“Kijev i čitava Ukrajina cijelu noć su bili u sirenama uzbune raketnog i zračnog napada Ruske Federacije na mirne gradove Ukrajine. Poganska Moskva sa ispaljenih više os 20 balističkih i krstarećih raketa je „pozdravila¨ Ukrajinu za Dan Državnosti.
Na ovaj dan u 988. godini Veliki Kijevski knez Vladimir pokrstio je stanovnike Kijeva i obližnjih gradova i sela. Kijevska Rus kao druga država u historiji Ukrajinaca stala je u red ostalih evropskih zemalja primivši učenje Isusa Krista. Prva državnost starih Ukrajinaca sa centrom u Kijevu bila je od 482. od trenutka osnivanja Kijeva i do 882. godine, kada su glavni grad i državu pokorili Vikinzi i započeli novu dinastiju Rjurika.
Na početku prve državnosti Ukrajinaca, ona je nosila karakter saveza slavenskih plemena Anta i Sklavina i već na kraju svog postojanja ona je imala sve atribute državnog srednjevjekovnog upravljanja u odnosu na dosta velike teritorije i stanovništvo. Prva dva vijeka prve državnosti Ukrajinci su bili manje poznati svjetskim historičarima zbog stalnog odlaska domaćeg slavenskog stanovništva u migraciju na zapad, u centralnu Evropu. Prvi masovni odlazak domicilnih Slavena bio je još u 375. g. Kada su iz Azije došla nomadska plemena Huna koja su pomogla domaćim Antama skinuti jaram germanskih plemena Gota, koji su došli ne terene sadašnje Ukrajine u drugom vijeku. Tada, dio Anta zajedno sa Hunima otišlo je na ravnice srednjeg Dunava, gdje je sada Mađarska. Kada je vođa Huna, Atila osvojio pola Evrope, njemu su potpomagali Anti. Kada je bio otrovan i kada je umro, Huni su shvatili da bez njega nemaju nikakve šanse upravljati pokorenim teritorijama i odlučili vratiti se natrag. Anti su ostali na srednjem Dunavu u sadašnjoj sjevernoj Mađarskoj.
Sljedeća selidba Slavena sa teritorija prve ukrajinske države bila je u posljednjim godinama petog vijeka. Država Huna je već tada propala i Slaveni se preseljavaju na još nepokorene jake evropske igrače teritorije. To su bili prostore sadašnje Češke i Slovačke. Uglavnom su tamo došla plemena Sklavina. 50 godina kasnije, Slaveni sa terena prve ukrajinske države masovno se se sele na prostore Balkana – a to je sredina i kraj šestog vijeka. Plemena Anta sele se u predjelima sadašnje Moldavije, dijela Rumunije, a također Bugarske i Makedonije. Sklavine se seli dalje u predjelima sadašnje Srbije, Hrvatske, BiH i Crne Gore. U ovo doba dio Sklavina koji su došli na teritorije Češke i Slovačke sele se na prostore sadašnje Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske. Anti također sa nomadskima plemenima iz Azije Avarima se u ovo doba sele na prostore sadašnje Mađarske i rumunjske Transilvanije.
Plemena Anta i Sklavina nisu došli na nove prostore kao osvajači koji su odlučili pokoriti domicilno stanovništvo nego kao dosta miroljubivi narod koji je zauzeo praznine od privrednog korištenja zemlje. Vremenom je ispalo da na terenima sadašnje Mađarske, Rumunije i Moldavije Slaveni nisu postali glavni narod nego su se pretopili sa drugim neslavenskim plemenima. U Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji i na teritoriju Balkana Slaveni su postali kao državotvorni narod. Ipak, na jugu Balkana u sadašnjoj Grčkoj i Albaniji, Slaveni su bili potisnuti, ali na terenima zapadnog Balkana oni su postali dominantni. U Bugarskoj je bila slična situacija, ali poslije dolaska nomadskih plemena turskog porijekla, Bugara ovaj narod je politički stao sa dominacijom u zemlji nekoliko vijekova, i tek vremenom ipak bio slaveniziran.
- g. Kijev je postao pravi evropski grad i 250 godina bio je treći sa razmjerom i utjecajem na kontinentu do 1240. g. kada su došle horde Mongola i spalili ga. Kijev je u do sada najstariji i najveći slavenski evropski grad. Kada su njegovi stanovnici primili kršćanstvo, Moskve još nije bilo ni na vidiku. Moskva je osnivana na terenima gdje su uvijek stanovali finsko-ugarska plemena Merja. Ova plemena koja su se pomiješala sa pridošlima na ove terene iz Poljske Slavenima (Vjatiči) u sredini osmog vijeka, 200 godina su odbijali primiti kršćanstvo i branili svoju pogansku vjeru. U jednoj regiji južnije od Moskve (grad Mcensk i okolina) domaći finsko-ugarci primili su Kristovo učenje tek u 1415 g. Sankt-Peterburg bio je osnivan tek u 1703. g. na prostorima gdje su također oduvijek živjela finsko-ugarska plemena Ižora. Onda, to i nije pravi slavenski grad.
Nnema ništa čudno da moskovske pogani sada bombarduju utvrdu slavenskog kršćanstva, Kijev. Ukrajinski narod vrlo je odlučan da pobijedi moskovsku Z-vijer. Vrijednosti evropskog kršćanskog Dobra će pobijediti mrak ruskog poganskog Z-la.”