Dvanaest ruskih generala otišlo je u vječnu mirovinu.
Tražili su da na ukrajinskoj zemlji slave, a umjesto toga otišli su u vječnost kao i 31,5 hiljada ruskih vojnika. To je osam kompletnih ruskih brigada u potpunoj opremljenosti sa spaljenih 1400 tenkovima i 3400 oklopnih vozila, na 212 srušenim avionima i 180 helikoptera koji marširaju u pakao kao agresorska vojska carstva prema tami, to je vojska ubica, silovatelja i pljačkaša.
Njih je poslao kremaljski vrh da širi ruski svijet na novim podzemnim prostorima. Puno mladih ljudi kojisu trebali živjeti, ali sada (što nije čudno ) da njihove porodice se zahvaljuju čak Putinu što je poslao njihove slavne sinove da spašavaju ukrajinski narod od nacista.
Do sada u historiji čovječanstva nije viđen takav apsurd.
Ali, ideologija rusizma traži žrtveno djelovanje od svojih vojnika, traži da se veličaju ubice i silovatelji ukrajinskog naroda i tada ih oslovljavaju kao heroje, teži ka uništenjem civilizacije homo sapiens kojom žele zamijeniti moskovskim neandertalcima. Govorim i u nekom antropološkom smislu, zbog toga što je teritorij sadašnje Ruske Federacije bio najduže naseljen neandertalcima u odnosu na druge dijelove svijeta. Bojim se, možda i tu trebamo potražiti osobine ruske duše, koja je često otvorena i prijateljska ali uz osmjeh unutrašnje mržnje prema drugima i traženja posebnih uvjeta života samo za sebe.
Na ukrajinskom ratištu su žestoke borbe. Ukrajinska vojska tek je počela dobivati teška naoružanja na liniji odbrane. Veća količina će stići tek za pola mjeseca, i to dobro zna General štab ruske vojske, zato baš sada najviše gura svoje vojnike u napad da bih iskoristio trenutačnu ogromnu prevagu u teškim naoružanjima.
To već traje od oko mjesec dana, a moglo se izbjeći da su se naši partneri puno ranije odazvali na zamolbe Kyiva o oštroj nestašici oružja, prije svega teškog i savremenog. Neko od zapadnih stručnjaka kalkulisao je s tim da Ukrajina može i tako da se bori bez vojno-tehničke pomoći. A to što će poginuti deset puta više ukrajinskih vojnika to je opet problem samo Kyiva. Dominaciju ovog načina mišljenja uspjeli su eliminisati, ali smo izgubili mjesec i pol dana. Sada je došla naplata računa koji su preveliki, iako ukrajinski vojnik svim snagama još uvijek drži liniju civilizacijske odbrane i tek ponekad prelazi u kontra napad da malo protjera nazad neandertalsku vojsku.
Sada ruska diplomatija aktivno traži na Zapadu saveznike za pregovore sa Ukrajinom. Imajući trenutno 20% okupiranog ukrajinskog područja Moskva želji dogovoriti najpovoljnije za sebe sve uvjete za završetke rata. Kremlj osjeća da će se za mjesec dana situacija mijenjati ne u njihovu korist, te sada traži sada više nego što bi trebao. Kyiv je više puta ponovio da izlazna tačka pregovora – odlazak ruske vojske na pozicije 24. februara ove godine. Ostale opcije trgovine ukrajinskim teritorijem ne dolaze u obzir. To je apsolutno čista pozicija, koja se bazira na odnosima međunarodnog prava.
Moskva gura tezu koja je suprotna svim ovim principima postojanja savremenih međunarodnih odnosa, a to uzimanje u obzir je novonastala situacija. Kremlj stvara takvu kritičnu situaciju i onda poslije traži na pregovorima da ona bude glavni faktor u postizanju zaključnog teksta mirnog dogovora. Svi to na Zapadu razumiju, ali uvijek neko tu igra lukavo. Treba da se što brže završiti ovaj rat, što je želja svih normalnih ljudi, iako oni kažu da moramo sačuvati obraz Putinu. Onda bi možda Ukrajina ustupila Moskvi nešto od svoje teritorije. Za neke su to takvo otvorene riječi kao za Genri Kisingera koji je rekao i previše, ali u stvari negdje tu. Kao ne, ali da. Francuski predsjednik Makron već više od sto sati telefonski je razgovarao sa Putinom. Ovim razgovorima nije spriječio početak ruske invazije na Ukrajinu. Njemu se priključio i njemački kancelar Šolc.
Koji je cilj ove telefonske terapije sa ruskim predsjednikom?
Makron kaže kako je Putin pogriješio, ali to ne znači da svi mi moramo ponižavati Rusiju.
O čemu on to?
Putin je uništio ogromnu količinu ukrajinskog gospodarstva i infrastrukture gotovo na trilijun dolara. Nema više gradova kao Borodjanka, Volnovaha, Mariupol. Napravljena su ogromna zvjerstva nad ukrajinskim civilnim stanovništvom.
Ali do kraja još uvijek nije jasno šta misli Makron, kako to Vladimir Putin mora ispraviti napravljenu griješku.
Treba Parizu i međunarodnoj javnosti otvoreno to precizirati.
Ako se pokaje i vrati svoju vojsku kući to je jedna stvar. Ali ako misli na nešto drugo, onda na šta? Čak i poslije ovih prijedloga predsjednika Makrona na moskovskoj televiziji produžavaju emitirati izjave kremaljskih propagandista kako poslije Ukrajine ruska vojska mora doći do Britanije, a to znači da preliminarno treba okupirati Francusku. Možda se Paris već uplašio i ide u rikverc?