„Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov otišao je u Afriku da bi nagovijestio spremnost Rusije da pripomogne u rješavanju krize koja je nastala zbog nestašice hrane na svjetskim tržištima. Gospodin Laž, kako ga zovu u svijetu, isplanirao je da u Egiptu, Etiopiji, Sudanu i Ugandi govori o namjerama Rusije da pomogne Afrikancima kako ne bi patili od gladi. Izabrao je ne govoriti o završetku rata protiv Ukrajine, koja je jedna od glavnih izvoznica žitarica na afrička tržišta, i o deblokadi Crnog mora, koje je agresivna Moskva odlučila koristiti kao unutarnje vode Ruske Federacije. Iz ukrajinske morske luke Odese mogla je krenuti pomoć ka izgladnjelom afričkom narodu… Velika je opasnost potkopati postignuti Sporazum u Istanbulu… Turski ministar odbrane Akar prvo je morao prenijeti informaciju iz Kremlja: ‘da ruske rakete nisu pogodile luku Odese’, pa je to Moskva narednog dana negirala.
Umjesto da Moskvu žustro opomene zbog narušavanja dogovora, iz Ankare čujemo izjave da ‘Zapad mora bolje razumjeti Putina’; da je ‘on primoran da se tako ophodi prema Zapadu zbog ponašanja Brisela’.
Izgleda da je turski predsjednik Erdogan nakon susreta sa Putinom u Teheranu obećao pomoći Moskvi pri rješavanju njenih političkih problema sa NATO-om i EU.
Turska je dobro obaviještena kad je riječ o ukrajinskim stradanjima zbog ruskog vojnog napada i bezočnim bombardiranjima ukrajinske infrastrukture. Ankara je odlučila da ne bude u kolu evropskih zemalja koje su Rusiji nametnule sankcije kao odgovor na invaziju.
Turska objeručke prihvata sve vrste ruskog biznisa nakon napuštanja istih iz glavnih evropskih gradova; tu se nalazi mnogo moskovskih turista koje niko ne želi primiti jer dolaze iz zemlje agresora. Turska zarađuje novac na ratu u Ukrajini i ne pokušava natjerati Putina da vrati svoju vojsku sa ukrajinske teritorije. Ankara sada vidi mogućnost da za sebe isposluje neke ustupke u Siriji i na Bliskom istoku. Niko nije naivan da pomisli da će Turska stati protiv ruske invazije. Svijet je vrlo egoističan. Čak i afričke zemlje, koje pate zbog nestašice hrane, nisu se pridružile evropskim sankcijama protiv Rusije. Bilo je čudno čuti da je ministar vanjskih poslova jedne afričke zemlje nazvao Kijev i žalio se što traje rat u Ukrajini jer su oni ostali bez hrane… dao je prijedlog da se Ukrajina pokori Rusiji jer ‘svejedno nema šanse u borbi’. Ove kremaljske prijedloge nismo čuli samo od Afrikanaca. Čak su to govorili Putinovi prijatelji iz nekih NATO zemalja.
Sam Putin, u međunarodnoj javnosti poznat kao gospodin Velika laž, želi da se zemljama trećeg svijeta predstavi kao borac protiv zlatne milijarde ljudi koja navodno živi na račun preostalih sedam. Prevedeno na njegov jezik, to znači da razvijene zemlje Zapada dobro žive iskorištavajući zaostale zemlje Afrike i Azije. O tome govori jedan od najbogatijih ljudi u svijetu i najbogatiji čovjek u Ruskoj Federaciji.
Tako gospoda Laž i Velika laž pokušavaju obmanom pridobiti zemlje trećeg svijeta u periodu kad je Rusija započela najrazorniji rat u historiji poslije Drugog svjetskog. Cilj rata je da se potpuno uništi ukrajinska državnost i da se pokori ukrajinski narod. O tome je napokon otvoreno progovorio Sergej Lavrov, koji je izjavio da ‘Rusija potpomaže ukrajinskom narodu da se oslobodi od nenarodnog režima i ruski i ukrajinski narod će nastaviti živjeti zajedno’.
U prijevodu, to znači da predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, koji je na posljednjim izborima dobio 75 posto podrške od strane ukrajinskog naroda, mora biti ubijen, a već su bila tri ruska pokušaja.
Pritom, preostalih 25 posto Ukrajina glasalo je za Petra Porošenka, koga Moskva također smatra svojim velikim neprijateljem. Ukrajinci pitaju Ankaru: šta treba promijeniti u Evropi u odnosu prema agresoru Putinu? Šta treba da se shvati kad je riječ o njegovom stavu? Ludi Kremlj planira da, poslije okupacije Ukrajine i daljeg pokoravanja Moldavije i zemalja Baltike, proglasi Putina imperatorom.
Rusija neće stati na Ukrajini. Znamo da Kremlj ne planira napasti Tursku ili Mađarsku, ali to ne znači da Budimpešta i Ankara mogu iznositi stavove o neophodnosti smirivanja Putina na račun Ukrajine. Rusija je protiv Osmanlijskog Carstva vodila trideset ratova i od Istanbula oduzimala jednu pa poslije drugu teritoriju. Historijski, Mađarska isto nikad nije bila saveznica Rusije osim u doba komunističke okupacije. Ako je Ankara zaboravila historijske lekcije – neka ih opet pročita. Nove je ratove Rusija započela od nezakonite aneksije ukrajinskog Krima, gdje su sada pod okupacijom na poluotoku i Ukrajinci i Krimski Tatari. Politika kojom se ublažuje Putinovo krvavo ponašanje je nož u leđa Krimskim Tatarima, koje je Moskva skoro uništila u svom genocidnom prisilnom iseljavanju sa rodnih ognjišta u maju 1944. godine.
Zbog krvavog ruskog novca, Ankara može napraviti neoprostivu geopolitičku grešku.“