Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji u Budimpešti analizirajući političke i društvene posljedice masovnih protesta i vladajućih odluka.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
U Budimpešti je održan masovni marš do ureda mađarskog premijera na Castle Hillu pod sloganom “Zaštitimo djecu!”. Održan je s bakljama i plišanim igračkama – kao znak solidarnosti s djecom koja su postala žrtve nasilja u državnoj dječjoj ustanovi.
Istih dana, javne poruke mađarskog premijera nisu bile posvećene ovoj temi. Već nečemu sasvim drugom: “Rubikon je pređen”, “nezakonitosti” odluka EU o zamrzavanju ruske imovine, “ratu u Ukrajini”, odnosno Orban učinio je sve što je moguće da naglasak prebaci s važnih domaćih političkih događaja, da unutrašnju krizu povjerenja u mađarske vlasti zamijeni još jednom vanjskom konfrontacijom s Evropom i navodno pseudo-prijetnjama Bruxellesa za interese Mađarske i ratu u Ukrajini, koji se mora okončati u interesu Rusije.
Mađarsko tužilaštvo izvijestilo je o pritvoru sedam osoba povezanih s državnim centrom za maloljetnike u Budimpešti.
U istražnim materijalima opisane su epizode u kojima su zaposlenici fizički zlostavljali tinejdžere. Tužilaštvo također istražuje slučaj bivšeg direktora ustanove, koji je osumnjičen za seksualno zlostavljanje djece.
Video snimak na kojem zaposlenik centra zlostavlja dijete objavio je javni aktivista Peter Juhasz, nakon čega je vršilac dužnosti direktora ustanove podnio ostavku.
Nakon objavljivanja videa iz centra i rastućeg negodovanja među Mađarima, vlada je svih pet popravnih ustanova za maloljetnike stavila pod direktan policijski nadzor. To je priznao i šef kabineta premijera Gergely Guijas, objašnjavajući da upravljanje dječjim ustanovama od strane prethodnog rukovodstva “nije bilo dovoljno” i da nije moglo spriječiti zločine.
Ovo nije prvi takav slučaj. U februaru 2024. zemlju je potresao skandal oko predsjedničkog pomilovanja u slučaju vrtića Bicske. Ispostavilo se da pomilovanje nije odobreno samom počiniocu, već osobi osuđenoj za pomaganje i podržavanje prikrivanja seksualnog zlostavljanja djece. Javno negodovanje bilo je toliko snažno da je tadašnja predsjednica Mađarske Katalin Novák podnijela ostavku, a tadašnja ministrica pravde, Judith Varga, čiji je potpis bio potreban da bi pomilovanje stupilo na snagu, također je proglašena odgovornom.
Politički spin Viktora Orbána
Trenutni protesti nastavak su stare krize povjerenja u vladu. Marš 13. decembra predvodio je Orbánov ključni protivnik u tekućem izbornom ciklusu, Peter Magyar (Tisza stranka), koji je direktno zahtijevao Orbánovu ostavku i povezao skandal s pitanjem odgovornosti vlade.
Dok je Budimpešta izlazila na ulice zbog skandala zlostavljanja djece u državnom sistemu, glavni fokus javnosti Viktor Orbán preusmjerio je na Ukrajinu i Brisel.
Umjesto da javnosti objasni zašto se godinama nekažnjeno zlostavljanje djece odvija u ustanovama za maloljetnike, Orbán je ponovo počeo koristiti tezu o „opasnim odlukama EU“ i „kršenju zakona“ zbog pokušaja Brisela da pošalje zamrznutu rusku imovinu u podršku Ukrajini.
Mađarski premijer je na društvenoj mreži X nazvao mehanizam EU za dugoročno zamrzavanje ruske imovine „nezakonitim“, navodeći da je Brisel „prešao Rubikon“, te obećao da će „vratiti zakonitost“. To pokazuje prioritete mađarskog premijera. U vrijeme unutrašnjih protesta, on pokušava intenzivirati vanjski sukob s EU – temu koja je najoštrija za njegovo biračko tijelo.
EU sankcije i ruska imovina
Podsjetimo, EU je pristala zamrznuti oko 210 milijardi eura ruske suverene imovine „koliko god bude potrebno“ kako bi izbjegla ucjenu redovnim produžavanjem sankcija svakih šest mjeseci i zaobišla potencijalni veto pojedinačnih država orijentiranih prema interesima Moskve, prvenstveno Mađarske.
To sužava Orbánovu mogućnost da koristi glas zemlje pri glasanju o ovom pitanju kao polugu utjecaja na politiku EU.
Orbán nastavlja kritikovati odluku EU u okviru predizbornih sastanaka prije parlamentarnih izbora, namjerno koristi temu ruske imovine kao alat kampanje, a ne kao dio diskusije o vladavini prava i legalnosti podrške Ukrajine koja prima ruska sredstva zbog ogromnih gubitaka koje je prouzrokovala ruska vojska. Mađarski premijer vezuje odluku EU za tezu da je Budimpešta “ignorisana” i iz toga izvodi zaključak: “iluzija o vladavini prava u Briselu se raspršila”, poručujući: “Vrijeđaju nas, stoga se moramo mobilizirati”.
Budimpešta kao centar ruskog utjecaja
Istovremeno, on upozorava svoje pristalice na „treći pokušaj Brisela da pobijedi na izborima“ u Mađarskoj, što je svojevrsni pokušaj odvraćanja pažnje javnosti od domaćih skandala i protesta.
U izjavi Viktora Orbana navodi se da je korištenje zamrznute ruske imovine za podršku Ukrajini „objava rata Rusiji“. Iz očiglednih razloga, Moskva takve planove Evropljana naziva „krađom“ i prijeti „najoštrijom reakcijom“. To jest, mađarski premijer čini još jedan pokušaj da u skladu s Moskvom emituje ruske narative u Evropi.
To ne čini Evropsku uniju stabilnijom, a njene članice poput Litvanije, Latvije, Estonije, Finske i Poljske, koje bi mogle postati sljedeće žrtve ruske agresije u slučaju završetka rata u Ukrajini i postizanja nepravednog mira za ukrajinski narod, veoma zabrinutima.
To je vrlo jasno vidljivo u izjavama u Vilniusu, Rigi, Talinu, Varšavi i Helsinkiju. Ove zemlje su dosljedno kritikovale agresivnu politiku Kremlja i pozivale na evropsko jedinstvo suočene s mogućom agresijom Moskve. Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte rekao je da je ovo realan scenario. Mađarska je, inače, također članica NATO-a, a Orban stalno ponavlja, poput Kremlja, da Rusija nije prijetnja Evropi.
Inače, upravo je to Moskva stalno izjavljivala Kijevu prije velike agresije na Ukrajinu. Možda zbog Orbanove saradnje s Rusijom, Moskva neće slati trupe u Budimpeštu kao 1956. godine, kada se brutalno obračunala sa svima koji nisu dijelili interese Kremlja.
Svi Mađari se vrlo dobro sjećaju ovih krvavih događaja, a Viktor Orban je svoju političku karijeru izgradio na kritici ruske vojne invazije na Mađarsku 1956. godine. Ali nešto ozbiljno se dogodilo 2009. godine, kada je potpuno prešao na rusku stranu.
Sada je Budimpešta postala centar ruske mafijaške aktivnosti u centralnoj i jugoistočnoj Evropi, a ruski obavještajci protjerani iz evropskih prijestolnica koji su radili pod diplomatskim pokrićem uglavnom su pronašli utočište i posao u ruskoj ambasadi u Mađarskoj, gdje nastavljaju svoj destruktivni rad na uništavanju evropskog jedinstva u Evropskoj uniji i NATO-u.
S obzirom na navedeno, ne čudi što je ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiga nazvao Viktora Orbana “glavnom zamrznutom ruskom imovinom u Evropi”.