Kijevskoj oblasti dodatno stvara probleme za civilni saobraćaj. Potreba za izmjenom ruta prigradskih i regionalnih vozova pokazuje da se posljedice napada protežu znatno izvan neposrednih područja udara.
Potreba za jačanjem protuzračne odbrane i sankcija
Masovni napad 20. augusta nije u skladu s izjavama Moskve o spremnosti za mir i moguće smanjenje intenziteta borbenih dejstava. Naprotiv, upotreba velikog broja različitih tipova dalekometnih raketa pokazuje da Rusija i dalje raspolaže značajnim ofanzivnim potencijalom.
Posebnu opasnost predstavljaju balističke i visokobrzinske rakete, za čije su presretanje potrebni specijalizirani sistemi proturaketne odbrane. Ukrajina mora nastaviti jačati takve kapacitete, kao i osiguravati stabilne zalihe projektila-presretača.
Vojna pomoć Ukrajini mora biti praćena pojačavanjem sankcionog pritiska na ruski raketni sektor i međunarodne kanale za nabavku komponenti za ruski vojno-industrijski kompleks. U ruskom raketnom naoružanju ranije su pronađene komponente proizvedene u Sjedinjenim Američkim Državama, Japanu, Južnoj Koreji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji.
Činjenica da Rusija i dalje ima mogućnost istovremene upotrebe desetina savremenih krstarećih i balističkih raketa, kao i drugih sredstava za napad, ukazuje na potrebu za pooštravanjem kontrole izvoza te uvođenjem sankcija protiv preduzeća ruskog vojno-industrijskog kompleksa, finansijskih institucija i posrednika koji omogućavaju nabavku elektronike, alatnih mašina i drugih tehnoloških komponenti.
Cilj takvih mjera ne bi trebao biti samo kažnjavanje pojedinačnih ruskih preduzeća već sistemsko smanjivanje sposobnosti Rusije da proizvodi, popravlja i gomila dalekometno naoružanje za naredne masovne napade.
Rusija pokazuje sposobnost da redovno koristi velike količine dalekometnog naoružanja protiv velikog evropskog grada. To predstavlja dugoročni izazov ne samo za Ukrajinu već i za evropsku sigurnost.
Sjevernokorejski faktor
Rusija ovu kampanju ne vodi samo oslanjajući se na vlastitu proizvodnju naoružanja. Sjeverna Koreja postala je vanjski izvor popunjavanja ruskog arsenala, isporučujući Moskvi municiju i balističke rakete KN-23. Prema navedenim podacima, dvije takve rakete korištene su tokom napada 20. augusta.
To ukazuje na sve širu međunarodnu dimenziju rusko-ukrajinskog rata. Vojna saradnja Moskve i Pjongjanga omogućava Rusiji da nadoknadi dio potreba za municijom i raketnim naoružanjem te da održi intenzitet napada na Ukrajinu.
Za Zapad to znači potrebu ne samo za nastavkom vojne podrške Ukrajini već i za odlučnijim odgovorom na vojno-tehničku saradnju Rusije i Sjeverne Koreje.
Ograničavanje kanala snabdijevanja, finansiranja i tehnološke podrške takvoj saradnji trebalo bi postati jedan od pravaca šire politike obuzdavanja ruske vojne industrije.
Masovni napad 20. augusta pokazuje da Rusija i dalje ima sposobnost kombinovanja različitih vrsta dalekometnog naoružanja, korištenja vanjskih izvora snabdijevanja i redovnog izvođenja napada na ukrajinske gradove. Stoga efikasno odvraćanje ruske raketne kampanje zahtijeva istovremeno jačanje ukrajinske protuzračne i proturaketne odbrane, povećanje proizvodnje i isporuke presretača, kao i sistemsko zatvaranje međunarodnih kanala kojima Rusija dolazi do tehnologija i komponenti potrebnih za proizvodnju raketa.