Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“Ruska vojska za svog protivnika izabrala je ukrajinsko civilno stanovništvo jer na bojištu ne može pobijediti Oružane snage Ukrajine. Žrtve ruskih bombardiranja postaju kuće stanovništva, bolnice, domovi kulture, škole, kazališta, dječiji vrtići. Osim toga, Kremlj ciljano uništava svojim stalnim raketnima gađanjima energetsku infrastrukturu Ukrajine. Moskva je postavila svojoj vojsci zadatak da ukrajinski građani ostanu bez svjetla, grijanja i vode. Kremlj je željan napraviti od Ukrajine jedan ogromni Mariupol. Ali to su radnje genocidnog karaktera i naravno da je to ratni zločin protiv čovječanstva i ljudskosti. Članak 2. međunarodne Konvencije o genocidu opisuje ga kao „stvaranje nemogućih uslova za život grupe lica sa ciljem njihovog potpunog ili djelomičnog uništenja“. Tako Moskva samo demonstrira svoju antipolitiku i sada je svima jasno što nikad nije pripremala neko navodno „oslobođenje“, kako su o tome govorili ruski propagandistički mediji, nego jednostavno nikad nije cijenila ljudske živote. To je ideologija sadašnje pola ljudske, a ustvari neandertalske ideologije koja vlada u Moskvi i cijeloj Rusiji. Evropski parlament i Parlamentarna skupština zemalja članica NATO, desetak evropskih država priznali su RF zemljom sponzorom terorizma. Moskva sada najviše koristi energetski terorizam protiv ukrajinskih građana. Također pisma sa dijelovima životinja adresirana ukrajinskim diplomatskim predstavništvima u dva desetka evropskih zemalja isto su usmjerena na sijanje straha i postali poštanskim terorizmom. U Kremlju to objašnjavaju neophodnošću da se prisili Kijev da prihvati ruske uslove postizanja mira, a u stvari to sadašnja linija fronte treba da predstavlja međudržavnu granicu i da ogromna količina ukrajinske teritorije postane legalni dio Ruske Federacije. Takvo nešto niko u Ukrajini i Evropi ne usuđuje podržati, samo Viktor Orban opet predlaže da treba hitno sjesti za pregovarački stol i tu on praktički podržava moskovske uslove postizanja mira. On produžava galamu da su evropske sankcije protiv Rusije bomba, a stidi se i plaši doći u Kijev da vidi kako je to realno živjeti pod bombama i raketama. Kad je njemački predsjednik Valter Štajnmajer bio u toku svoje oficijelne posjete Ukrajini i morao je ići u sklonište u gradu Černigivu… onda je realno ocijenio kako je to živjeti pod ruskim raketnim terorom i promijenio svoj stav prema moskovskoj agresiji. Viktor Orban isto bi mogao ocijeniti kako je to u glavnom gradu Ukrajine, kako stalno padaju ruske rakete, zašto su bili uništeni pod Kijevom cijeli gradovi Borodjanka i Buča, kako to ukrajinska vojska uništava borbeni potencijal ruski okupator, koji, po riječima ruskih propagandista, poslije Ukrajine trebali krenuti dalje na Berlin, Budimpeštu i Beč. A tada stvarno mogli bih padati u Mađarskoj ruski bombi i ne zbog toga što su bili uvedeni prema RF evropske sankcije, a zato što Ukrajinci nisu uspjeli zaustaviti ruskog agresora kod sebe nemajući odgovarajućeg naoružanja koje Budimpešta uvijek blokira dati Kijevu, kao i finansijske pomoći EU od 18 milijardi eura koju je jedva Ukrajina dobila uz mađarske ucjene.
Putin je izrastao u monstruma uz pomoć nekoliko evropskih lidera koji su uvijek ispunjavali njegove želje. Najviše vidimo katastrofalne posljedice politike Angele Merkel. Ona je predstavljala njemačkom biznisu Putina kao respektabilnog političara, a sada Moskva govori da bi poslala vojsku na Berlin. Merkelica je u svoju odbranu izjavila da se namjerno držala Minskih sporazuma da bi Ukrajina imala vremena pripremiti se za rat sa Rusijom. To je čak zbunilo serijskog lažova Putina koji je ocijenio takav stav bivše njemačke kancelarke neiskrenim i pokvarenim. Kijev isto neće pljeskati takvom nečem. Dobro sjetimo kako Angela Merkel nikad nije pritiskala Moskvu zbog privremene okupacije dijela ukrajinskih teritorija. Ona je pozicionirala sebe kao posrednicu između okupatora i žrtve agresije. I uvijek se bojala da ne bi Moskva nju okrivila u previše proukrajinskom stavu, što svi prigrabljeni ukrajinski prostori od strane Rusa Rusima moraju biti vraćeni natrag. Onda kako je Merkel navodno pomagala Ukrajini da kupuje mirno vrijeme teško je sada reći. Ali sigurno tada Berlin nije mrdnuo ni prstom da pomogne Ukrajini pripremiti se za eventualni ruski napad. Tako navedena izjava bivše kancelarke zvuči manje smiješno a više tužno.
Ali izgleda po svemu neće doći ruski vojnik ni u Berlin, ni u Budimpeštu ni na Balkan gdje se isto trebao voditi osvajački apetit Kremlja. Rusija gubi svoje najbolje postrojbe u Ukrajini, ukrajinska vojska svakodnevno iscrpljuje ruske snage koji su izgubili vojni potencijal za konvencionalni napad na Evropu. I sada uz vojnu pomoć saveznika ukrajinska vojska trebala bi još potisnuti s ukrajinskih prostora ruskog agresora. Berlin napokon daje oružje i financijsku pomoć Kijevu. Samo zapeo sa tenkovima Leopard i sistemom protiv raketne odbrane Patriot. Ukrajincima treba uz pomoć Patriot zaštiti civilni objekte u gradovima, a sa Leopardima prinuditi rusku vojsku što brže vratiti kući. A Berlin vaga i nečeg boji. Oficijelna Budimpešta ne smatrajući na kremaljske izjave o mogućim cilijama dolaska ruske vojske na mađarske tlo produžava igrati na strani Putina. Valjda Orban dobio neke osobne garancije od vladara Kremlja. Niz balkanskih zemalja pomaže Ukrajini oružjem sovjetske proizvodnje koliko može, a Beograd ne želi uvesti sankcije prema državi agresoru. Tamošnji radikale od politike čak sanjaju dolazak ruskih vojnika, koji bi pomogli njima širiti u regiji uz ruski takođe srpski svijet. Sadašnje zaoštravanje situacije u Kosovo čisto moskovski scenarijo. Ali Evropa i SAD nemaju namjeru plesati pod ruskom balalajkom. Tako čekamo normalizaciju koja je u interesu svih osim Kremlja. Ali tu zemlja sponzor terorizma može dobiti po prstima.”