„Danas je u Ukrajini veliki religijski praznik – Pokrova Presvete Bogorodice. Ovaj su praznik preuzeli ukrajinski kozaci, koji su smatrali Pokrovu svojom zaštitnicom. Na ovaj je datum Ukrajinska ustanička armija započela svoju borbu za obnavljanje ukrajinske državnosti. To se desilo 14. 10. 1942. godine… i napokon je Pokrova postala zaštitnicom svih ukrajinskih zaštitnika. Na ovaj se datum obilježava Dan zaštitnika Ukrajine.
Smatra se da je Crkva kršćanska Bizantskog odreda počela obilježavati ovaj praznik od sredine IX stoljeća, tačnije od 860. godine. Tada je bizantska prijestolnica bila okružena vojskom kijevskog kneza Askolda i bila je u velikoj opasnosti da bude osvojena. Navodno je sve stanovništvo Konstantinopola došlo u glavnu crkvu da se moli, da bi im ona pomogla da odbrane grad. Smatra se da Askold – viking, koji je preuzeo vlast u Kijevu sa svojom vojskom – nije bio kršćanin. Tada se, u vrijeme odlučujućeg napada na Konstantinopol, iznenada spustila tako gusta magla kroz koju ni vojnici iz Kijeva ni branitelji grada nisu vidjeli. Napad je postao nemoguć, a sam knez Askold je to smatrao Božijim znakom. Smatra se da je 14. oktobra, poslije zaštite Konstantinopola od strane Pokrove Bogorodice, datum kada je odlučeno da ovaj praznik postane veliki kod kršćana Bizantskog obreda. Ubrzo je i sam Askold postao kršćanin, ali se to nije dopalo njegovim sunarodnicima – vikinzima. Oni su kroz neko vrijeme došli u Kijev u prijateljsku posjetu i 882. godine su ubili kijevskog kneza. Tada su predstavnici nove vikinške knežne dinastije preuzeli vladavinu nad Kijevom. Baš poput Askolda, i oni su se brzo slaveniziralo i uzeli slavenska imena, prihvativši tako vjekovnu slavensku kulturnu baštinu Kijevske države.
Ukrajinski su kozaci postali simbolom zaštite ukrajinskog naroda od strane inostranih osvajača. Prvo su bili u donjem toku rijeke Dnjepar. Oni su bili za „porogami“, a to znači: jedno mjesto gdje rijeku prekriva kamenje ogromnih razmjera, koje čini Dnjepar neprohodnim za bilo kakve čamce.
To znači da brod moraš izvući iz Dnjepra na suhu površinu, a potom ga transportirati nekoliko kilometara uz obalu, a kasnije ga ponovno vratiti u rijeku. Naravno, to je teško i komplicirano, ali nikako ove „poroge“ ne možeš zaobići. Zato su se ovi kozaci zvali „za porogami“ odnosno Zaporoški. Oni su štitili Ukrajinu od upada konjice nomadskih naroda koji su stanovali na ravnicama sadašnje južne Ukrajine, na sjevernoj obali Crnog i Azovskog mora. Uglavnom to su bili Krimski Tatari (sadašnja Hersonska, Zaporoška i Donjecka oblast i Krim) i Mali Nogaji (dio Odeske i Mikolajivske regije). Kasnije su kozaci postali simbolom borbe za obnavljanje ukrajinske državnosti. U doba hetmana Bogdana Hmeljnickog, Ukrajina je postala jedinstvena Kozačka država (1648–1657). Nažalost, poslije smrti kozačkog hetmana Bogdana Hmeljnickog, unutrašnja borba za vlast dovela je do rušenja države, koju su sa jedne strane polako preuzimali Moskva (lijeva obala Dnjepra i Kijev), a sa druge Varšava (desna obala Dnjepra). Moskva je još tada shvatila da bez hetmana Ukrajinci postaju ranjivi i neorganizirani. Tako je Kremlj uvijek provocirao bespotrebnu borbu za hetmanski buzdovan koji je bio simbol vlasti.
Na početku rata, krajem februara ove godine, Kremlj je ponovno zločinački planirao fizičko uništenje predsjednika Vladimira Zelenskog da bi sijao paniku i nervozu među ukrajinskim stanovništvom, vojnicima i političarima. Moskva je uvijek tajno potkupljivala dio kozačke elite za propagandu proruskih ideja u Ukrajini… a to je radila i do zadnjeg časa. Sada već znamo da su svi proruski političari koji su pobjegli iz Ukrajine dobivali mito iz Kremlja, i to decenijama. Isti je slučaj i u drugim evropskim zemljama. Možete biti sigurni da ko god otvoreno propagira prijateljstvo sa Kremljom obavezno dobiva stalnu finansijsku podršku od ruskih obavještajaca. Ovi proruski političari jednostavno zloupotrebljavaju pravo na slobodu riječi, koja je prisutna u Evropi, a potpuno odsutna u Rusiji.
Na dan Pokrove 1942. godine, Ukrajinska ustanička armija (UUA) započela je borbu sa nacističkom okupacijom i cilj joj je bio da oslobodi Ukrajinu hitlerovskih okupatora i proglasi obnovu nezavisnosti. Poslije povlačenja njemačke vojske iz Ukrajine 1944. godine, UUA započinje borbe sa Crvenom armijom, boljševicima i odredima NKVD koji nisu prihvatali opciju nezavisne Ukrajine. Za sadašnju Moskvu, u ideološkom smislu, UUS je najveća prijetnja ruskom svijetu, a to znači da ona može biti samo fašističkog karaktera. Po logici Kremlja, bilo ko ko ne prihvata jedinstvenu ili saveznu državu s Rusijom – fašista je. Na čelu UUS tokom borbe protiv hitlerovaca, a kasnije boljševika bio je Stjepan Bandera. Za rusku propagandu on je najveća opasnost u ljudskom obliku. Borbu Ukrajinaca za nezavisnost u Kremlju smatraju neljudskim činom koji treba uništiti. Ruse trebaju svi obožavati, a ne boriti se sa njima za svoje interese. To je primitivna politička formula koju su utuvili svim građanima Ruske Federacije putem moskovske propagande. Oni stvarno misle da je borba drugih naroda protiv ruskog šovinizma čisti nacizam i najveća civilizacijska opasnost.
Na Dan zaštitnika, sve generacije boraca ukrajinskog naroda, od različitih osvajača, postali su simbol opstanka ukrajinske nacije. Bez njih bi ruska Zvijer već bila u Kijevu i za dva dana bi sprovela pseudo-referendum sa navodnom podrškom od 95 posto – da Kijev uđe u sastav Ruske Federacije. Podlost i niskost Moskve nema granica. 1940. godine, kad je sovjetska avijacija bombardirala Helsinki u sovjetskom napadu protiv Finske – ambasador Sovjetskog Saveza izjavio je da je Crvena armija bacila iz aviona kutije sa hljebom, a ne bombe, da stanovništvo Helsinkija ne bi gladovalo. Njemu nisu vjerovali i SSSR su ponizno izbacili iz Lige nacija za agresiju protiv Finske. Sada je vrijeme za izbacivanje Ruske Federacije iz Vijeća Sigurnosti UN. Zemlja agresor, koja uništava ukrajinske gradove i civilno stanovništvo čineći tako ratne zločine, treba biti hitno isključena iz Vijeća sigurnosti UN. Parlamentarna Skupština Vijeća Evrope priznala je da je Rusija zemlja sponzor terorizma i svojom rezolucijom jednoglasno zahtijeva isključenje Moskve iz glavnog organa UN za pitanja mira i sigurnosti. Kad je tako željan politike terora, neka Kremlj terorizira vlastito stanovništvo.“