Ukrajini, kao kisik za ranjenog, potrebno je teško naoružanje. Nakon višemjesečnih diskusija zapadnih saveznika ovo oružje napokon je krenulo u ruke ukrajinskih vojnika, ali dosta ograničene količine. To je pomoglo ukrajinskoj vojsci da zaustavi ofanzivu ruske armije koja je svaki dan u teškim borbama pomalo nešto dobivala od ukrajinskih teritorija. Sada je ruska vojska stala i nema napredovanja. Ali za Kijev je ostalo najbitnije i najteže pitanje povratka osvojenih Rusima teritorija i to u teškim bitkama. Za ofanzivne operacije treba imati prevagu u artiljeriji, tenkovima, borbenim avionima, a toga ukrajinska armija još uvijek nema.
Nažalost, evropske zemlje počele su smanjivati opsezi vojne pomoći Ukrajini što može dovesti do opasne situacije zamrzavanja linije fronte na terenu, što apsolutno odgovara interesima Moskve koja je već zauzela 20% ukrajinskog prostora, srušila ukrajinsku infrastrukturu na gotovo trilion dolara, dobila za sebe ukrajinskih prirodnih i materijalnih resursa na 14 triliona dolara. Sada bi ukrajinska vojska trebala krenuti u kontraofanzivu, a niz evropskih zemalja u ovo kritično doba objavile da već ne mogu ništa dati za ukrajinske vojnike. Pri tome Putin je otvorio svoje strateške rezerve, gdje su bili na konzervaciji tenkovi, artiljerija, avioni, oklopna vozila. Doduše, daleko ne najnovijih modela, ali potpuno spremnih za savremeni konvencionalni rat. Moskva je također zamolila Minsk da svo teško sovjetsko naoružanje starih obrazaca, ali potpuno novo i bez korištenja, koje stoji na konzervaciji u bjeloruskim rezervama preda ruskim vojnicima. Kremlj je također kupio 200 teških bespilotnih letjelica od Irana i tako je popunio svoj vojni arsenal, koji je imao dosta gubitaka na ukrajinskim ratištima. Tako sada ruska strana dobiva ogromnu prevagu u teško naoružanju, a klimava Evropa daje za Ukrajinu neki obrasci tenkova i to ne novih i artiljerije komad po komad kad treba stotina za stotinom.
Dvadeset visoko pozicioniranih američkih generala i diplomata u rangu veleposlanika kritiziraju Bijelu kuću za nedovoljnu vojnu potporu Ukrajine. Oni su napisali predsjedniku SAD-a Džou Bajdenu otvoreno pismo da bi američka administracija hitno dala dozvolu za eksport u Ukrajinu projektila HIMARS dužinom djelovanja 300 kilometara, a također razmotrila mogućnost pojačati opskrbu naprednim teškim naoružanjem. Oni su obznanili poznate stvari da isporučeno Ukrajini oružje može potpomoći zaustaviti daljnji prodor ruske vojske, ali nikako ne daje mogućnost vratiti privremeno okupirani Moskvom teritorij. Da pojednostavim. Dobiveno u teškim mukama Ukrajinom naoružanje od zapadnih saveznika omogućuje da Kijev ne padne pod ruskim pritiskom, ali daleko od toga da ima daje mogućnost pobijediti. Neki zapadni analitičari procijenili su da sada Washington ima slobodnih 48 aviona F-15 i 47 aviona F-16 Falcon koji su odlukom Kongresa dekomisionirani. Ukrajinski avijatičari su već prošli neophodnu obuku. Ako F-16 ima previše prepreka za isporuku, F-15 bi bili dobrodošli za pojačanje ukrajinskih zračnih snaga. Ali sada, izgleda, imaju prevagu u uticanju na Washington, Pariz i Berlin snage koje su od početka bile za iscrpljivanje ruske strane, ali ne dovođenja u poziciju povlačenja svoje vojske iz Ukrajine. Moskva je to osjetila i poslala poruke spremnosti završetka rata praktički na svojim uvjetima. To su odmah krenuli ozvučiti prijatelji Kremlja Viktor Orban i Gerhard Šrjoder. Sada ovoj pjesmici pseudo mira priključio se i Erdogan. Turski predsjednik je za to da rat završi diplomatskim putem za stolom pregovora, a recite ko je protiv? Samo Orban, Šrjoder, Erdogan „elegantno zaboravljaju“ obznaniti važnu i jednostavnu stvar da se ruska vojska mora vratiti na pozicije 24. februara ove godine. Ali za ovo njima su riječi kao grč u grlu. Na prvi pogled su borci za mir, a na drugi nisu protiv da Ruse uhvate dio ukrajinskog teritorija. Ukrajinski narod dobro vidi ovo ponašanje i smatra ga u najmanju ruku nekorektnim, a u stvari kao prikrivenu podršku agresoru. Za ovo mora znati međunarodna javnost i dati svoju ocjenu takvim inicijativama. Jasno je da ima još puno evropskih političara koji samo šute, a šutnja u toku ubistva starog evropskog naroda je učešće u zločinu. A za zločin mora doći i kazna i to ne obavezno u pravnom smislu. Ravnodušnost prema ubistvima nevinih ljudi može se vratiti na tebe, tvoju porodicu i narod. To su poznati tokom historije stvari. Ukrajinci nisu naivni da njima svi moraju pomagati. Zahvaljujemo svima ko je to uradio. Ali napomenem da su SAD, Velika Britanija i Francuska dale garancije teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, kada se Kijev odrekao trećeg u svijetu nuklearnog potencijala koji je sumarno bio tri puta veći nego engleski, francuski i kineski zajedno. Uzeli su nam nuklearno oružje i sami insistirali da ga Kijev preda Rusiji koja istim prijeti i Ukrajini i cijelom svijetu. Zato Ukrajina očekuje da zauzvrat tome što je uradila u prvoj polovini 90-ih godina dobije stvarnu vojnu podršku od Washingtona, Londona i Parisa ne zbog toga što neko voli Ukrajinu, nego prema logici datih obećanja. Zapadni svijet je za 28 godina uštedio trilion dolara zbog odsustva nuklearne opasnosti od strane Kijeva i to samo za garanciju teritorijalne cjelovitosti Ukrajine.
Ima obavezu i Kina koja je isto garantirala teritorijalni integritet Ukrajine, ali Ukrajinci ne osjećaju da Peking želi urazumiti Putina da povuče svoju vojsku iz Ukrajine. Mi ne kupujemo priče o krivnji treće strane za rusku invaziju. Svako mora odgovarati za svoje Zlodjelo. A znak Z – Zlo sada je simbol ruske okupatorske vojske. Krivac ovog rata vidljiv je iz svemira, a ko ne vidi to čak izbliza neka sebi kupi obične a ne političke naočale da vidi more ukrajinske krvi, ali i borbenost duha naroda za svoju nezavisnost.