Unatoč tome što i dvije godine nakon posljednje velike erupcije vulkan izbacuje blato, paru i sumporne plinove, tuljani krznaši zauzeli su stjenovite plaže udaljenog otoka, očito ih smatrajući savršenim mjestom za podizanje mladih.
“Ovakav porast populacije tuljana krznaša na Bogoslofu je neočekivan”, rekao je morski biolog Tom Gelatt iz američke Nacionalne agencije za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA), a prenosi Welt.
Privačan im je vulkanski otok
Geografski gledajući, Bogoslof je klasično stanište tuljana krznaša. Većina od oko 1.1 milijuna sjevernih tuljana krznaša diljem svijeta prebiva u istočnom dijelu Beringovog mora. Ove životinje žive u moru od studenog do lipnja, a ljeti izlaze na obalu kako bi se parile i podizale mlade. No nejasno je zašto tuljani preferiraju ovaj geološki nepredvidljiv vulkanski otok u odnosu na desetak drugih nenaseljenih otoka Aleuta.
U istočnom dijelu Beringovog mora nalazi se oko 635.000 tuljana krznaša. Njihovo glavno stanište je na otoku Sv. Pavlu, 390 kilometara sjeverozapadno od Bogoslofa. Uz obale Kalifornije živi oko 14.000 ovih životinja, a ostali sjeverni tuljani krznaši prebivaju u ruskim vodama. Tuljani krnaši poznati su po svom debelom krznu, a, poput morskih lavova, imaju uši.
“To je pitanje od milion dolara”
Do 1988., četiri godine nakon ukidanja komercijalnog lova na sjeverne tuljane krznaše na otoku St. Pavla, populacija ovih životinja smanjila se za više od pola s procijenjenih 2.1 milijun u 1950-ima. Biolozi NOAA-e ne znaju zašto se ona od tada nije oporavila.
“To je pitanje od milijun dolara”, rekao je Gelatt.
Mogući razlozi su izlov riba, opasnost od kitova ubojica, bolesti ili promjene u ekosustavu. Budući da sve manje tuljana krznaša podiže svoje mlade na Sv. Pavlu, porast njihove populacije na Bogoslofu je od velike važnosti.