“Tačno prije 104 godine na svim brodovima Crnomorske ratne mornarice u Sevastopolju zavijorili ukrajinske plavo žute zastave. Bivša ruska Crnomorska flota prihvatila pokornost Kijevu i Ukrajinskoj Narodnoj Republici kao renoviranoj poslije nekoliko vjekova odsutnosti ukrajinskoj državnosti. Ruska propaganda uvijek željna zaboraviti ovaj važni historijski događaj. Podsjećam, da još 22. aprila 1918. Zaporoski korpus ukrajinske vojske iznenada “upada” na Krimski poluotok i Crvena Armija počinje gubiti bitke s Ukrajincima.
Boljševička Moskva počela je tražiti od Berlina da prisustvuje Kijev oko povlačenja iz poluotoka ukrajinske vojske.
Kad je Zaporoški korpus stigao u predgrađe Sevastopolja, rukovodstvo Crnomorske flote odlučilo je prikloniti se Ukrajini ne želeći se služiti boljševicima ili nadolazećoj vojsci kajzerovske njemačke. Tada je Crnomorska flota imala više 50% mornara porijeklom iz Ukrajine što je bilo uobičajeno od trenutka njegovog osnivanja još u doba Petra I, koji je kasnije dobio nadimak Veliki. To je bilo krajem 17. vijeka i ispočetka čitava Crnomorska flota je bila na od oko 80% Ukrajinaca, a tačnije od Zaporoških kozaka koje su nju faktički i sagradili.
Tako da krajem aprila 1918. bilo je simbolično da poslije 230 godina od osnutka Crnomorske flote Zaporoški korpus započinje voditi pregovore o priklanjanju mornara u Sevastopolju Ukrajinskoj Narodnoj Republici. Za nekoliko dana poslije snažne intervencije njemačke vojske ovaj dogovor propada zbog čvrstog stava oficijalnog Berlina.
Moram još jednom podsjetiti da bez Ukrajine i Ukrajinaca ruska vojska nije bila u stanju voditi niti jedan evropski rat, što taje više od tristo godina. Naprimjer, u ratovima sa Prusijom i Francuskom Ukrajinci uspjeli sastaviti od oko 40% svih vojnika, a u ratovima sa Otomanskim carstvom i posebno na Balkanskom ratištu njih je bilo više od 60%.
Isto, gotovo skoro 60% ukrajinskih vojnika bili su borci Treće Ukrajinske fronte, koja prognala naciste iz Rumunjske, Bugarske, te oslobodila Beograd i krenula dalje u Mađarsku i Austriju.
Izgleda da oficielni Beograd i Budimpešta to uvijek zaboravljaju i da sovjetski vojnik koji je došao protjerati fašiste uglavnom je bio ukrajinskog porijekla. Naravno, da o ovim činjenicama Moskva šuti, ali željna je sada pripojiti Ukrajinu da bih opet potpuno prilagodila se svojim interesima i kako bi opet mogla ubirati ukrajinske ljudske i materijalne resurse za nove evropske ratove.Ipak Kremalj mora više puta proučiti vojnu historiju kako bih tako nepromišljeno krenuo i ovako jednostsvno Zvjerski da uništiti Ukrajinu.
Mi smo historijski narod poznatih zemljoradnika, ali i ratnika sa državnom tradicijom od 5. vijeka. Zato ukrajinski narod čvrsto je spreman zaustaviti rusku Zvjer u osvajačkom pohodu na Evropu. Ali, da bih mi mogli razbiti Vandalsku vojsku treba nam pomoć oružjem od demokrstskog svijeta. Dobro će sigurno pobjediti Zlo koje je sada za svoju prestonicu izabralo Moskvu. I to ne samo molitvama nego snagom slobodarskog duha i hrabrosti nacije koja je spremna na žrtve da se invazija ne bih proširila na čitavu Evropu u obliku ruskog svijeta i novokomponovanog fašizma. Svi mi željni i čekamo na vrijeme kad će se opet zavijoriti u Krimu i Sevastopolju plavo žuta zastava, onako kako je bilo u aprilu 1918. i do marta 2014. gdje njoj historiski je mjesto.”.