Ukrajina vodi teške borbe za odbranu Sjeverodonjecka. Ovdje Rusi imaju prevagu sa tenkovima i oklopnim vozilima četri puta, avijaciji i helikopterima sedam puta i u artiljeriji deset puta.
Što se tiče artiljerijskog gađanja to je čak i do dvadeset puta. Ruska vojska ima neograničeni broj ka municiji, što dozvoljava koristiti topništvo do pet-šest sati u jednom naletu.
To znači da su topovska vatra nekoliko desetina puta jača nego u poznatoj vojno-redarstvenoj operaciji Oluja ili odbrani Vukovara. Ali, čak i tamo je bilo odgovornih zapovjednika za prekomjerno granatiranje.
Tako za granatiranje civila i uništenje gradova Mariupolja, Sjeverodonjecka, Volnovahe i Borodjanke moramo svie odgovorene u ruskoj vojsci pravno i surovo kazniti, a duhovno staviti na raspelo i otpraviti u pakao vječno gorjeti u pećima tvornica Azovstalj i Azot.
Ukrajina traži od saveznika teško oružje.
Bez njega vrlo teško je zaustaviti napad ruske vojske, a kamoli istjerati iz privremeno okupiranog ukrajinskog područja. Vojni analitičari iz NATO-a i uopšte stručnjaci iz vojnih akademija na Zapadu to dobro znaju, ali slabo alarmiraju svom političkom vrhu da slabašna vojno-tehnička pomoć Ukrajini vodi završetak rata u neizvjesnost šta se tiče vremenskih okvira, a također broja ljudskih gubitaka i milijardnih materijalnih šteta.
Postavlja se pitanje da li neke utjecajne zemlje članice NATO-a to tako rade zbog neinformiranosti odnosno opasnosti ruske vojne pobjede na ratištu, neučinkovitosti rada svojih logističkih službi ili političkog poigravanja kako bi Ukrajina nisko molila za vojnu pomoć, i da kao siromah traži komad hljeba kako ne bi umro. Moramo priznati da se retorika o neophodnosti davanja vojne potpore Kyivu promijenila na puno bolje.
Ali, dostava teškog naoružanja traži mnogo brži prilaz rješavanju pitanja. Zbog odugovlačenja slanja pošiljaka sa teškim naoružanjem Ukrajina ima prekomjerne gubitke vojnika i civila, a također infrastrukture u milijardama dolara.
Dovođenje Kyiva na prosjački štap zbog dobivanja savremenog i efikasnog oružja politički je amoralno, strateški neprihvatljivo, vojno apsolutno ubitačno. Naravno, ako ste na poziciji da čvrsto zaustavite rusku vojnu agresiju.
U slučaju da vi želite potpomoći ruskoj invaziji onda će biti razgovora o političkoj neutralnosti, nelagode u slučaju slanja naoružanja, koje može samo produbiti rat, ogorčenosti ratom u Ukrajini koji diže cijene namirnica i goriva unutar zemlje. Samom ratu neko je dao naziv rat u Ukrajini, kao što je ukrajinska strana nekako dotična do vaših nastalih ekonomskih problema koji su ustvari postali samo zbog najveće vojne agresije od 1945. godine od druge u svijetu za pripremljenošću vojske RF. Pri tome zemlja agresor komotno se osijeća u Savjetu Bezbjednosti UN i nizu drugih međunarodnih organizacija. Moskva daje međunarodnoj zajednici savjete kao izbjeći krizu plasiranja namirnica na svjetska tržišta i najugroženijim nacijama.
To je kao da đavo dijeli savjete kako doći u raj.
Opet se oglasio Genri Kisinger, koji sada traži način kako pronaći Rusiji mjesto u svjetskoj politici. Geografski Rusija ostat će na istom mjestu i zato ne treba da proživiš sto godina. Historijski RF bi mogla i dalje produžiti svoj državni vijek. Samo američkog eks državnog sekretara briga da li su rezultatu ovog osvajačkog rata, koji je najveći od poslije Drugog svjetskog i kako Moskva slučajno ne bi mogla nekako nastradati.
Ukrajinci iz svih snaga se bore na ratištu sa nadmoćnim protivnikom, a geostrateg Kisinger u brizi da ne bi Moskva upala u neke nevolje zbog pogreške kako bi to nazvao francuski predsjednik E.Makron masovnih ruskih ubistava Ukrajinaca.
Ovaj rat se mora završiti porazom agresora. Ako većina to shvata onda Ukrajini hitno treba isporučiti hiljadu haubica kalibrom 155 milimetara, petsto savremenih tenkova, dvije hiljade oklopnih vozila, tristo raketnih sistema salve vatre, hiljadu bespilotnih letjelica. Ne govorim o potrebnosti u borbenim avionima, gdje Rusi imaju ogromnu prevagu i naravno sistemima protiv avionske i protiv raketne zaštite. Rusija svakodnevno bombardira čitav teritorij Ukrajine svojim balističkim projektilima, koji često unipte sva tla gospodarskih objekata i preduzeća, a Kyiv ima zaostali sistem protiv vazdušne odbrane.
U Sjeverodonjecku ruska vojska gađa topništvom svaki milimetar grada, a ukrajinska vojska ima još malu količinu artiljerije da snažno odgovori na rusko uništenje mirnog stanovništva i stambenih objekata, kojih je gotovo i nestalo, kao i u Mariupolju. Strani vojni stručnjaci samo nagađaju kada će pasti grad umjesto toga da traže od zapadnih vlada vojno-tehničku potporu ka Ukrajini da bi ona što brže prelomila situaciju na bojišnici. Tako će napokon stati, samo iskreno mi je žao da zbog kašnjenja vojne pomoći Sjeverodonjeck jednostavno može potpuno nestati kao grad. Ali to će biti na savjesti nekih ishitrenih političara i gore analitičara.
Svijet politike je žestok i sebičan.