Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj Oleksandr Levchenko za Face.ba analizira kako Rusija koristi propagandu, diplomatske napade, hibridne operacije i ekonomske mehanizme za pritisak na Evropsku uniju i NATO, dok se evropske države sve intenzivnije pripremaju za moguće sigurnosne izazove.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Ruska diplomatija nastavlja rat riječima
Portparolka Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije Marija Zaharova pribjegla je ličnim napadima na komandanta Ratnog vazduhoplovstva Njemačke, general-potpukovnika Holgera Neumanna, nakon njegovih izjava o spremnosti Alijanse da brani države članice NATO-a od potencijalne ruske agresije. Ruska zvaničnica nazvala je njemačkog vojnog komandanta „neonacistom“, komentarišući njegove izjave o mogućim akcijama NATO-a u slučaju oružanog sukoba s Rusijom.
U intervjuu za britanski list The Telegraph, Holger Neumann izjavio je da je Luftwaffe spreman da izvede odlučne uzvratne udare u slučaju ruskog napada na bilo kojeg saveznika u NATO-u. Prema njegovim riječima, Njemačka je spremna odmah ispuniti svoje savezničke obaveze i braniti „svaki pedalj“ teritorije Alijanse. Naglasio je da unutar NATO-a ne postoje „različite zone sigurnosti“, te da bi napad na Estoniju za Rusiju imao iste posljedice kao i napad na bilo koju drugu državu članicu, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo. Neumann je također naveo da bi, ukoliko bi bilo potrebno braniti Alijansu, vojni objekti na poluostrvu Kola, u Kalinjingradskoj oblasti i u akvatoriju Crnog mora mogli postati legitimne mete NATO snaga.
Berlin sve otvorenije govori o mogućem sukobu
Ranije je njemački general-potpukovnik Kristijan Frojding izjavio da bi Rusija potencijalno mogla biti spremna za agresiju protiv jedne od država NATO-a do 2029. godine. Istovremeno je naglasio da Njemačka zajedno sa saveznicima provodi opsežne pripreme za moguće izazove i raspolaže potrebnim kapacitetima za odbijanje bilo kakvog potencijalnog napada.
Propaganda kao sastavni dio hibridnog rata
Agresivna reakcija ruskog Ministarstva vanjskih poslova dio je šire hibridne strategije Kremlja prema Evropi, usmjerene na podrivanje evroatlantskog jedinstva i slabljenje podrške Ukrajini. Kombinujući diplomatski pritisak, historijske manipulacije i informaciono-psihološke operacije, Moskva nastoji produbiti nesuglasice među saveznicima i otežati formiranje zajedničke politike odvraćanja Rusije.
Komentari Marije Zaharove još jednom demonstriraju karakterističan pristup ruske diplomatije, koja sistematski koristi etikete poput „nacist“ ili „fašist“ protiv evropskih političara, vojnih zvaničnika i javnih ličnosti koje se zalažu za jačanje odbrambenih kapaciteta Zapada i podršku Ukrajini. Kremlj nastavlja eksploatisati historijsko sjećanje na Drugi svjetski rat, nastojeći se istovremeno predstavljati kao „borac protiv nacizma“ i prikrivati vlastitu agresivnu politiku prema susjednim državama.
Korištenje uvredljive retorike ima za cilj diskreditaciju konkretnih osoba i zamjenu suštinske rasprave emocionalno obojenim optužbama. Pozivanje na historijski osjetljive pojmove treba izazvati odjek među pojedinim grupama evropske javnosti i dati dodatnu emocionalnu težinu ruskim propagandnim narativima. Optužbe upućene Holgeru Neumannu dio su šire kampanje lične diskreditacije predstavnika NATO-a i vojno-političkog rukovodstva Alijanse.
Retorika o „neonacizmu“ odavno je postala jedno od ključnih sredstava ruskog informacionog rata i koristi se za vršenje političkog pritiska na evropske države. Svaki korak usmjeren na jačanje odbrambenog potencijala Evrope ili podršku Ukrajini ruska propaganda nastoji prikazati kao manifestaciju „militarizma“ ili „fašizma“, s ciljem iskrivljavanja stvarne prirode djelovanja demokratskih država.
Baltičke države kao moguća tačka testiranja NATO-a
U tom kontekstu sve češće se pojavljuju procjene o mogućnosti da Rusija iskoristi ograničene provokacije ili lokalne vojne akcije protiv jedne od baltičkih država kako bi testirala efikasnost mehanizama kolektivne odbrane NATO-a i spremnost Alijanse da primijeni član 5 Vašingtonskog ugovora. Takav scenario Moskva bi mogla iskoristiti i za skretanje pažnje zapadnih saveznika s rata protiv Ukrajine te za stvaranje dodatnog pritiska na istočno krilo NATO-a.
Izjave komandanta njemačkog ratnog vazduhoplovstva odražavaju značajnu transformaciju sigurnosnog razmišljanja u Berlinu i rastuću svijest o razmjerama ruske prijetnje evropskoj sigurnosti. Njegove procjene, kao i upozorenja njemačkih vojnih zvaničnika o potencijalnoj spremnosti Rusije za agresiju protiv država NATO-a do kraja ove decenije, ukazuju na to da se evropske zemlje sve ozbiljnije pripremaju za scenarije direktne konfrontacije s Moskvom.
Kako Kremlj zaobilazi evropske sankcije
Paralelno s vojno-političkim pritiskom, Rusija nastavlja koristiti ekonomske mehanizme za zaobilaženje sankcija. Novinarske istrage su, između ostalog, otkrile mrežu transportno-logističkih kompanija u Poljskoj koje su faktički pod kontrolom ruskih i bjeloruskih poslovnih struktura i koriste se za zaobilaženje sankcija Evropske unije.
Mreža kompanija pod lupom evropskih istražitelja
Ključnom figurom ove šeme smatra se bjelorusko-ruski biznismen Vasilij Smetanin, vlasnik bjeloruske kompanije „Jenty Spedition“ i ruske kompanije „SDS Holding“. Prema navodima istrage, za poslovanje na teritoriji EU koristi se složena korporativna struktura u koju su uključeni austrijski finansijer Florian Košat i bivša menadžerka ruske „Sberbanke“ Julija Čečet.
Mrežu čine poljske kompanije „DSPL“, „Azonik“, „BIRC Transport“ i „Rezon Trans“, kao i austrijska holding-struktura „Albereta GmbH“ i njena kćerka-kompanija „Eastin Forwarding Holding“. Uprkos važećim sankcijama koje zabranjuju ruskim i bjeloruskim prevoznicima poslovanje na teritoriji EU, pojedine kompanije uspjele su dobiti status RTU (Road Transport Undertaking) koristeći pravne praznine i složene modele vlasničkog strukturiranja.
Nakon uvođenja sankcija EU u aprilu 2022. godine, ruski i bjeloruski prevoznici izgubili su pravo obavljanja transportnih djelatnosti unutar Evropske unije. Također, kompanije u kojima državljani Rusije ili Bjelorusije direktno ili indirektno posjeduju najmanje 25% udjela ne mogu obavljati transportnu djelatnost na teritoriji EU. Cilj ovih mjera bio je spriječiti zaobilaženje sankcija putem povezanih društava i zajedničkih preduzeća.
Ipak, otkrivena šema pokazuje da su se Rusija i Bjelorusija prilagodile sankcionom režimu te aktivno koriste finansijske, pravne i korporativne instrumente kako bi zadržale pristup evropskom tržištu. Ekonomske aktivnosti sve češće postaju sastavni dio hibridne strategije Kremlja, a kompanije i posrednici uključeni u takve aranžmane faktički se pretvaraju u instrumente podrivanja efikasnosti sankcione politike EU.
Situacija oko poljskih logističkih kompanija ukazuje na postojanje sistemskih ranjivosti u sankcionom mehanizmu Evropske unije. Sposobnost ruskih i bjeloruskih poslovnih grupa da koriste pravne praznine zahtijeva kontinuirano ažuriranje sankcionih režima i unapređenje mehanizama nadzora.
Poseban značaj ovaj problem dobija imajući u vidu ulogu Poljske kao jednog od ključnih logističkih centara za podršku Ukrajini. Prodor struktura povezanih s Rusijom i Bjelorusijom u transportni sektor država članica EU stvara rizike ne samo za ekonomsku sigurnost nego i za funkcionisanje strateških lanaca snabdijevanja od presudnog značaja za odbrambene kapacitete Evrope.
EU pooštrava odgovor na zaobilaženje sankcija
Od početka 2025. godine u Evropskoj uniji krivično su kažnjiva ne samo direktna kršenja sankcija već i aktivnosti usmjerene na njihovo zaobilaženje. Implementacija Direktive EU 2024/1226 stvorila je pravni okvir za procesuiranje fizičkih i pravnih lica koja pomažu prikrivene aktivnosti sankcionisanih ruskih i bjeloruskih struktura. U takvim okolnostima osiguravanje jedinstvene primjene novih pravila u svim državama članicama dobija strateški značaj.
Radi smanjenja rizika, Evropska unija bi trebala ojačati koordinaciju između nacionalnih regulatora i Evropske komisije, provesti sveobuhvatnu reviziju kompanija koje su dobile RTU status, osigurati transparentnost vlasničke strukture transportnih operatera te posebnu pažnju posvetiti aktivnostima posrednika koji doprinose legalizaciji poslovanja sankcionisanih struktura. Upravo takve posredničke mreže sve češće postaju ključni element mehanizama zaobilaženja sankcija i važan instrument hibridnog uticaja Rusije na države Evropske unije.