Od početka septembra ukrajinske oružane snage oslobodile su jednu hiljadu kvadratnih kilometara privremeno okupirane ruskom vojskom teritorije Ukrajine. U regiji Harkova linija ratnih borba pomaknuta je na 50 kilometara. Ukrajinska vojska ima malo napredovanje i na južnom pravcu. Sve je to postalo moguće nakon dobivanja teškog naoružanja od SAD-a i evropskih saveznika. Prije toga ruska vojska je koristila ogromnu prevagu prije svega u artiljeriji i još više u ispaljenim granatama, imajući ogromne rezerve streljiva. Tokom maja-juna bili su dani kada na ogromnu količinu ispaljenih ruskih granata ukrajinska strana mogla je uzvratiti samo istom količinom ispaljenih metaka. To su bila preteška vremena. Kada je počelo dolaziti na bojišnicu teško oružje za Ukrajince, onda su bili zaustavljeni skoro svi pravci ruskog napredovanja na Donbasu, jugu Ukrajine i u istočnoj regiji Harkova. Kada napokon ovo teško naoružanje stiglo u nekim prihvatljivim količinama, ukrajinska vojska je od početka septembra krenula u kontraofanzivu. Ako na južnom pravcu ruska vojska je očekivala već duže vrijeme najavljeni udarac Ukrajinaca i zato nije previše popuštala, na istoku zemlje kad su paralelno krenule ukrajinske vojne jedinice ruska armija počela drhtati i napokon bila pometena. Bilo je oslobođeno nekoliko desetina sela i grad Balaklija i to uz velike ruske gubitke u pješadiji, tenkovima i oklopnim vozilima. Na ranije oglašeni u medijima južni pravac ukrajinskog napredovanja ruska strana je bacila svoje rezerve iz Krima i prebacila najbolje vojne jedinice sa istoka. I tu je na istočnom pravcu došlo iznenađenja za ruske vojnike i zapovjedništvo. Već za nekoliko dana može biti oslobođena regija Harkiv i grad Kupjansk. Bitno da dotok zapadnog teškog naoružanja ne stane. Stagnacija u opskrbljivanju ukrajinske vojske ne samo obrambenim oružjem može prelomiti i na situaciju na borbenim linijama. Iako puno pristaša Moskve u Evropi protivili se pošiljkama oružja u Ukrajinu, oni su oglašavali primitivnu glupost da naoružavanje Ukrajine vodi samo produžetku rata i pogibiji veće količine ljudi. Ako je Moskva htjela završiti rat za nekoliko sedmica, onda naoružavanje Kijeva ne samo da može produžiti rat, nego i natjerati Kremlj povlačiti svoju vojsku iz Ukrajine. Ako bivši član poznatog Pink Floyda govori da naoružani zapadom Ukrajinci samo produžuju pokolj mirnog stanovništva, to samo svjedoči da ne zna ništa ni o ratu, ni o ratovanju, što dobro poznaje stanovništvo bivše Jugoslavije kada je u ratni sukob jedna strana krenula naoružana do zuba, a druga samo sa lovačkim puškama. Zato prva strana na početku ratnog sukoba dobila dosta teritorija. I samo kada su i drugi dobili naoružanje vojna prevaga agresora koji je mislio koristeći vojnu nadmoć brzo završiti rat odmah se isparila. Možda će bivši član Pink Floyd-a svojim pjesmama zaustaviti ruskih agresora, ali sumnjam. On čak i ne zna da je on za ruski svijet predstavnik trulog zapada koji mora umrijeti od svog samouništenja. A Ukrajincima treba ne samo zaustaviti rusku vojsku nego i silom otpratiti u granice države Ruske Federacije. I to nikako nećeš moći napraviti uz bubnjave i gitare…
Turski predsjednik Erdogan došao je u posjet zemljama zapadnog Balkana. Na jednoj press konferenciji izjavio je da zapad mora razumjeti Putina – ako je nametnuo Moskvi sankcije, zato je ostao bez ruskog plina. Tako pametna Turska nije se pridružila sankcijama i sada nema nikakvih problema sa Moskvom. Jasno je da za takvu prorusku poruku izabrao je odgovarajuće mjesto, a to je u Beogradu. Samo Ankara zaboravlja da Moskva od prodaje plina i nafte zapadnom svijetu dnevno zarađuje jednu milijardu dolara. Jedan dan rata u Ukrajini Kremlju košta čak jeftinije. Tako je EU željela realno smanjiti ruske prihode od prodaje energenata da bi cijena rata u Ukrajini za Moskvu porasla. Turska se nije priključila ovom plemenitom poduhvatu i još se hvali time. Svi smo svjedoci kako Ankara odlučila zaraditi na ratu u Ukrajini, pomažući i jednoj i drugoj strani. Samo za članicu NATO-a to je u najmanju ruku čudna pozicija.
Erdogan također uputio kritiku zapadu da licemjerno šalje u Ukrajinu samo zaostalo naoružanje. Sa ovim možemo biti samo djelomično suglasni. Nešto od novog oružja Ukrajina također dobiva. Američki HIMARS, naprimjer, omogućili zaustaviti rusku ofanzivu. Oni su postali noćna mora za putinovu vojsku. Rusi su čak objavili lov na svaku jedinicu ovog oružja. Na press konferenciji u ruskom ministarstvu odbrane više puta su objavljivali da su uništili ovaj sistem sa koordinatama mjesta gdje su ga pogodili. Ako sastavimo sva izvješća, Ukrajina je ostala bez HIMARSa uopće. Ipak, ispalo je da do sada Rusi nisu uspjeli pogoditi niti jedan komad. Uništeni su samo drvene makete. Ali predsjednik Erdogan je upravu kada govori da dobijeno od bivših socijalističkih zemalja članica NATO-a staro sovjetsko oružje nije tako učinkovito, makar i ono dosta pomaže u krvavim borbama. Uvijek bolje išta nego ništa. Ovo je najveći rat poslije Drugog svjetskog. Svaka strana je izgubila dosta vojne tehnike, tako rado prihvaća i stariji obrasci naoružanja. Moskva je uzela gotovo svo staro sovjetsko oružje što je imala već 30-40 godina na konzervaciji. Sada preuzima sve što ima Bjelorusija. Također dogovorila je sa Sjevernom Korejom dobivanje stare sovjetske tehnike, koju proizvela Kina. Ako bi Kijev od Zapada dobivao sve najnovije oružje, možda bi rat u Ukrajini već i završio sa protjerivanjem ruske vojske. A tako Njemačka ne daje Ukrajini nove tenkove Leopard. Smatra njih oružjem za napad. A kako ćeš osloboditi svoj privremeno okupirani teritorij ako ne napadom na osvajača? Onda je Erdogan upravu. To je licemjerje.
Ispada da svako pomalo ne želi previše nervirati Putina i on nastavlja uporno voditi rat sa namjerom njegovog odugovlačenja na godine. To je produžetak patnje ukrajinskog naroda. Znamo da svako stoji prije svega za sebe, ali njemački kancelar Šolc mora znati da najpopularniji slogan sada u Rusiji – „možemo ponoviti“. U smislu da Rusi opet zauzmu Berlin kako su to uradili 1945. godine. Tako Ukrajinci brane na samo sebe nego i Njemačku i ovo u Berlinu ne smiju zaboravljati.