Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“Ukrajina je opet bila pod žestokim ruskim raketnim napadima. Ispaljene su 74 balističke i krstareće rakete, od kojih je 61 oborena. Ruska Federacija posjeduje neke vrste raketa koje Ukrajinci ne mogu srušiti. Kijev je dobio nove proturaketne sisteme ‘Patriot’ i SAMP-2, pa će biti snažno povećana bezbjednost ukrajinskih gradova od ruskih raketiranja; opet ciljaju strateške energetske objekte, da bi mirno ukrajinsko stanovništvo ostalo bez struje, grijanja i vode. To su ratni zločini, za koje će vojno i političko rukovodstvo Ruske Federacije, kao i vojni piloti, snositi međunarodnu pravnu odgovornost kad počne s radom međunarodni sud u Hagu za ratne zločine u Ukrajini. Također, ruska strana ispalila je nekoliko desetina ubojitih dronova iranske proizvodne ‘Shahed-136’; većina je srušena od strane ukrajinske protuzračne odbrane.
Brazilski predsjednik Da Silva je tokom svoje posjete SAD, u razgovoru sa američkim predsjednikom Bidenom, predložio da oni posreduju za okončanje rata u Ukrajini – zajedno s Kinom, Indijom i Turskom. Na prvi pogled, to je plemenit potez, ali ga je oficijelni Washington odbio, smatrajući da prvenstveno ovo pitanje treba razložiti s Kijevom, jer je nemoguće pregovarati o Ukrajini bez Ukrajine. Izgleda da je Brazil odlučio priskočiti Putinu u pomoć. Umjesto naglašavanja jednostavne činjenice – neophodnost je da se povuče ruska agresorska vojska iz Ukrajine – uslijedi zamjena teza o pregovorima, da bi Moskva mogla ostaviti sebi dio okupiranih ukrajinskih teritorija nauštrb završetka rata. To nije tajna i Da Silva bi to morao znati. Narušavanje teritorijalne cjelovitosti Ukrajine predstavlja snažno kršenje postojećeg sistema međunarodnog prava i djelovanja Ustava UN. Ukrajina je zemlja fundatorica UN i platila je životima četrnaest miliona svojih građana – da ubuduće ne bi buknuo novi veliki rat. Ali počela je neisprovocirana ruska invazija, a Brazil, kao i Kina produbljuju svoje odnose s Moskvom – ne misleći na to da ruska vojska ubija na desetine mirnih ukrajinskih građana. Brazil može pregovarati o ustupanju svoje teritorije, recimo, Argentini ili Kolumbiji, ali nikako ne može trgovati ukrajinskim prostorom s Kremljom. To važi i za Kinu, koja se nije obratila Moskvi i zahtijevala da zaustavi neisprovocirani rat protiv Ukrajine i da vrati svoju vojsku kući. Peking je samo izjavio da je ‘protiv’ da Rusija izgubi u ovom ratu. Interesantno je što ruski gubitak rata podrazumijeva samo izlazak ruske vojske s privremeno okupiranih ruskih teritorija. Naravno, ratni zločinci se moraju kazniti i mora se platiti odšteta za sve zlo koje je nanijeto Ukrajini, poput ekonomskih gubitaka, a to nalaže i postojeće međunarodno pravo. Poraz Ukrajine u ratu označava nestanak nezavisne države članice UN ili potpuno pokoravanje Moskvi – zemlji satelita, a također i širenje ruske agresije na još petnaest zemalja. Tako su Brazilija i Peking odlučili pregovarati o nekom srednjem rješenju – između nestanka Ukrajine i jednostavnog povlačenja ruske vojske s tuđih teritorija. Ova kremaljska ishitrenost, ozvučena brazilskim predsjednikom, samo svjedoči da su saveznici Moskve krenuli u diplomatsku ofanzivu rušenja postojećeg međunarodnog poretka. Pritom, prema Budipeštanskom memorandumu, od 1994. godine Kina je garant teritorijalne cjelovitosti Ukrajine – od onda kad se Kijev odrekao nuklearnog potencijala, koji je bio veći dvadeset puta od kineskog. Moskva je jednostavno pljunula na svoje obaveze štićenja ukrajinske cjelovitosti na koju se obavezala Budimpeštanskim sporazumom i još dvjestotinjkom bilateralnih sporazuma – kad je preuzela ukrajinski nuklearni potencijal ravan svom i ukrajinske strateške bombardere pomoću kojih sad bombardira mirne ukrajinske građane i ucjenjuje Kijev prijetnjama nuklearnim napadom.
Umjesto da osudi rusku agresiju, Peking samo govori o nekom mirnom rješenju. Kijev je isto za mirno rješenje, ali suglasno normama i principima međunarodnog prava… a to znači završetak rata – uvjet: teritorijalna cjelovitost Ukrajine. Ako su Peking i Brazilija za takvo rješenje, vidjet ćemo onda kako će glasati na zasjedanju Generalne skupštine UN-a 23. februara ove godine. Kijev i države partnerice pripremile su Nacrt rezolucije GS UN o neophodnosti postizanja mira i osiguranja garanata ukrajinske teritorijalne cjelovitosti i nezavisnosti. To je sve suglasno normama Ustava UN i vidjet ćemo iskrenost poteza Brazila i Kine i koje mirno rješenje oni ustvari zagovaraju.
Peking je izgleda zaboravio kako je Sovjetskom Savezu – čijom se nasljednicom smatra Rusija – on bio neprijatelj broj dva – odmah poslije SAD. Dobro se sjećam kad je u sovjetsko doba moskovska televizija raspirivala mržnju prema Pekingu. Svakodnevno su u televizijskom dnevniku bile negativne informacije o događajima u ovoj zemlji. Sovjetska ideologija smišljala je priče o Kini, da bi među građanima SSSR-a sijala mržnju i neprihvatljivost kineskog načina života. Smišljali su anegdote kojima su ismijavali kinesku vojsku. Sjećam se jedne koja je bila popularna negdje 1976. Ili 1977. godine. Govorilo se: ‘Ide zasjedanje kineskog generalštaba koji smišlja tajni napad na SSSR. Načelnik štaba govori svojim podređenim zašto trebaju tajno prelaziti sovjetsku granicu u malim grupama od pet miliona stanovnika. Jedan od generala pita hoće li biti podrške u tenkovima i dobija pozitivan odgovor. Na pitanje drugog generala hoće li biti avijacije – dobija negativan odgovor jer je pilot bolestan. Na treće pitanje – hoće li biti podrške ratne mornarice, odgovor je također negativan jer nema usputnog vjetra.
Svi sovjetski ljudi su se smijali na ovu smišljenu provokaciju. Za godinu dana, 1978. godine, Kina je krenula s ozbiljnim, velikim promjenama i drugi su u svijetu po utjecaju – odmah poslije SAD. Ustvari, mnoge sovjetske anegdote smišljao je KGB. 1976., Vladimir Putin i Nikolaj Patrušev već su bili časnici ove zloglasne organizacije, tako da nije isključeno da su i oni smišljali takve nebuloze koje propagiraju i dan-danas.
Recimo, Putin je prije par dana izjavio da ‘Rusija nije započela rat protiv Ukrajine… samo ga namjerava završiti’. Vidimo da to nije isključeno – uz pomoć Brazila i Kine. Samo, Kina se mora sjetiti s kim ima posla u Kremlju. Moskovska propaganda je bez promjena – baš poput one iz 1976. godine… dakle, kao i prije 47 godina. To je, po kineskim mjerilima vremena, kao jedan trenutak.”