Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj – Oleksandr Levchenko – za “Face.ba” piše o trenutnoj situaciji u Ukrajini. Prenosimo crtice iz njegovog ratnog dnevnika.
„Rusija je čim prije krenula s ratom u Ukrajini jer je namirisala neodlučnost Washingtona i Brisela da čvrsto, uključujući i vojnu opciju, brane vrijednosti zapadne civilizacije. Okidač je bio američki debakl u Afganistanu. Ruska propaganda, sa agresivnom ideologijom rusizma kao ruskog fašizma, odmah je krenula na put sloma postojećeg sistema međunarodne bezbjednosti.
Na moskovskoj televiziji, različiti su govornici deklarisali da rat nije loša stvar i da je čak neizbježan u savremenim uvjetima. Tako je govorio Hitler sredinom tridesetih godina prošlog vijeka.
Onda se mi svi, koji pripadamo civiliziranom svijetu, moramo mnogo namučiti da bismo zaustavili ludost neandertalske politike Moskve. Koji je naš odgovor ruskoj agresiji? Ukrajina se prve dvije sedmice borila sama sa nadmoćnijim protivnikom i opet je pokvarila plan Kremlju.
Uplašeni je NATO samo brbljao da je bitno da se rat ne proširi na granice zemalja članica. Poslije zaustavljanja daljnjeg prodora ruske vojske u Ukrajini, propadanja moskovskog plana o brzoj okupaciji zemlje, osjetili su se procesi unutarnje konsolidacije Alijanse i sistemskog reagiranja EU na agresiju u obliku novih paketa sankcija upućenih Moskvi. Imamo jake znakove kad je riječ o ulasku Ukrajine u EU, koja realno može doprinijeti razvoju Evropske unije kao institucije evropskog, političkog i ekonomskog napretka.
Poslije male pauze, ruska je vojska opet krenula u ofanzivu direktno na Kijev i tu je odmah, od niza evropskih prijestolnica, krenulo objašnjavanje da ubrzana procedura ulaska u EU nije rješenje koje ne bi bilo fer ni prema drugim balkanskim zemljama koje dugo čekaju u redu. Pritom, ovi su političari šutjeli da je Moskva nakon Ukrajine planirala napasti baltičke zemlje koje su već učlanjene u NATO i EU… i samo je čvrsta odbrana granica evropske civilizacije na bojištima u Ukrajini dozvolila da se izbjegne realizacija ovog opasnog scenarija za NATO i EU.
Sada Ukrajina pomno čeka evropske odluke o kandidatskom statusu za članstvo u EU. Pritom, Kijev ostaje pri mišljenju da bi ulazak Ukrajine u NATO vrlo osnažio ovu organizaciju i njenu odbrambenu moć zbog postojećih ruskih prijetnji međunarodnom poretku. Jačanju NATO-a isto bi doprinijela članstva Finske i Švedske. Svi su nestrpljivo očekivali oficijelne reakcije Putina, koje su bile dosta blage. Zašto? Naravno, razlog je teško stanje ruske vojske u Ukrajini. Ali ne samo to. Putin na Zapadu ima tajne agente i političare od utjecaja, koji navodno igraju svoju nezavisnu igru, a ustvari prikriveno odrađuju posao za Moskvu. Recimo, najeksponiranija figura je mađarski premijer Viktor Orban. On je blokirao uvođenje naftnog embarga Moskvi. Napominjem da Kremlj svakodnevno od zapadnih zemalja dobiva oko 900 miliona dolara ‘plate’ za naftu i plin. To je više od ruskih izdataka za jedan dan rata u Ukrajini. Shvatate? Sve ove teške dane borbe Ukrajine sa ruskom okupatorskom vojskom finansira Zapad svojim novcem.
Mađarska je ispočetka tražila od EU 750 miliona eura odštete, što je bilo prihvaćeno u Briselu, a poslije je odmah zatražila novih petnaest-osamnaest milijardi evropskog novca, da ne bi imala problema zbog svoje samoubilačke ekonomske politike koja je postala ovisna, kao narkoman, o ruskoj nafti i plinu. Rezultat: naftni je embargo propao. Evropa produžava finansiranje ruskog rata u Ukrajini, Budimpešta je ispunila zadatak Kremlja i potopila šesti paket evropskih sankcija.
Pritom, Mađarska ne želi ispasti otvoreni prijatelj Kremlja, pa je zato službeno izjavila da podržava ulazak Ukrajine u EU i NATO. U čemu je onda kvaka? Sa takvim neograničenim finansiranjem ruske vojne mašinerije zapadnim novcem, završavanje ovog teškog rata u Ukrajini za Kijev predstavlja nemoguće. Dok se ne završi rat, onda razgovori o članstvu Ukrajine u NATO postaju nemoguć i težak zadatak. To se tiče otežavajućeg uvjeta za Ukrajinu da bi postala kandidat za članstvo u EU.
Ne kažem da u Evropi ima političara koji ne bi bili presretni da Ukrajina dobije ovaj rat, koji se ustvari vodi za odbranu evropskih interesa. Oni se boje vrlo oslabljene Rusije. Možete li to zamisliti? A ne bojite se prejake Moskve?
Osim toga, zašto bi Putin lomio koplja zbog mogućeg ulaska Finske i Švedske u NATO kad postoje predsjednici Turske i Hrvatske…
U prvom slučaju nije jasno kako kurdsko pitanje utječe na sjevernoatlantske interese, a u drugom je čelnik RS-a Milorad Dodik rekao da – smiješno čuti – on i Zoran Milanović štite moskovske interese.
Najsmješnije je što svi znamo da je Milorad Dodik oficijelni ekspoze Kremlja na Balkanu. Šta jako boli? Izgleda da atlantsku solidarnost možeš kupiti ili prodati, kao na pijaci. Ali je ovo put ka nigdje.“