Nakon početka aktivne faze djelovanja ukrajinskih vojnika na jugu Ukrajine pored Hersona, koja može ostaviti dio ruske vojske odsječene od ostataka okupatorske grupacije na desnoj obali Dnjepra, u Kremlju se pojavile naznake nervoznosti koja se već vidi tokom zadnjih 30 dana. Moskva je prepoznala da je njen napad praktički svugdje stao. Rusija ostaje sa taktikom prekomjernog raketnog i artiljerijskog granatiranja kako pozicija ukrajinske vojske, tako i civilnih objekata. To je sve čime je ruska okupatorska armija do nedavno nanosila veliku štetu ukrajinskoj strani. Ali sa dolaskom američkog sustava HIMARS i drugog teškog naoružanja koje može iz daljine uništavati vojna skladišta i ogromne zalihe streljiva, ova ruska prevaga se svakim sljedećim danom počela topiti. To je odmah reflektiralo na stanju bojišnici, ruska vojska polako stala u svim pravcima svog napredovanja. Bez ogromne prevage u artiljerijskom gađanju postali su važni i drugi čimbenici vojne sposobnosti. Kremlj je osjetio da ruskoj vojsci u Ukrajini fali osobnog sastava. Ne zaboravljamo da je već ubijeno 48 hiljada ruskih vojnika, a ranjeno više od 150 hiljada. Onda je ostalo van “upotrebe” 200 hiljada pripremljenih za rat Rusa.
Moskva više mjeseci sprovodi prikrivenu mobilizaciju, ali ni ona ne spašava Kremlj od poteškoća sa nestašicom vojnika. Putin donio odluku o povećavanju količine pripadnika oružanih snaga do 2 miliona 40 hiljada osoba, iz kojih 1 milion 151 hiljada vojnici. Općenito došlo do povećanja količine pripadnika oružanih snaga na 137 hiljada ljudi. Ali opet to ne spašava situaciju u kojoj se sada nalazi okupatorska vojska. Putin je bacio svoje prijatelje u Evropi da traže hitno sklapanje mirnog ugovora što nije dobilo međunarodnu podršku osim zemalja članica NATO-a najviše zavisnih od ruskog novca i energenata (Mađarska, Turska). Putin je počeo neisprovocirani rat protiv Ukrajine kao posebnu vojnu operaciju da Rusija ne bi bila odmah isključena iz većine međunarodnih institucija, a drugo da bi ruska javnost bila ne uzrujana da rat može donijeti opštu mobilizaciju, a onda svaka ruska porodica osjeti na sebi posljedice krvavog napada na Ukrajinu. Plan brzog zauzimanja većine ukrajinskih teritorija je propao i Putin se polako spremio za dugačak rat. On je na tuđem teritoriju, uništava tuđe civile i infrastrukturu i to odgovara razumijevanju agresivnog Kremlja o nanošenju stalne štete ukrajinskoj privredi i stanovništvu. Ali situacija na jugu Ukrajine postaje za Moskvu alarmantna. Iz Donbasa i Krima ona je prebacila puno dodatnih vojnih snaga, a kojih nije dosta. Moskva pokušava ucjenjivati situaciju na Zaporoškoj nuklearci, ali međunarodna zajednica ipak pritisnula Kremlj i tamo je došla tehnička misija iz međunarodne organizacije za kontrolu korištenja atomske energije. Zamjenik Putina u Savjetu za nacionalnu bezbjednost i odbranu Dmitrij Medvedjev počeo je prijetiti upotrebljavanjem nuklearnog oružja ako Krim postane metom ukrajinskog napada. Ali većina međunarodne zajednice nikad nije prihvatila pokušaj ruske aneksije poluotoka, što je bilo potvrđeno na drugom zasjedanju zemalja članica Krimske platforme. Tako krimski teritorij može biti legalnom metom ukrajinskog vojnog natiska. Sevastopol i druga mjesta poluotoka osjetili eksplozije na vojnim bazama. Sigurni život pridošlih okupatora na Krimu je završen. I u takvoj situaciji Kremlj je počeo grčevito tražiti izlaz. FSB dobio je zadatak da mobilizira rusko društvo za aktivno učešće u ratu u Ukrajini koji je ušao u nepredvidljivu za Moskvu fazu. Tako ubistvo kćeri ideologa ruskog fašizma – rusizma Aleksandra Dugina postalo prvim korakom u pripremanju ruskog društva za sveopšti rat s Ukrajinom. Sljedeći koraci moraju potpuno šokirati rusku javnost da bi poslije bilo moguće proglasiti u zemlji sveopštu mobilizaciju. FSB je krenuo u pripremu krvavih provokacija koji bi potpuno uzdrmali rusko društvo. Izgleda Lubjanka uskoro će koristiti scenarij rušenja eksplozivom stambenih zgrada kakoje to bilo napravljeno tačno 23 godine prije u prvoj polovini seeptembra 1999. godine.
Tada je Vladimir Putin tek dobio dužnost predsjednika vlade od tadašnjeg predsjednika države Borisa Jelcina. Uža porodica Jelcina odlučila je da neprimjetni u ruskoj javnosti šef FSB Putin postane nasljednik na tronu u Kremlju. Tada većina ruskih političara svrstala se oko smještenog predsjednika vlade Jevgenija Primakova, koji je prije vodio Obavještajnu agenciju. U borbi FSB-a sa obavještajcima pobijedili prvi. Putin je dao garanciju Jelcinu i njegovom okruženju da će oni i dalje voditi svoj biznis i nikog od njih nikad neće dirati. Ali ponovio se slučaj iz 1613. godine kada je na ruski tron ulazila nova dinastija Romanovih. Mladi car Mihajlo Romanov zbog svoje slabe volje odgovarao težnjama bogatih i utjecajnih ljudi Moskve. Oni su govorili da je on slabašan duhom i poslušan, a znači takav i treba kandidat za novog Moskovskog cara. Ali oni su potcijenili situaciju. Za nekoliko godina samozatajni Mihajlo Romanov jednolično počeo praviti zemljom, a dinastija Romanovih ostala na vlasti više od 300 godina do 1917. godine. Tako i neopisivi Putin za nekoliko godina postao je “apsolutni” vladar Ruske Federacije bez alternative. Ali u septembru 1999. godine imao je vrlo teški položaj da postane predsjednik države. Zato je Putin sa svojim prijašnjim zamjenikom Patruševim koji je postao šef FSB-a smislio plan kako novoimenovanom predsjedniku vlade postati poznatom osobom za svakog Rusa. Tako tokom 4.-16. septembra 1999. godine bile su izvedene eksplozije u stambenim zgradama Moskve, Volgodonska, Bujnakska. Bilo je ubijeno 307 osoba, ranjeno više 1700. Ovi eksplozije poslužili povodom za objavljivanje Drugog Čečenskog rata, iako nijedan Čečenac nije bio pravno okrivljen u počinjenim zločinima. Rat ruska vojska, koju je lično vodio iz Moskve Putin, dosta brzo dobila. Siguran put za mjesto predsjednika države Putinu bio je garantiran. Tako vrlo vjerojatno da u skorije vrijeme FSB može smisliti neke krvave stvari unutar zemlje da bi okrivili ukrajinsku stranu u terorističkom djelovanju na ruskom prostoru. Mogućnosti za manipulaciju na svom teritoriju FSB ima bezbroj. Najgore je da će poginuti dosta velika količina ljudi da bi uvjerili rusko društvo u neophodnost proglašenja sveopšte mobilizacije za rat u Ukrajini.