Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
„’Rusija zadržava neku inicijativu u konfrontaciji sa Ukrajinom, a ruski predsjednik još nije izgubio nijedan sukob’, rekao je poljski predsjednik Andrzej Duda tokom manifestacije ‘Most do slobode’, koju je organizirao ‘Wall Street Journal’.
‘Dame i gospodo, Vladimir Putin nije izgubio nijedan rat. Nadam se da će ovaj izgubiti. Danas kažu da je Vladimir Putin već izgubio rat, a njegov poraz je i to što je Finska ušla u NATO, iako je finsko društvo godinama oklijevalo da li treba da odustane od neutralnosti.’
Naravno, sve će se stvari posložiti kad budu vidljivi rezultati ukrajinske kontraofanzive. U Moskvi su vrlo nervozni zbog toga i kompenziraju svoju zlobu mučeći mirno ukrajinsko stanovništvo, koje su u maju bombardirali i raketirali svim postojećim snagama – gotovo svakog dana – a cilj im je sijanje nervoze i neodlučnosti u samom ukrajinskom narodu. Ali je to iznjedrilo sasvim drugi efekt: svi Ukrajinci, gotovo sto posto njih, spremni su zadaviti golim rukama glavnog kremaljskog gmaza jer se usudio tako cinično gađati mirne ukrajinske gradove, što je zapravo ratni zločin, za koji treba odgovarati čitava vojno-politička garnitura Ruske Federacije.
Moskovski agresor ne prestaje gađati ukrajinske civilne objekte i prvog dana ljeta, na praznik Dana zaštite djece. Kijev je opet bio pod raketnim napadom. Ruska strana na grad je ispalila sedam balističkih i tri krstareće rakete. Svi su bili srušeni od strane ukrajinske proturaketne i protuzračne odbrane. Ali kad rušiš rakete nad velikim gradom, oni u plamenu padaju nadolje… Opet su poginula djeca, što uopće ne zabrinjava kremaljske štakore. Oni misle tako uplašiti ukrajinski narod, da bi prinudno sjeo za pregovarački sto, za kojim je Moskva obznanila svoje uvjete za završetak rata. To su uvjeti Zvjerke koja se napila ljudske krvi i traži pauzu da dovrši svoj krvavi ručak malo kasnije…
Zamjenik ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, Galuzin, izjavio je da je Moskva spremna odmah završiti rat ako Ukrajina prizna sva područja koja je okupirala ruska vojska, ako prekine zaprimati zapadno naoružanje, odustane od ulaska u EU i NATO, te ako uvede ruski jezik kao zvanični u zemlji. Ove je uvjete predstavila zemlja koja je predsjedavala Vijećem sigurnosti UN-a, a nijedan od njih ni blizu ne odgovara normama i principima međunarodnog prava i Statuta UN. Nije jasno šta rade ovi međunarodni kriminalci u UN-u, a pritom su nezakonito ‘uskočili’ umjesto SSSR-a – bez poštivanja procedura predviđenih Statutom UN-a.
Na svečanom zasjedanju Savjeta bezbjednosti UN-a, na početku ruskog predsjedavanja ovim savjetom, ministar vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergej Lavrov, dao je negativnu kritiku većini zemlja svijeta koje su osudile rusku agresiju na Ukrajinu nazvavši ih nacistima… Nacistima je nazvao ukrajinski narod koji se bori za svoj opstanak i koji je svojevremeno dao najveći doprinos od svih evropskih nacija koje su se borile protiv hitlerovske Njemačke. U borbi protiv nacista poginulo je deset miliona Ukrajinaca. Ne zna se je li iko iz porodice Lavrova uopće bio na ratištu… On šuti, ali je vjerovatno da niko od njegovih nikada nije ratovao ili je eventualno pozadinski djelovao. Njemu poručujem, kremaljskom lažovu, putinovskom potrčku, kao čovjek koji je u Drugom svjetskom ratu izgubio trećinu svoje familije, da klekne pred ukrajinskim narodom i zahvali im se za krvavi doprinos u pobjedi nad Trećim Reichom, pošto je njegova porodica samo sačekala ratni vihor da spasi svoje jeftine duše… Šokirani Lavrovim istupom, generalni sekretar UN-a, Guterres, počeo je iziskivati reformu organizacije koja sada ne odgovara novim izazovima koje je postavila drska vojna agresija Ruske Federacije na Ukrajinu.
Na početku ruske vojne invazije, 24. februara 2022. godine, ruska propaganda je svojoj vojsci poručivala da su oni ‘vojska koja nikad nije izgubila’. To je njima sada novi izazov, da potvrde snagu ruskog naoružanja. Naravno, kremaljska je propaganda, kao i uobičajeno, lagala.
Moskva je ustvari postala centrom potpomaganja osvajačima pri upravljanju pokorenim teritorijama. Faktički, Moskva je bila kolaborantska tvorevina koja je pomagala Zlatnoj Hordi da upravlja okupiranim područjima, jer je znala dobro sve navike lokalnog stanovništva, njihove dohotke, način upravljanja… Sve je to Moskva lijepo prezentirala osvajačima i dobivala pohvale i poseban status, koji je dozvoljavao Moskvi da bude na čelu ubiranja poreza od cijelog stanovništva koje su okupirali Mongoli. Sa osvajačima je tijesno sarađivala i Moskovska crkva, koja je bila pod punom kontrolom moskovskih knezova. Stoga ne čudi što je knez Aleksandar Nevski, koji je prvi shvatio korist služenja Mongolima i Tatarima, bio kanoniziran od strane Moskovske crkve kao svetac. Sve ovo su historičari iz Moskve, a kasnije Peterburga krili kao zmija noge. Tako većina čak i ne zna što je Aleksandar Nevski tatarski kolaborant i zašto je pomagao Mongolima da pljačkaju okupirana područja države Rus jer su Nevski i njegovi politički potomci sami oduzimali novac, imovinu i blago od lokalnog stanovništva, a osnovu toga se Moskva bogatila.
Kasnije Moskva, kao podmukla tvorevina, mogla je ukrasti mnogo onoga što je trebala davati Zlatnoj Hordi, pa je poslije sama počela voditi samostalnu politiku. Potom je 1480 godine, poslije 243 godine pokoravanja Zlatnoj Hordi, proglasila svoju samostalnost. Osvrćući se na novije vrijeme, imala je dosta uspješnih bitki sa svojim susjedima, ali i dosta poraza o kojima šuti, nastavljajući propagirati navodnu neslomljivost ruskog oružja. Moskovska vojska doživjela je ratne debakle 1514., 1571., 1583., 1618., 1856., 1905., 1918., 1996. godine. I to svi mi moramo zapamtiti.
Sada svi čekamo odlučujuće rezultate iz 2023. godine i potpuni vojni poraz ruskog šovinizma i kremaljskog Zla.”