Na Dan obnovljenja državne nezavisnosti Ukrajine svi mi, njezini građani, smatramo da prolazimo vrlo teške životne testove za odbranu svoje teritorijalne cjelovitosti, demokratije i slobode, ljudskosti i strpljenja. Nad Ukrajinom lebdi magla opasnosti od ruskog uništenja naroda i države i ovaj pokrenuti Moskvom rat faktički ima specifičnost egzistencijalnog karaktera kada je, ustvari, Kremlj odlučio baciti u jamu prošlosti sve ukrajinsko objavivši da ono jednostavno nema prava na život. Takvo nešto teoretski objašnjavali nacisti krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina prošlog vijeka kada su govorili o potpunom fizičkom istrebljenju Židova i Roma. U planovima Trećeg Rejha bilo je uništenje ova dva naroda, potpuno podjarmljivanje svih Slavena, podrška osim Nijemaca u cijeloj Evropi i svijetu, a također nacija germanskog porijekla (Šveđane, Norvežane, Nizozemci, Danci). Ruski fašisti – rusisti otišli u svojoj neljudskosti i šovinističkim razmišljanjima još dalje i dublje od teoretičara Trećeg Rejha. Oni bi željeli ukinuti kao takve nacije Ukrajinci a izgleda i Bjelorusi, o čemu Minsk još i nema pojma, a Lukašenko balansira na opasnoj liniji istrebljenja bjeloruske državnosti, misleći da strateško partnerstvo i ujedinjavanje sa Moskvom će donijeti za njega lično spašavanje personalnog vladanja, koje traje od 1994. godine. On nije naivan i zna da je Putin spreman da ga uništiti čim ugleda mogućnost. Lukašenko igra igru da Putin ne izgubi, jer će propasti i on, ali i da Putin ne pobijedi, jer će i to biti njegov kraj. Putin-pobjednik će ga sigurno eliminisati. U ovom uskom razmaku manevrira Lukašenko. Ali sada je postavio sebi cilj da sačuva svoju fotelju nikako ne uzimajući u obzir da li će to biti od koristi bjeloruskom narodu.
U planovima rusista je ukidanje državnog suvereniteta Kazahstana i Moldavije. Moskva je svjesna da je to teško uraditi, posebno zbog Astane, ali će sigurno pokušati politički pokoriti ovu veliku zemlju. Tu će biti iskorišten u potpunosti faktor etničkih Rusa, koji su vrlo utjecajni na sjeveru i istoku zemlje. Nije isključeno da ako će se Astana protiviti, i tamo će se formirati privremeno okupirane teritorije, kako je to išlo sa ukrajinskim Krimom i Donbasom.
Što se tiče Krima, ruska agresija na Ukrajinu počela je na ovom poluotoku i tu se mora završiti. To je potvrdio Drugi samit zemalja Krimske platforme koji se sastao 23. avgusta u Kijevu. Na ovom samitu sudjelovalo je više od 60 međunarodnih delegacija sa nekoliko kontinenata. Prošle godine njih je bilo 46. Tu je bilo više predsjednika država uključujući Francusku, Finsku, Poljsku i šefova vlada, a to su Njemački kancelar, premjer-ministri Velike Britanije, Kanade, Japana, Glavni tajnici NATO-a, Savjeta Evrope i mnogo drugih visokih predstavnika. Poslije Prvog samita zemalja učesnica Krimske platforme Vladimir Putin je shvatio da je to ozbiljni politički put prema deokupaciji ukrajinskog poluotoka i donio je odluku da napadne i vojno porazi Ukrajinu čime bi, prema njegovom mišljenju, skinuo sa međunarodne agende ovo bolesno za Moskvu pitanje. Nije uspio. Sada većina međunarodne javnosti za izuzetkom bliskih Kremlju zemalja i političkih vazala traži povratak Krima njegovom stvarnom vlasniku – Ukrajinskoj državi. To je ispravno politički, pravno i ljudski. Krim treba postati uteg koji potegne na dno Crnog mora Putina i njegovo političko okruženje, gdje će njima biti baza potonula ruska krstarica, a sada osebujna podmornica „Moskva“. Tamo u carstvu tami je pravo mjesto za teoretičare i praktičare ruskog fašizma. Demonima u ljudskom obličju nema puta za Carstvo Nebesko.
Ali takvo rušenje režima Putina moguće je samo ako Ukrajina vojno izdrži rusku invaziju i otprati kući svu rusku vojsku. To nije lako, vrlo je teško i prezahtjevno, ali ukrajinski narod i ukrajinski vojnici nemaju izbora. Ili rusiste nas pokopaju ili mi njih. To je pitanje egzistencije ukrajinske nacije, a za Ruse samo pitanje vraćanja na svoje. Tu je velika razlika. Za Ukrajince pitanje života i smrti, a za Ruse samo odricanje od agresije i mržnje. Tu je civilizacijska međa karakteristike ruske invazije. Carstvo tami, diktature i mržnje prema slobodi mora biti poraženo. Inače će potonuti slobodna Evropa, a ne Putin. Washington, Brisel, Pariz, Berlin i London moraju dati precizni odgovor da li su spremni boriti se do kraja sa Ukrajincima protiv carstva tami koje ima trenutno sjedište u sadašnjoj Ruskoj Federaciji. Iz nekih drugih glavnih gradova svijeta čujemo da je rat u Ukrajini kraj zapadnog utjecaja. Moramo njih uzrujati, moramo pokazati da slobodarski duh još uvijek živ. Diktatura i rusizam u Evropi ne prolazi.
Sretan ti bio Dan Nezavisnosti, Ukrajino! Ti postojiš hiljadu i po godina, i još više želimo početak produžetka tvoje državnosti!