Prezirali biste uzeti takvu lutku u svoje ruke. A jedna djevojčica nju nije puštala.
Tokom blokade ova mala djevojčica bila evakuisana iz Lenjingrada. Zvali su je Lenočka. Svoje prezime je zaboravila, toliko je bila mala i iscrpljena. Izubila je čitavu porodicu: mamu, nanu, starijeg brata… A pronašao ju je specijalni tim djevojaka koje su u strašnoj blokadnoj zimi hodali od stana do stana tražeći djecu čiji su roditelji umrli.
Našli su Lenočku i uspjeli nju evakuisati. Nije se sjećala kako su djecu vozili u kamionu po ledu, nije se sjećala kako je došla u dom. Bila je jako mala i iscrpljena. Nije više htjela ni da jede. To se dešava kod osoba koje imaju distrofiju. Ležala je u svom malom krevetu ili sjedila na stolici pored peći. I šutila.
Mislili su da će Lenočka umrijeti. Puno djece je umrlo nakon evakuacije; iscrpljeni organizam bez snage da se igra, jede, diši… I jednonogi lopatar, vojnik prve linije fronta čika Kolja smotao je lutku od starog peškira. Smotao je, podrezao, sašio i ispala je ružna lutka. Olovkom je nacrtao oči, usta i nos.
Dao je lutku Lenočki i ozbiljno rekao: “Ti, Lenočka, pazi na lutku. Uči je da jede dobro jer je ona jako slaba i bolesna. Čak i ne plače!” I Lenočka je odjednom zgrabila lutku i prigrlila je sebi. I počela ju je maziti tankim rukama. Za vrijeme ručka je hranila lutku kašom i sama je pomalo jela.
Lenočka je spavala s lutkom, grijala je kod peći, grlila je i uvijek nosala sa sobom. Tu ružnu lutku napravljenu od peškira sa nacrtanim očima…
Djevojčica je preživjela. Zato što nije smjela umrijeti, morala je da se brine u lutki. Shvatate? Kada trebate da se brinete o nekom, to vam daje snagu da živite. Tako i ova djevojčica dobila snagu da živi i da se bori. Ta mala djevojčica je postala medicinska sestra i proživjela puno godina. Njeni ruki su uvijek bili zauzeti, a srce ispunjeno…
Prema istinitoj priči…
Na slici Sesila Bitona – londonska djevojčica Eileen Dunn ranjena u njemačkom zračnom napadu u bolnici