Bilo je potrebno šest dana Donaldu Trumpu da izgradi novi svijet. Sedmog dana, njegovim bivšim saveznicima u Evropi moglo bi se oprostiti što su se nadali da će se odmoriti.
Otkako je prošle subote zaprijetio carinama kako bi prigrabio Grenland, Trumpovo ponašanje koje ruši tabue ostavilo je Zapad bez sumnje da su norme starog svjetskog poretka pometene – „raskid, a ne tranzicija“, oštrim riječima kanadskog premijera Marka Carneya.
Na njegovom mjestu je brutalnija, bezakonija arena u kojoj pobjeđuju najglasniji i najjači, a oslonac starog svijeta – naizgled neraskidivo transatlantsko povjerenje – više ne postoji.
Neviđeno do sada
Još 2019. godine Trump je jasno stavio do znanja svoju želju za danskom ledom okovanom teritorijom Grenlanda. Ali upravo je prošlosedmični pad u nasilne prijetnje protiv NATO saveznika ostavio Evropu u šoku.
„Na ovaj ili onaj način, dobićemo Grenland“, obećao je Trump, čak i ako to budemo morali uraditi „na teži način“.
Riječima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, „sedmicu smo započeli eskalacijom, prijetnjama invazijom i prijetnjama carinama“. Ono što je uslijedilo bilo je jednostavno nezamislivo prije Trumpa: saveznici poput poljskog premijera Donalda Tuska govorili su o „popuštanju“ (appeasement) – terminu opterećenom tako bolnom historijom u Evropi – insistirajući da „Evropa sebi ne smije priuštiti slabost – ni protiv svojih neprijatelja, ni protiv saveznika“.
„Stvorena je nova realnost. Realnost koja je vrlo često nestabilna“, rekao je novinarima u četvrtak visoki diplomata EU, navodeći „vrlo neortodoksnu retoriku američke administracije“.
Trump je rastezao i naprezao veze s Evropom od prošlog januara, često se činilo da ponavlja stavove ruskog predsjednika Vladimira Putina i povlačeći pomoć Ukrajini – trenutnoj prvoj liniji Evrope protiv Moskve – uvodeći carine bliskim partnerima i pokrećući zlobne rafale uvreda na mreži i uživo.
Obraćajući se novinarima nakon kasnonoćnog sastanka lidera EU u četvrtak, predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa rekao je da su se svi složili da se odnosi s partnerima moraju voditi na „srdačan i pun poštovanja način“ (oštar kontrast drskim napadima Trumpove Bijele kuće).
Konačno, čini se da je svima „prošlo kroz glavu“: SAD više nisu prijatelj i pouzdan saveznik kakav su nekada bile.
Kraj jedne ere
Za neke je ova spoznaja dugo sazrijevala, s obzirom na znakove upozorenja iz prvih dana ove najnovije Trumpove administracije.
„Transatlantski odnosi su definitivno pretrpjeli veliki udarac tokom protekle sedmice“, izjavila je u četvrtak šefica diplomatije EU Kaja Kallas.
Za bivšeg šefa Evropskog vijeća Charlesa Michela, to je još oštrije: transatlantski odnos „kakav smo poznavali decenijama je mrtav“, rekao je za CNN.
Nakon godinu dana Trumpovog nepoštovanja evropskih saveznika, mnogi su se pitali koliko je od starih transatlantskih veza preostalo. Trumpove prijetnje Grenlandu dale su jasan odgovor.
„Ako idete đonom na Grenland, niko neće vjerovati da bi SAD bile voljne braniti Estoniju“, rekao je jedan diplomata EU za CNN.
Novi put
Suočena s Trumpovim ambicijama, izbor za Evropu bio je jasan: prkos ili potčinjenost.
„Popuštanje ne donosi rezultate, samo poniženje“, rekao je Tusk ove sedmice, dok je belgijski premijer Bart De Wever u Davosu govorio o tome da više voli biti „sretan vazal“ nego „bijedni rob“ SAD-a.
Razgovori s diplomatama EU istakli su kako su se Evropljani konačno ujedinili oko potrebe za nezavisnošću od hirova Bijele kuće, posebno u pitanjima odbrane. Za neke to znači i prekid s laskanjem i pokušajima „šaputanja Trumpu“ (Trumpwhispering) koji su definisali pristup Evrope SAD-u u 2025. godini.
Crvene linije koje je Trump prešao bile su previše duboke. „Suštinski neprihvatljivo“ – tako je Macron u Davosu kritikovao američku lakoću uvođenja carina. I u još jednom nedvosmislenom napadu na Trumpa: „Više volimo poštovanje nego siledžije.“
Grčevito držanje za staro
Uprkos svom Trumpovom hvalisanju, Evropa se suočava s istim prijetnjama kao i prošlog vikenda. U ponedjeljak je Rusija pokrenula jedno od svojih najvećih bombardovanja Kijeva ikada. Ove sedmice je finska vojna obavještajna služba upozorila na prijetnje Moskve podvodnoj infrastrukturi u Baltičkom moru. Rizici od neprijateljskih aktera na Bliskom istoku i iz Kine također nisu nestali.
U razgovorima s diplomatama EU širom bloka, niko nije sugerisao da bi se Evropa trebala povinovati želji Bijele kuće za suverenom teritorijom saveznika. Ipak, u javnosti njihov otpor nije bio univerzalno drzak.
Američka vojna i ekonomska moć je teška valuta u Evropi, gdje kontinent još nije spreman da se sam odbrani od dugotrajnog sukoba s Rusijom. Trump ne krije zamjerke koje gaji i neki ostaju oprezni da ga ne pretvore u neprijatelja.
Čak i kada se Trump povukao iz potencijalne konfrontacije oko Grenlanda, nakon što je Evropa uputila prijetnju svojom „trgovinskom bazukom“ kako bi blokirala pristup SAD-u evropskim tržištima, njemački kancelar Friedrich Merz govorio je o tome da je „zahvalan“ na Trumpovoj promjeni mišljenja.
Baltičke zemlje, obično najglasnije u Evropi, bile su primjetno tihe pred svadljivim Trumpom.
„Umjesto da se fokusiramo na emocionalnu stranu dilema koje postavlja Bijela kuća, trebali bismo se fokusirati na vojnu, tehničku stranu, identifikovati zajednička pragmatična pitanja i rješavati ih“, rekla je za CNN bivša litvanska ministrica odbrane Dovilė Šakalienė, dodajući da će Evropi trebati pet do deset godina da dostigne vojnu moć SAD-a na kontinentu.
„Saradnja bi trebala biti ključna riječ umjesto konfrontacije“, rekao je novinarima predsjednik Litvanije Gitanas Nauseda, „SAD su i dalje naš najbliskiji prijatelj.“