Doktori s virusom obavljaju operacije na ranjenicima.
To je sumorna realnost pandemije u Nagorno Karabahu, regiji u planinama južnog Kavkaza zahvaćenoj sedmicama teškim sukobima između armenskih i azerbejdažnskih snaga.
“Jednostavno nemamo vremena da razmišljamo o koronavirusu”, izjavila je Irina Musaeljan, mještanka regionalne prijestonice Stepanakerta, koja se krije u podrumu sa susjedima.
Nagorno Karabah je regija koja se suočava s najtežom eskalacijom borbi od rata koji je okončan u 1994., dok je na stotine ljudi poginulo od 27. septembra. Dva pokušaja primirja su propala.
Borbe su odvratile skromne resurse regije od napora na suzbijanju virusa, koji se neprimjećeno širi u jeku artiljerijske vatre i napada dronova, kao i među ljudima koji provode brojne sate u nakrcanim bunkerima, bez obzira da li su bolesni ili zdravi. Praćenje kontakta praktično je zamrznuto.
Zdravstveni radnici posebno su teško pogođeni.
“Skoro svi su zaraženi. Neki u blažoj formi a drugi u ozbiljnijoj”, izjavila je dr. Malvina Badalyan, čelnica klinike za zarazne bolesti u Stepanakertu, o zdravstvenim radnicima u regiji.
Usred rata, dok ranjenici preplavljuju bolnice, ništa se, međutim, ne može učiniti nego da se nastavi raditi.
“Brojni doktori i sestre znaju da su zaraženi, ali ne govore o tome. Oni legnu u uglu bolničke sobe kako bi oborili temperaturu i nastavljaju obavljati operacije”, izjavio je Ararat Ohanjanyan, ministar zdravstva regionalne vlade Nagorno-Karabaha, prenosi AP.