Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj – Oleksandr Levchenko – za “Face.ba” piše o trenutnoj situaciji u Ukrajini. Prenosimo crtice iz njegovog ratnog dnevnika.
“Moramo pobliže pogledati čovjeka koji je u provaliju bacio čitav sistem savremenog međunarodnog prava i pravila pristojnog ponašanja između različitih zemalja. To je predsjednik Rusije – Vladimir Putin, koji stvara ogromne probleme čitavom svijetu i svojoj zemlji, koja u proruskoj zavjesi šovinizma sada stvara uvjete života drugim narodima, gledajući svoj lični interes… drugih kao da nema. Izgleda da se Putin odavno pripremao za rat u Ukrajini. Teško je kazati odakle izvire ta njegova mržnja prema svemu što je ukrajinsko. Možda je doživio neku traumu u djetinjstvu ili je to rezultat dugogodišnjeg službovanja u zloglasnom KGB-u.“
„Putin koristi smiješne historijske teze“
„Kao historičar, vidim da ne posjeduje znanje o historijskim procesima. Putin svaki put iskače iz grmlja koristeći neke smiješne historijske teze, koje želi komentirati predstavljajući se navodnim znalcem ili naučnikom… kao naprimjer da su Rusi i Ukrajinci jedan narod, što je prirodno nemoguće. Ukrajinci su nasljednici autohtonih, prvih Slavena – Ante i Sklavina, koji su imali svoju državnost još u petom vijeku u okviru sadašnje, centralne, sjeverne i zapadne Ukrajine. U to doba u Rusiji još nije bilo Slavena i nije bilo nikakve državnosti. Tamo su živjeli domaćini plemena koji su imali finsko-ugarsko porijeklo. Putin je prije tri godine nasmijao svijet kazavši da će Moskva pobijediti Covid-19 kao što je onomad pobijedila nomade turskog porijekla – Pečenige i Polovce. Ispalo je da su Pečenizi živjeli u doba kada još uvijek nije bilo Moskve, a marginalna bitka sa Polovcima dogodila se samo jednom. Ustvari, sa Pečenizima i Polovcima borili su se Kijev i Černihiv, koje sada ruska vojska svakodnevno nemilosrdno bombardira.“
„Putin ne zna osnovne stvari, a ne zna ih ni cjelokupno rusko društvo“
„Putin ne zna ni druge osnovne stvari, a koje precizno ne poznaje ni čitavo rusko društvo. Prva stvar na kojoj se nalazi oznaka državne tajne kad je riječ o udžbenicima ruske historije: Slaveni dolaze na tlo savremene Rusije tek sredinom osmog vijeka, i to iz istočne i sjeverne Poljske. Moskva stalno laže da su Slaveni oduvijek živjeli u Rusiji. Druga stvar: dosad, ruska historiografija nikako otvoreno ne može dokazati geografsko porijeklo Slavena.
Pradomovina svih Slavena je sjeverna, istočna i centralna Poljska (Venedi/Vendi) te sjeverna, zapadna i centralna Ukrajina (Ante i Sklavine). Ova dva historijska fakta poništavaju stoljetnu priču koja je izmišljena u Moskvi: da su Rusi glavni slavenski narod. Definitivno ne. Slaveni se u Rusiji pojavljuju puno kasnije nego u Češkoj i Slovačkoj (krajem petog vijeka), kao i na Balkanu (u drugoj polovini šestog vijeka). Treće: Moskva nije centar historijskog pravoslavlja. To je, naravno, Kijev (osnovan 482. godine). Veliki knez kijevski Vladimir pokrstio je državu Rus (nikako ne Rusiju), čiji je centar bio u Kijevu još u 988. godini. U tom periodu Moskva još uvijek nije postojala (prvi se put spominje 1147. godine).“
„Prva najveća pravoslavna katedrala Sveta Sofija, koja je dosad bila najstarija postojeća pravoslavna katedrala na prostoru države Rus, sagrađena je u Kijevu stotinu godina prije osnivanja Moskve. Zato Kijev nikada nije htio raspredati o svojim religijskim poslovima sa moskovskom patrijaršijom. Sljedeće: Moskva je dobila vlastitu patrijaršiju na dosta okrutan način: 1588. godine pozvala je u religijsku posjetu patrijarha iz Konstantinopolja – Jeremiju II Tranosa. Poslije obilnog darivanja, moskovski car i lokalno svećenstvo zamolili su ga da on Crkvi moskovskoj dodijeli posebnog patrijarha. Naravno da je Jeremija to odbio. Moskva ga je potom držala zatočenog više od pola godine u kućnom pritvoru. Nemajući izbora, Jeremija 1589. godine dodijelio je moskovskog patrijarha, koji sve dosad iskazuje nepoštovanje odluke Fanara o priznanju Pravoslavne crkve Ukrajine.
Obrazloženje konstantinopoljskog patrijarha je vrlo jednostavno: Moskva nikako ne može biti materinska crkva Ukrajini. Kijev je mnogo stariji duhovni centar pravoslavlja u odnosu na Moskvu. Idemo dalje. Moskva je sagrađena na području koje su oduvijek naseljavala plemena finsko-ugarskog porijekla. Na domaćem jeziku, ‘Moskva’ znači ‘mutna voda’. Sljedeće: ukrajinski kozaci – Zaporozci uvijek su branili pravoslavlje, ali ne moskovsko nego kijevsko. Početkom 17. vijeka, oni su – zajedno sa poljskom vojskom – nekoliko puta osvajali Moskvu da bi tamo za cara stavili predstavnika poljske dinastije. Zadnji put je to bilo 1618. godine, kada su ukrajinski kozaci, zajedno s Poljacima, zauzeli glavninu moskovske države i pola Moskve. Kremlj je tad morao da plati ogromnu svotu novca da bi se kozaci vratili kući – u Ukrajinu. Otad Moskva gaji mržnju prema Kijevu i pokušava da osvoji Ukrajinu, što je ostvarila za 150 godina. Poslije vraćanja nezavisnosti Ukrajine 1918. godine, Moskva je ponovo krenula sa krvavim ratom zbog ukrajinskog teritorija.“
„Putin ima pomagače na Balkanu i u Mađarskoj“
“Poslije 104 godine, moskovska Zvijer opet je napala moju zemlju. Ustvari, Moskva je željna uništavanja Ukrajinaca kao nacije i ukrajinske crkve kao duhovnog tijela našeg naroda… da mi jednostavno nestanemo, nas 45 miliona. Zamislite koji je nivo zlog nauma Putina i Kremlja. On ima svoje pomagače na Balkanu i u Mađarskoj. Sve njih moramo identificirati kao potencijalne neprijatelje svega što je ljudsko i humano u čitavoj Evropi i staviti ih na stub srama i prezira zbog širenja ratnohuškačke ideologije.“