U svojoj kolumni, bivši ukrajinski diplomata Oleksandr Levchenko analizira pozadinu i šire geopolitičke implikacije ruskog rata protiv Ukrajine. On tvrdi da glavni uzrok rata nije samo imperijalna politika Kremlja, već i strateški interes Kine da kroz podršku Rusiji oslabi Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike, kako bi lakše realizovala svoje ambicije prema Tajvanu.
U nastavku prenosimo njegovu kolumnu u cijelosti.
Razlog za ruski rat protiv Ukrajine nije isključivo imperijalizam Kremlja, već i činjenica da ga podstiču izuzetne kineske ambicije. Materijalna i tehnička podrška Moskve pretvorila je sukob u de facto posrednički rat između Pekinga i Washingtona, čiji je glavni cilj da Kina preuzme Tajvan uz minimalnu intervenciju SAD-a.
Donald Trump nastavlja pojačavati pritisak na Rusiju uoči novog roka koji je postavio Vladimiru Putinu za prihvatanje prekida vatre. Sjedinjene Američke Države uvode dodatne carine od dvadeset pet posto Indiji, kao sankciju za kupovinu ruske nafte. Američki predsjednik direktno je odgovorio na prijetnje nuklearnim ratom koje je izrekao bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, sada zamjenik predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti Rusije, premještanjem dvije nuklearne podmornice bliže ruskim granicama.
Trumpov specijalni izaslanik Steve Witkoff peti put je boravio u Moskvi radi pregovora s Kremljom, a moguć je i sastanak američkog i ruskog predsjednika u bliskoj budućnosti. O svemu ovome piše Rebecca Koffler, bivša obavještajna službenica Pentagona i analitičarka strateške vojne obavještajne službe, za britanski The Telegraph.
Trump testira različite mehanizme za uspostavljanje mira u Ukrajini. Da li će ijedan uspjeti? Uskoro ćemo saznati. Ipak, postoje ozbiljni razlozi da se vjeruje kako bi njegova umjetnost pregovaranja s Rusijom mogla biti osujećena – ne bez pomoći Kine.
Američki predsjednik i njegovi savjetnici možda nisu uzeli u obzir činjenicu da Kina sebe vidi kao glavnog dobitnika rata u Ukrajini i zato je izuzetno zainteresirana da Moskvi nastavi pružati vojnu pomoć. Dok SAD i Evropa vode posrednički rat s Rusijom, Kina vodi posrednički rat protiv SAD-a – dijelom otvoreno, dijelom prikriveno – pomažući Rusiji.
Peking sistematski blokira Trumpove mirovne inicijative jer mu rat koristi kao priprema za buduću akciju protiv Tajvana. Kineski predsjednik Xi Jinping vidi rat Rusije i Ukrajine kao sredstvo iscrpljivanja SAD-a i Rusije, što bi omogućilo Kini lakšu realizaciju sopstvenih planova.
Kina otvoreno isporučuje Rusiji tehnologije dvojne namjene: mikroelektroniku, optiku za tenkove, satelitske senzore, navigacione uređaje i drugo. Ove komponente dolaze ili preko državnih kompanija ili preko fiktivnih firmi pod izgovorom civilne upotrebe. Time Kina značajno jača borbeni kapacitet Rusije, omogućavajući joj da vodi rat iscrpljivanja protiv Ukrajine.
Posebno je važna kineska uloga u snabdijevanju i proizvodnji ruskih dronova. Rusija godišnje uvozi kineske bespilotne letjelice u vrijednosti od više miliona dolara i istovremeno ih proizvodi u saradnji s kineskim firmama na svojoj teritoriji. Obavještajne procjene ukazuju na to da je otvoren i tajni pogon u Kini pod upravom ruske državne kompanije Almaz-Antej.
Kina je uz Indiju postala glavni uvoznik ruske nafte – čineći četrdeset sedam posto ruskog izvoza, dok Indija preuzima trideset pet posto. Veliki dio izvoza odvija se putem neobilježenih tankera koji zaobilaze međunarodne sankcije. Peking ignoriše upozorenja američkog ministra finansija Scotta Bessanta o uvođenju stotinu posto carina.
U isto vrijeme, Kina povećava uvoz ruskog plina i smanjuje kupovinu američkog ukapljenog prirodnog plina. Time dodatno učvršćuje svoje partnerstvo s Moskvom protiv Washingtona.
Ovaj rat prisiljava SAD i NATO da usmjere ogromne resurse u Ukrajinu, skrećući pažnju s Indo-pacifičke regije i Tajvana, koji su u središtu američkih sigurnosnih prioriteta. Dugotrajni rat troši zapadne vojne rezerve, potresa globalnu ekonomiju, povećava cijene energenata i hrane, te slabi zapadne ekonomije.
Rat također jača strateško partnerstvo Kine i Rusije. Peking dobija jeftinu rusku energiju, a Moskva zavisi od kineskog tržišta i tehnologija. Sve to omogućava Kini da utječe na tok rata.
Kineski interesi su u direktnom sukobu s Trumpovim pokušajima uspostavljanja mira, jer bi prekid vatre omogućio Zapadu da se ponovo fokusira na Aziju. Zato Peking koristi diplomatske i ekonomske poluge kako bi održavao rat u Ukrajini u stalnom, iako povremeno pasivnom, stanju.
Za Kinu je ovaj sukob i eksperiment – testiranje reakcije Zapada na veliku agresiju – koji joj omogućava da pripremi vlastitu vojnu strategiju. Produženi sukob u Ukrajini Kini daje dragocjeno vrijeme da ojača svoju vojnu silu i ispita slabosti zapadne odbrambene strukture.
U kineskoj logici sve se može svesti na staru poslovicu: Dok se dva tigra žestoko bore u dolini, mudar majmun sjedi na vrhu planine, gleda dolje i čeka da vidi kako će se sve završiti.
Peking sebe vidi kao tog mudrog posmatrača, koji mirno čeka iscrpljivanje Moskve, Washingtona i NATO-a.
Iako se Kina i Rusija javno predstavljaju kao saveznici – nakon što su početkom 2022. godine objavili partnerstvo bez granica – u stvarnosti se radi o strateškim suparnicima koji trenutno dijele zajednički cilj: potkopavanje geopolitičke dominacije Zapada.
Historijski gledano, odnosi Kine i Rusije opterećeni su brojnim graničnim sporovima, uključujući i teritorije koje je Rusija anektirala od Kine prije sto sedamdeset godina. Te oblasti se u kineskim udžbenicima i dalje smatraju dijelom tradicionalne kineske teritorije. U isto vrijeme, Moskva demografsku ekspanziju kineskog stanovništva na ruskom Dalekom istoku vidi kao prijetnju.
Putin je još 2000. godine upozorio da bi, ako Rusija hitno ne razvije svoj Daleki istok, u narednim decenijama taj prostor mogao postati pretežno kineski, japanski i korejski u kulturnom i jezičkom smislu.
Uprkos svemu, kinesko-ruske vojne vježbe u Japanskom moru se nastavljaju – simbolično potvrđujući kompleksnu ali funkcionalnu osovinu između dviju sila koje, iako svjesne međusobnih prijetnji, sarađuju kako bi oslabile Zapad.