Na sastanku u ministarstvu odbrane RF sa majkama ruskih vojnika koji su poginuli u ratu u Ukrajini bilo ubućeno jedno bitno pitanje ministru Šojgu – Gdje su posmrtni ostaci naše djece?“.
Šef ministarstva odbrane RF odgovorio je kako ih je ubila ukrajinska vojska i kako je to od tada briga ukrajinske strane.
Poručio im je da to moraju rješavati sa Kyjivom. Do sada nikada nije viđen toliki cinizam od strane ovako odgovorne pozicije.
Više puta ukrajinska strana upozoravala je na to kako ruska vojska uopšte ne vodi brigu o poginulim vojnicima. Upozoravali su i na to kako niko ne dolazi skupljati posmrtne ostatke poginulih Rusa i kako oni ostaju tu nikom nisu potrebni ni bitni, ostavljaju ih na poljima poslije vođenja bitaka.
Sada pored jednog oslobođenog sela na sjeveru od Harkiva je pronađeno deset tijela ubijenih ruskih vojnika, koja su tako jednostavno bacili u rov i samo malo po njima posuli zemlje
To su uradili na brzinu svojim ruskim kolegama onda kada su morali odstupiti od zauzetih položaja.
Takav odnos prema svojim poginulim ljudima šokira svakog normalnog pa tako i ukrajinsku stranu.
Ovakvo ponašanje bilo je “karakterno” u razvoju ljudske civilizacije još u doba neandertalaca.
Inače ova ideologija djeluje kod pola ljudi u Moskvi i svi prijedlozi civiliziranog svijeta o neophodnosti pridržavanja međunarodnih ugovora, pravila vođenja rata i ljudskog ponašanja jednostavno ne shvatljivi u Kremlju i u cijelom tom ruskom društvu.
Ruski svijet govori samo o herojima koje pokoravaju u zapadnu trulu civilizaciju i ništa više ne spominje o bez slavno poginulim svojim vojnicima i sudbini njihovih bliskih ljudi.
Većina okupatora je iz siromašnih porodica i iz depresivnih regija RF.
Tamo nema posla i postoji samo jedna mogućnost da se nešto zaraditi za život a to je regrutacija u vojsku. Ovo su ljudi uglavnom iz dalekih kutaka Sibira.
Recimo, broj vojnika iz slabo naseljene i zaostale Burjatiji trista puta je veći nego iz dvadeset milionske Moskve. Ova vrsta okupatora začuđeno gleda kako se dobro živi u Ukrajini, pljačkaju sve živo u privremeno okupiranim područjima od WC školjki do čarapa.
Kremlj dobro razumije da niko pametan iz evropskog dijela Rusijie ne bi išao u ovaj zločinački rat koji je pokrenulo rusko rukovodstvo. Tu je uz vrbovane vojnike iz Sibira samo profesionalna vojska RF, koja jednostavno mora odrađivati svoj unosni novac, plaćenici iz zloglasne grupe Vagner i zločinci, kojih puštaju iz zatvora uz prihvatanje saglasnosti za ratovanja u Ukrajini. Tu ih je već poginulo 30 hiljada.
Ali, ubijeni u ratnim sukobima bez potvrde o mjestu i pogibiji ostaju kao propali bez vijesti i na taj način nema financijskih odšteta i različitih privilegija za njihove porodice.
Osim toga tada raste realna statistika poginulih, koja od ove koju deklariše Kremlj razlikuje se deset puta.
Tako ruski proračun štedi novac za isplate i pljuje u oči porodicama poginulih vojnika iz ruske zabiti.
U Moskvi za sudbine mrtvih Burjata nema nekog posebnog interesovanja. Možete zamisliti da zasad više dvije desetine hiljada posmrtnih ostataka ruskih vojnika još čeka u crnim džakovima i u hladnjačama da ih neko preuzme od ruske strane.
Da li neko planira doći po njih i pokupiti ih? – Vidjet ćemo.
Svjesni smo da idu teški dani i u mnogo čemu odlučujuće bitke na Donbasu.
Tamo Kremlj je poslao svu svoju pripremljenu elitnu vojsku. Ukrajinci još uvijek vode teške borbe i nedostaje im teškog naoružanja.
Zbog toga na puno pravaca ruskog napada, vojska RF ima prevagu u teškim naoružanjima dvadeset puta, posebno u avionima, borbenim helikopterima, tenkovima, raketnim sistemima.
Isto ovakvo naoružanje Kyjiv traži mjesecima od zapadnih saveznika. Nešto je kao ukrajinska vojska i počela da dobija, ali na ruskoj strani ostaje još ogromna i opasna prevaga u različitim vrstama teškog naoružanja.
Mi imamo heroizam i motivaciju.
Vojske koja brani svaki pedalj svoje zemlje, bez obzira na logiku niza političara iz zapadnog svijeta, kako će dnovo oružje za Ukrajinu tek da potakne i rasprši rat je opet oličije nezamislivog cinizma.
Neka dođu na liniju ratnih događaja i pokušaju samo s atomatskom puškom zaustaviti nadmoćnog protivnika, koji ima za cilj dati lekciju uplašenoj Evropi, i da tako može sa svojim teškim naoružanjem i raketnim sistemima doći u bilo koji kutak kontinenta i gađati bilo koji objekat.
Evropa nije željna boriti se sa svirepim ruskim medvjedom, koji traži za sebe posebne uslove za život bez obzira za ostale. Još jednom šaljemo poruku iz Kyjiva: ako vi niste spremni, ukrajinska vojska to može učiniti samo joj treba malo modernijeg naoružanja.
Niko nije u mogućnosti dugo da izdržati, ako važemo, u teškom naoružanju smo dvadeset puta.
Dosta je razgovora o hrabrosti ukrajinske vojske, nama su potrebni novi avioni, borbeni helikopteri, raketni sistemi, moderni obrasci protiv avionske obrane.
Demokratski svijet mora sebe braniti od agresora silom vojne snage. Namjerno tehničko slabljenje ukrajinske vojske samo donosi dugi produžetak rata, porast patnje civilnog stanovništva i urušavanje čitavog ukrajinskog gospodarstva.
Šta će sigurno imati drastične posljedice i nestašicu hrane na svjetskom tržištu.