Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini i svijetu.
“Aleksandar Lukašenko je 26. januara 2025. izabran za predsjednika Bjelorusije sedmi uzastopni mandat. Njegovi rivali su bili tehnički kandidati, a prava opozicija koja se formirala tokom izbora 2020. služi kaznu u zatvoru ili prinudnom progonstvu.
U Evropi su ti izbori već nazvani ‘Bez izbora’, a njihovi rezultati se ne priznaju, kao ni rezultati prethodnih izbora. U zemljama koje se graniče s Bjelorusijom, pooštreni su granični propisi i upućeni su pozivi da se pooštre sankcije toj zemlji. Jedina intriga aktuelnih izbora bila je da li će se Izborna komisija usuditi da Lukašenku pripiše veći procent glasova nego što je to pripisano njegovom ruskom gospodaru Vladimiru Putinu (87%).
Nisu se usudili. Predsjednik Centralne izborne komisije Bjelorusije, Igor Karpenko, izvijestio je da je više od 86%, ali ne i 87%, glasalo za samoproglašenog šefa države Aleksandra Lukašenka na takozvanim izborima.
Atmosfera uoči ovih izbora u Bjelorusiji bila je suštinski drugačija od one 2020. godine. Konkretno, čak nije bilo vidljivosti izborne kampanje i konkurencije.
Naprimjer, predsjednički kandidat iz Komunističke partije, Sergej Syrankov, otvoreno je podržao Lukašenka. Također, da bi stvorio barem neki privid demokratije, Aleksandar Lukašenko je pomilovao 293 osobe osuđene po političkim optužbama, a bjeloruski propagandisti su prvi put prikazali bivšeg predsjedničkog kandidata 2020., Viktora Babarika, koji je godinama bio u zatvoru.
Istovremeno, najistaknutiji predstavnici opozicije nisu pušteni na slobodu. Glasače na predsjedničkim izborima pomno je pratila policija. Glasačke kabine su bile otvorene. Zabranjeno je fotografisanje glasačkih listića. Ove godine nije bilo biračkih mjesta u inostranstvu. Centralna izborna komisija je predložila da Bjelorusi koji žive u inostranstvu dođu u Bjelorusiju. Ova opcija nije moguća za one koji su otišli zbog političkog progona, dobili zaštitu u nekoj od zemalja EU, a već nekoliko godina nisu rizikovali da se vrate u Bjelorusiju.
Za ekonomske migrante, putovanje kući je bilo komplikovano činjenicom da su zračne veze između zemalja EU i Bjelorusije bile obustavljene. Uoči izbora, bjeloruske vlasti su poremetile rad najmanje šest VPN servisa, a nekoliko stranih veb-stranica je ugašeno.
Propagandni bjeloruski državni kanali uvjerili su stanovnike zemlje da se Lukašenko, iako je na vlasti već trideset godina, ne drži toga. Svijet je bukvalno na rubu trećeg svjetskog rata i ako je tako, moramo se udružiti da ne budemo uvučeni u njega.
Još jedan omiljeni falsifikat ruskih i bjeloruskih diktatora je rekordna izlaznost birača. Osim toga, zaposlenima u državnim institucijama zabranjen je godišnji odmor. Glavni ljekari su bili dužni da ne puštaju i ne otpuštaju pacijente do ponedjeljka, 27. januara, a naloženo im je da u biračko mjesto uključe i one na intenzivnoj njezi i onkološke bolesnike u posljednjim fazama bolesti. Svi su morali da ‘glasaju’, čak i ako nisu bili u stanju da stanu na noge.
Opoziciono orijentisani Bjelorusi su izjavili da predsjednički izbori u zemlji 26. januara nisu pravi. Nezavisni mediji su uništeni ili otjerani u inostranstvo, a kredibilnih opozicionih kandidata nema. Nakon što je dvojici političara odbijena registracija, kandidovalo se samo pet kandidata, uključujući Lukašenka, koji je na vlasti od 1994. godine. Troje od njih predstavljaju provladine stranke, a jedna, Ana Kanapatska, formalno je nezavisna, ali je opozicija optužuje da je marioneta režima.
Na predsjedničkim izborima 2020. dogodilo se nešto što se nije dogodilo mnogo godina. Nakon što je nekoliko opozicionih lidera zatvoreno prije izborne kampanje, pojavila se još jedna liderka – Svitlana Tikhanovskaya. I s obzirom na fair play, imala je dobre šanse za pobjedu. Međutim, na izborima, koje je međunarodna zajednica nazvala lažnim, Svitlana Tikhanovskaya je izgubila. Ali njena kampanja je stekla ogromnu popularnost, podstakla slabu bjelorusku opoziciju i izvela desetine hiljada ljudi na ulice da protestuju zbog izbornih rezultata. Protesti su brutalno raspršeni. Snage sigurnosti su uhapsile hiljade ljudi, a mnogi tvrde da su bili maltretirani ili mučeni dok su bili u pritvoru. Tihanovskaya je bila prisiljena pobjeći i nastaviti svoj posao iz Litvanije. Sada kada joj prijeti hapšenje ako se vrati u Bjelorusiju, pozvala je građane da se uzdrže od protesta, bojeći se da će se represija ponoviti.
Dana 17. januara, tadašnji američki državni sekretar Antony Blinken izjavio je da bjelorusko ‘represivno okruženje’ ometa legitimne demokratske predsjedničke izbore. Evropski parlament je 22. januara usvojio rezoluciju kojom se izbori osuđuju kao lažni. Rezolucija oštro osuđuje predsjedničke izbore u Bjelorusiji, nazivajući ih ‘fikcijom’ zbog represivnog okruženja i nedostatka demokratskih standarda. U rezoluciji, zastupnici Evropskog parlamenta pozivaju EU da prizna predsjedničke izbore u Bjelorusiji kao lažne, nastaviti da istražuje kršenja ljudskih prava u zemlji i podrži mjere za privođenje počinitelja pravdi, uključujući primjenu pravnog principa ‘univerzalne jurisdikcije’.
Visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove, Kaja Kallas, zajedno sa evropskom komesarkom za proširenje, Martom Kos, dala je vlastito saopćenje u kojem se ističe da se ‘glasanje’ koje je održano 26. januara u Bjelorusiji ne može smatrati slobodnim i poštenim.
‘Izbori u Bjelorusiji nisu bili fer. Narod Bjelorusije zaslužuje pravo glasa o tome ko vodi njihovu zemlju. Nemilosrdna i neviđena represija ljudskih prava, ograničenja učešća u političkom životu i pristup nezavisnim medijima u Bjelorusiji lišili su izborni proces svakog legitimiteta.’
Njemačka ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock, rekla je da Bjelorusi zapravo ostali bez izbora. Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine navelo je da bi glasanje ‘htjelo da se nazove predsjedničkim izborima, ako za to ima osnova’.
Aleksandar Lukašenko je prije izbora, umjesto da razgovara o temi osiguranja slobode govora, uvjeravao da će ruski ‘Orešnik’ navodno biti u Bjelorusiji ‘iz dana u dan’ i da bi mogao biti raspoređen bliže ruskom gradu Smolensku, koji nije daleko od bjeloruske granice.
Aleksandar Lukašenko je izjavio da ga nije briga da li Zapad priznaje predsjedničke ‘izbore’ koji su održani 26. januara. Upravo ‘Orešnik’ bjeloruski diktator smatra glavnim postignućem svoje pobjede u borbi za predsjednika.”