“Prošlo je već devet mjeseci od neisprovociranog ruskog napada na Ukrajinu. Ukrajinci su dostojanstveno izdržali test. Svojom borbom Ukrajina je skinula masku sa životinjskog obraza Kremlja. Zvjer je postala jasno vidljiva u očima i ponašanju rukovodstva Kremlja, a cijeli svijet je to napokon spazio.
Na početku rata Kijevu su davali dva do tri dana do kapitulacije, ali se poslije situacija počela drastično mijenjati. Sljedeći mjesec, od kraja februara do kraja marta Zapad je vagao da li uopšte treba snažno potpomoći Ukrajini. Napokon, od početka aprila ove godine situacija polako prelazi u razumijevanje neophodnosti potpune podrške Kijeva u teškim borbama sa ruskim agresorom. Još dva mjeseca, duboko ukorijenjeni u strukture NATO i EU, ruski lobi je uspijevao blokirati niz važnih odluka o slanju oružja i pomoći Ukrajini. Tako su prva tri – tri i po mjeseca bila jako teška za ukrajinsku vojsku.
Poslije prvih sedmica žestokih borbi, ukrajinskoj vojsci je počelo pomalo nestajati zaliha granata, mina, streljiva, a postojala je ogromna potreba za dobijanjem novih, teških naoružanja. Sve to je ukrajinska armija dobijala u prvim danima rata, ali nažalost u vrlo ograničenim količinama. To je dalo mogućnost ruskoj vojsci ne samo da iskoristi trenutak svog iznenadnog masovnog vojnog napada, već i mogućnost kasnijeg napredovanja na istoku Ukrajine kada je ruska prevaga u teškim naoružanjima bila veća pet puta, a količina ispaljenih granata 10-14 puta.
Angela Merkel sada je priznala da je na kraju svog mandata izgubila utjecaj na Vladimira Putina i ruski vojni napad na Ukrajinu je apsolutno nije iznenadio. To znači da je oficijelni Berlin posljednjih 20-25 godina vodio apsolutno krivu politiku u odnosu na Moskvu. To je započeo još Gerhard Šrjoder koji je nakon završetka mandata njemačkog kancelara počeo raditi na Kremlju u „Gazpromu“ i „Rosnjefti“ dobivajući višemilijunske iznose za svoje veze i kontakte. Šrjoder je postao najveći lobista ruskih interesa u Njemačkoj.
Njega je predsjednik komiteta za vanjsku politiku američkog kongresa Tom Lantos nazvao političkom prostitutkom. Ipak, seks radnici u okrugu Lantosa počeli su protestovati. Za njih je bilo ponizno poređenje njihovog posla sa djelatnošću bivšeg njemačkog kancelara u interesu Kremlja. Tom Lantos je morao oficijelno povuci takvo poređenje. Možete zamisliti nivo nemoralnosti Šrjodera gdje su čak i pružatelji seks usluga smatrali apsolutno neprihvatljivim da ih se poredi sa njim.
Angela Merkel je od 2005. do 2021. godine imala sve ovlasti da stopira porast ruskog utjecaja u Berlinu, ali to nije nikad uradila. Pri tome, svi su znali za špijuniranje Vladimira Putina u Istočnoj Njemačkoj u periodu od 1986.-1990. godine, kada je Merkel tek započela svoju političku karijeru baš u Istočnoj Njemačkoj gdje je odrasla i živjela još u doba socijalizma. Ne trebamo zaboravljati da u historiji sve slučajnosti imaju svoju logiku.
Poslije niza poraza na ukrajinskim ratištima, 10. oktobra ove godine Moskva je prešla ka masovnim raketnim napadima na ukrajinske civilne objekte uglavnom putem energetskog sistema. 23. novembra ove godine dogodio se još jedan teroristički napad sa više od 70 krstarećih i balističkih raketa. Samo Kijev i regija bili su pogođeni 31 projektilom. Ukrajinska protivvazdušna i protivraketna odbrana uspjele su srušiti 21 projektil, ali u Kijevu i mnogim drugim mjestima ruski neandertalci su nanijeli ogromnu štetu.
Glavni grad je ostao na nekoliko dana sa minimalnom količinom električne energije i vode. Kremaljski gmazovi su izjavili da ruske rakete moraju prinuditi Ukrajince da krenu prema sklapanju mira, u smislu toga da Kremlj smatra potrebnim anektirati privremeno okupiran ukrajinski teritorij. Zapravo, Moskva traži legalizaciju krađe ukrajinskih prostora, da bi kasnije opet krenuli u ratni pohod i potpuno uništili ukrajinsku državnost. Kijev nema izbora i mora se boriti do kraja za svoju zemlju, svoj narod i samu mogućnost postojanja, a takav ruski prijedlog nikad neće prihvatiti. To je stav ne samo političkog rukovodstva, nego i kompletnog ukrajinskog naroda.
Antropološki najmanji u cijelom svijetu, političar Dmitrij Medvedev izjavio je da Rusija ima još dosta raketa za paljbu, aludirajući Ukrajini da očekuje još niz ruskih raketnih napada.
Kada je on bio predsjednik Ruske Federacije, za njega su posebno radili predsjedničku fotelju dječijeg razmjera da ne bi izgledao smiješno u očima svojih građana. Ovaj politički Liliput svojim izjavama je već zaradio nekoliko doživotnih termina kako Međunarodni sud za zločine rata ne bi koristio smrtnu kaznu. Međutim, on govori ono što je dosta popularno u neandertalskom poluljudskom, ruskom društvu. To što su Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev uradili sa ruskim narodom naučivši ga misliti isključivo kategorijama šovinizma, osvete, prijetnje i agresije, ostavit će nažalost traga na sljedeća desetljeća ruske historije.
Ruski fašizam – rusizam je ušao u srž cijelog ruskog društvenog života. Putin i Medvedev su postali novi Hitler i Mussolini. Ipak, važno je naglasiti da je prvi završio samoubistvom zbog stida za poraz u velikom ratu, a drugog su demokratske snage objesile za noge da bi svima bilo jasno kakav kraj čeka vođe fašista. Historija ima svojstvo da se ponavlja.”