Ukrajina koristeći visokoprecizne sisteme gađanja protiv ruskog agresora sistemski uništava točke koncentracije ruskih vojnika i teškog naoružanja. Zadnji primjer bio je u Melitopolju kad je bila uništena velika količina ruskih vojnika i oficira. Tako i u gradu Donjecku postoje mjesta koncentracije ruske vojske i tehnike koja su bila pod ukrajinskom vatrom. Gađanje civilnih objekata i zgrada sa stanovništvom nikad nije bio cilj ukrajinskih sistema za višestruko lansiranje i dalekometne artiljerije. Detaljna analiza zadnjih gađanja u gradu Donjecku govori da su ispaljene granate bile sa ruskih položaja. Nažalost, od 2014 godine imamo više slučajeva kada ruska strana namjerno otvara paljbu po civilnim objektima na privremeno okupiranim Rusijom teritorijama Ukrajine sa ciljem sijanja mržnje u sredini lokalnog civilnog stanovništva i lažnog predstavljanja međunarodnoj zajednici da navodno ne samo ruska vojska uništava civilne zgrade. To je odvratna praksa koja se sada primjenjuje u Donjecku da bi nivelirali međunarodne osude vandalskog ruskog bombardiranja Hersona i Bahmuta. Ratne Zločince u Kremlju s uprljanima po lakat u ukrajinsku krv rukama željni sebe izjednačiti sa oružanima snagama Ukrajine koji bori se sa agresorom ali ne gube razumijevanja što ovo sve ukrajinski teritorij koji ranije ili kasnije će biti vraćen u državno-pravni prostor ukrajinske države. Neće proći ruske izmišljotine da ukrajinska strana osam godina bombardirala Donbas zato ruska vojska došla osloboditi lokalno stanovništvo od stalnih vojnih prijetnji Kijeva. Podsjetimo što na Donbasu bila je smještena Specijalna misija monitoringa (SMM OSCE) OEBS koja fiksirala svaki slučaj ispaljenog metka ne govorimo o granatama. Tako nije bilo ni jednog slučaja koji bih prošao nezabilježeno od strane SMM OSCE. Svako narušavanja prekida vatre išlo u hitnom postupku na razmatranja Trilateralne komisije (Ukrajina, Rusija, OEBS kao posrednik). Svako zasjedanje ove Komisije imalo svoj bilježnik. Onda o tako zvanom osmogodišnjem ukrajinskom gađanju civilnih objekata na Donbasu ne može biti i riječi. Ne zaboravimo što sama Moskva poslije vojnog napada na Ukrajinu oglasila što izlazi iz procesa mirnog reguliranja Trilateralne komisije čime još jednom potvrdila što nikad ne planirala političko rješenje za Donbas.
Ruska strana produžava bezočno raketirati ukrajinske gradove. Na jednom humanitarnom skupu u Moskvi uoči Nove godine jedan član ruskog parlamenta obratio se prisutnima sa smiješkom što „jedan mali ukrajinski dečkić zamolio Djeda Mraza za raketu. Rakete bili su poslani na Kijev“. Svi prisutni su jako smijali ovoj neandertalskoj šali. Rusija potonula je u neljudskosti i šovinizmu. Jučer opet bio je izveden napad iranskim dronovima Shahed-136, koji Moskva naziva Geranj-2 po glavnom ukrajinskom gradu. Rano ujutro u Kijevu oglasile se jake sirene za zračni napad. Svugdje čulo se kako radi ukrajinska protiv vazdušna i protiv raketna odbrana. Iz 13 napravljenih na prijestolnicu Ukrajine iranskih dronova svi 13 bili srušeni. Ovi koji su bili uništeni neposredno u gradu pali na krovove civilnih zgrada. Nanijeto oštećenje za tri stambenih objekata, ali hvala Bogu nitko nije stradao.
Teheran mora biti svjestan svoje odgovornosti za ubojstva ukrajinskih mirnih građana i uništavanje važne energetske infrastrukture. Ako Iran još će poslati za Rusiju svoje balističke rakete klasa zemlja-zemlja Fateh-110 (radijus 300 km., težina bojne glave 650 kg.) što radi njih dva puta ubojitije od zloglasne ruske balističke rakete Kalibr, i Zolfagar (radijus 700 km., težina bojne glave 580 kg.) to jako mijenja situaciju. Ove rakete ubojitiji čak nego ruski Točka U i Iskander. Ako Teheran će isporučiti Moskvi ovi opasne rakete o čemu već preliminarno postignut sporazum sa ruskom stranom onda samo uvođenje zapadnih sankcija neće biti dovoljno za ovaj krvavi ugovor. Ovim činom Iran ulazi u rusko-ukrajinski rat na strani Kremlja. Stvara se osovina Zla Moskva-Teheran gdje na vlasti diktatorski režimi, koji objavili rat demokratskom svijetu. Onda treba svima demokratskim snagama uložiti ogromni napore da ne bih iranske balističke rakete u velikoj količini stigli u ruke kremaljskih Zločinaca. Postaje ogromna prijetnja funkcioniranju svih gospodarskih, energetskih i transportnih objekata Ukrajine. Rušiti takve rakete u toku polijetanja vrlo teško, a često i nemoguće. Ostaje samo opcija njihovog uništenja kad budu izvezene na pozicije sa ciljem nastupnog gađanja. Onda ukrajinska strana mora imati projektile istog dometa za kontra raketnu borbu.
Ovim činom Moskva želji uvesti rat u najopasniju fazu eskaliranja uz uvlačenja nove zemlje kao svoje odane saveznice. Još jedan diktator – bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko isto vaga i kalkulira da li će uči u ratne borbe u Ukrajini na strani Moskve. Svi diktatori se ujedinjavaju i sada treba pripremati scenarijo učinkovitog odgovora ujedinjene Evrope i demokratskih zemlja u svijetu. Rušenje Ukrajine novima raketama započne globalnu ofanzivu avtokratskih režima u svijetu. Nije do kraja jasno kako će sebe tada postaviti Kina, koja na žalost nije daleko otišla od pozicije Moskve.
Nastalo je vrijeme za potpuno ujedinjavanja demokratskih snaga na evropskom i svjetskom nivou. Samo tiho sijedjeti bilo bih pozicijom kremaljskih podanika kojih još ima u nizu evropskih zemalja. Ali oni moraju biti svjesni što po njihove duše Zlo diktatorskih režima isto će doći samo nešto kasnije.