Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o ulozi Rusije, njenom odnosu sa Zapadom i načinom na koji vojne i diplomatske akcije mijenjaju globalnu ravnotežu.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Rusija optužuje Zapad za sabotažu mirovnih pregovora
Na brifingu ruskog Ministarstva vanjskih poslova objavljena je informacija da Ruska Federacija primjećuje spor napredak u pitanju mirnog rješenja i optužuje Zapad da ometa njegovo postizanje. Izjava glasnogovornice ruskog Ministarstva vanjskih poslova data je u kontekstu završnih faza pregovora između Ukrajine, Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije o budućem mirnom rješenju. Moskva je iskoristila priliku da optuži Zapad za “navodno” torpediranje mirovnih inicijativa kako bi prebacila odgovornost za teškoće u pregovaračkom procesu s Rusije na Zapad.
Ruska retorika i optužbe Zapadu
Ruski zvaničnici, u svojim izjavama u okviru linije dogovorene u Kremlju, predstavljaju Zapad kao grupu koja navodno “igra zajedno s Ukrajinom” i sabotira pregovore, naglašavajući da su EU i NATO ti koji pokušavaju da svedu pregovore na nulu. Istovremeno, ruski predstavnici izbjegavaju da govore o vlastitoj vojnoj agresiji i uslovima pod kojima je Kremlj pristao da vodi pregovore. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova tvrdi da “zapadnoevropske zemlje sabotiraju” pregovore, ali se zataškava činjenica da pregovori o rješavanju rata prvenstveno zavise od sigurnosti i pružanja efikasnih garancija teritorijalnog integriteta Ukrajine, a ne od “dobre volje Evrope”. Upravo je Rusija započela rat velikih razmjera, koji je međunarodno pravo jasno kvalifikovalo kao ilegalnu invaziju i agresiju. Na taj način Kremlj nastoji prebaciti odgovornost za složenost pregovora na druge, umjesto da prizna da su agresivne akcije i nepopustljivost Ruske Federacije glavna prepreka. Optužbe Zapada za “usporavanje” pregovora potkopavaju povjerenje i konstruktivnost u komunikaciji između strana, što je neophodno za dijalog. To stvara i jača nepovjerenje prema bilo kakvim inicijativama Ruske Federacije, čak i ako nisu povezane s rusko-ukrajinskim ratom. Kremljov režim nastavlja narativ o “vanjskom neprijatelju” u personifikaciji Zapada kako bi ojačao svoju podršku unutar zemlje, opravdao ekonomske ili vojne neuspjehe, prebacio krivicu za neuspjehe na “vanjske uzroke”. Ovo je klasična retorika autoritarnih režima tokom vojnih sukoba, koja ima za cilj oslabiti domaću kritiku. Izjave poput „Zapad želi torpedirati pregovore“ također služe pokušaju da se zapadne zemlje međusobno podijele, stvore utisak da Evropa ne djeluje kao jedinstven entitet u svom stavu, da pojedinačne zemlje posumnjaju u podršku Ukrajini i da izazovu politička neslaganja unutar NATO-a i EU.
Vojni manevar Tu-95MS i zastrašivanje NATO-a
25.12.2025. Euractiv, pozivajući se na rusko Ministarstvo odbrane, izvijestio je da su ruski bombarderi Tu-95MS, sposobni za nuklearno oružje, izvršili planirani let iznad neutralnih voda Barentsovog i Norveškog mora. „U određenim fazama rute, strateške nosače raketa pratili su strani borbeni avioni“, dodaje se u izvještaju. Avioni Tu-95 su strateški bombarderi sa turbopropelerskim motorima, razvijeni još 1950-ih, ali i dalje ostaju aktivni nosioci nuklearnog i konvencionalnog raketnog oružja. Upravo avioni Tu-95MS Rusija redovno koristi za masovne udare na teritoriju Ukrajine. Početkom decembra, ovi avioni su učestvovali u jednom od najvećih napada, tokom kojeg je korišteno više od 650 dronova i oko 50 raketa. Tada je, zbog prijetnje narušavanjem zračnog prostora, Poljska bila prisiljena podići vlastitu avijaciju i dovesti svoje snage protuzračne odbrane u punu gotovost. Udari su nanijeli ozbiljnu štetu energetskom sistemu Ukrajine.
Let iznad neutralnih voda Barentsovog i Norveškog mora element je demonstracije vojnog prisustva Moskve. Bez formalnog kršenja međunarodnog prava, Kremlj koristi takve letove kako bi stvorio stalnu pozadinu napetosti u blizini granica NATO-a. Ovo je klasičan primjer „sive zone“ vojne aktivnosti, gdje se pravna dozvoljenost kombinuje s političkim pritiskom. Dakle, Rusija nastoji da svoje agresivno ponašanje u evropskom zračnom prostoru učini trajnim. Izbor sjevernog pravca nije slučajan, budući da su Arktik i Sjeverni Atlantik od ključne važnosti za transatlantske rute i kolektivni odbrambeni sistem NATO-a. Letenje u blizini Skandinavije i Norveške omogućava Moskvi da testira brzinu reakcije saveznika i efikasnost sistema ranog upozoravanja, a također prisiljava saveznike Alijanse da troše resurse. Ovo je dio dugoročne strategije Rusije da oslabi NATO. Simbolički aspekt božićnog leta pojačava njegov politički značaj i psihološki efekat. Moskva pokazuje da ne priznaje ni kalendarske ni političke “pauze” u svom sukobu sa Zapadom. Takav gest, upućen ne samo vojsci već i društvima država članica NATO-a, osmišljen je da naglasi stalnu prijetnju. Uklapa se u širi obrazac zastrašivanja i informacionog pritiska Rusije na zapadne vlade i društva.
Avioni Tu-95MS se redovno koriste za raketne napade na Ukrajinu, posebno na energetsku infrastrukturu. Ovo razbija sve iluzije o “treningu” ili čisto rutinskoj prirodi takvih letova. Ovi bombarderi nisu apstraktne platforme za odvraćanje, već dokazano oruđe pravog rata. Cilj Moskve nije samo demonstracija moći, već i stvaranje slike globalnog igrača sposobnog za djelovanje. Rusija nastoji pokazati da uprkos dugotrajnom ratu protiv Ukrajine, ima vojnu moć. Ovo je dio propagandne naracije upućene i vanjskoj i unutrašnjoj publici. Odgovor država članica NATO-a mora ići dalje od standardnog presretanja i pratnje aviona. Alijansa treba ojačati svoje stalno vojno prisustvo na sjevernom krilu, posebno u Norveškoj, Arktiku i sjevernom Atlantiku. Takvi letovi trebali bi postati predmet sistematskog političkog signala kao odgovor, a ne bi se trebali doživljavati kao “uobičajeno poslovanje”. U širem smislu, ovi manevri potvrđuju da su sigurnost sjeverne Evrope i sigurnost Ukrajine međusobno povezane. Stoga je podrška Ukrajini, posebno u oblasti protivvazdušne odbrane i dugometnih sposobnosti, element odvraćanja za Rusiju i na sjevernom krilu Alijanse. Dosljedan i oštar odgovor Zapada smanjuje iskušenje Moskve za daljnje provokacije.
Pjongjang i nuklearne podmornice: rusko-sjevernokorejsko strateško partnerstvo
New York Times je izvijestio da su sjevernokorejski mediji objavili fotografiju prve podmornice s navođenim raketama na nuklearni pogon. Podmornicu je u brodogradilištu pregledao sjevernokorejski vođa Kim Jong-un. Analitičari su postavili pitanja o tome koliko brzo će Sjeverna Koreja moći nabaviti sofisticirane tehnologije i komponente za nuklearnu podmornicu i gdje će nabaviti nuklearni reaktor potreban za napajanje podmornice. Objavljene fotografije ukazuju na to da je Pjongjang postigao napredak, iako još nije objavio kada planira završiti izgradnju i pustiti podmornicu u rad. Završen i zavaren trup znači da je nuklearni reaktor već instaliran unutar broda.
Podmornica na nuklearni pogon bila je jedna od stavki na popisu modernog oružja koje je Pjongjang najavio 2021. godine. Ostalo oružje uključuje interkontinentalne balističke rakete na čvrsto gorivo, hipersonično oružje, izviđačke satelite i rakete s više bojevih glava. Podmornica na nuklearni pogon sposobna za rad neotkriveno duži vremenski period i lansiranje raketa iz podmorja. Ovo je briga za susjede Sjeverne Koreje, jer bi takva lansiranja bilo teško unaprijed otkriti. Tenzije na Korejskom poluostrvu porasle su posljednjih godina, jer je Kim Džong Un ubrzao svoj nuklearni program i produbio veze s Moskvom nakon ruske invazije na Ukrajinu početkom 2022. godine. Pjongjang je odbacio pozive Washingtona i Seula da nastavi razgovore usmjerene na smanjenje nuklearnih i raketnih programa DNRK-a, koji su propali 2019. godine nakon neuspjelog samita s Trumpom tokom njegovog prvog predsjedničkog mandata. Pojava prve nuklearne podmornice DNRK-a znači kvalitativno jačanje njenih pomorskih sposobnosti. To stvara novu prijetnju susjednim državama, prvenstveno Južnoj Koreji i Japanu. U širem smislu, ravnoteža snaga u azijsko-pacifičkoj regiji (APR) postaje manje stabilna. Pojava sofisticiranih vojnih tehnologija u DNRK-u direktno je povezana s formalizacijom strateškog partnerstva između Moskve i Pjongjanga sredinom 2024. godine. Ugovor o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu između Rusije i DNRK-a, koji su potpisali Putin i Kim Džong Un, pokriva industrijsku, naučnu i vojnu saradnju i predviđa međusobnu podršku u slučaju rata. U stvari, on stvara savezničke obaveze između dva režima. Ovo je učvrstilo novi nivo integracije usmjeren na suprotstavljanje Zapadu. Ovaj savez već ima praktičnu dimenziju, posebno kroz učešće sjevernokorejske vojske u ruskom ratu protiv Ukrajine. Od jeseni 2024. godine, Pjongjang je poslao oko 15 hiljada vojnika, kao i isporučio municiju, rakete i artiljerijske sisteme. Prema južnokorejskim obavještajnim podacima, oko dvije hiljade sjevernokorejskih vojnika poginulo je samo u bitkama u Kurskoj oblasti Ruske Federacije.
Globalne sigurnosne implikacije
Ruska vojna podrška od strane DNRK ima jasno definisanu kompenzaciju. Moskva Pjongjangu prenosi moderne vojne tehnologije i komponente koje nije u stanju samostalno proizvesti. To je ono što omogućava Sjevernoj Koreji da napreduje u stvaranju složenih sistema, uključujući nuklearne podmornice i raketne programe. Takva saradnja između Rusije i DNRK direktno krši postojeće rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, koje zabranjuju transfer Sjevernoj Koreji tehnologija koje bi mogle doprinijeti stvaranju oružja za masovno uništenje i njihovih sistema isporuke. Svaka tehnička pomoć koja jača raketne programe Pjongjanga također je zabranjena. Akcije Rusije, stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, potkopavaju autoritet međunarodnih institucija i globalnog sigurnosnog sistema. Evropa i Sjedinjene Američke Države uglavnom nastavljaju potcjenjivati razmjere i opasnost saveza između Rusije i DNRK-a. Sjeverna Koreja se često doživljava kao izolirana i tehnološki zaostala država, ignorišući njene nove mogućnosti. U stvari, kombinacija ruskih resursa i sjevernokorejskih ambicija stvara kvalitativno nove prijetnje u azijsko-pacifičkoj regiji. Takvo potcjenjivanje može dovesti do ozbiljnih strateških pogrešaka.