Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini i svijetu.
Njegovu kolumnu donosimo u nastavku.
Guardian je izvijestio da je sjevernokorejski lider Kim Jong-un u svom novogodišnjem obraćanju pohvalio svoje vojnike koji se bore na „stranom tlu“ zbog jačanja „nepobjedivog saveza“ s Rusijom te ih pozvao da se bore „za bratski ruski narod“.
„Dok je cijela zemlja u svečanoj atmosferi dočeka Nove godine, još više mi nedostajete vi, koji se hrabro borite na bojnim poljima stranog tla čak i sada. Pjongjang i Moskva stoje iza vas“, rekao je.
Pjongjang je Rusku Federaciju snabdijevao oružjem i slao svoje trupe u Rusiju kako bi podržao rat protiv Ukrajine. Najmanje dvije hiljade sjevernokorejskih vojnika je ubijeno, a hiljade ranjeno. Sjeverna Koreja prima finansijsku pomoć, vojnu tehnologiju, hranu i energiju od Rusije u zamjenu za podršku ratu protiv Ukrajine. Konkretno, Moskva je Pjongjangu pružila tehnološku pomoć u proizvodnji raketa i nuklearne podmornice. Partnerstvo s Rusijom obezbjeđuje ključne resurse za Sjevernu Koreju. Analitičari vjeruju da je produbljivanje saveza Sjeverne Koreje s Rusijom predstavljalo ekonomski spas za režim Kim Jong-una i omogućilo mu da odbije prijedloge SAD-a i Južne Koreje za dijalog.
Izjava Kim Jong-una o „nepobjedivom savezu“ s Rusijom nije samo retorički gest, već i potvrda de facto vojno-političkog saveza dvije zemlje. Ona pokazuje spremnost Pjongjanga da učestvuje u globalnoj konfrontaciji protiv Zapada, koristeći rat u Ukrajini kao platformu za jačanje vlastitog statusa. Stvarno prisustvo sjevernokorejske vojske na strani Rusije prevodi saradnju između Moskve i Pjongjanga s nivoa situacijske podrške u format stabilnog, institucionaliziranog saveza.
Produbljivanje vojne saradnje između Ruske Federacije i DNRK stvara nove rizike za stabilnost na Korejskom poluostrvu. Južna Koreja, SAD, Japan i Australija prisiljeni su uzeti u obzir da DNRK dobija moderne tehnologije i resurse koji se mogu koristiti protiv njih. To povećava tenzije, potiče trku u naoružanju i smanjuje prostor za diplomatiju. Vojno-tehnička saradnja Moskve s Pjongjangom direktno je u suprotnosti s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a koje zabranjuju transfer tehnologije koja bi mogla doprinijeti razvoju oružja za masovno uništenje. Rusija efektivno legalizira pristup Sjeverne Koreje kritičnom znanju i materijalima koji jačaju njene raketne i nuklearne programe. To potkopava međunarodni sistem kontrole naoružanja i pokazuje spremnost Kremlja da ignorira globalna pravila zarad vlastitih interesa.
Za režim Kim Jong-una savez s Rusijom postao je ekonomski spas u vrijeme kada su sankcije i izolacija ugrožavale njegov opstanak. U zamjenu za granate, rakete i vojno osoblje, Moskva pruža Pjongjangu hranu, energiju i finansijsku podršku, što omogućava Kim Jong-unu da stabilizira unutrašnju situaciju u zemlji. To smanjuje zavisnost DNRK od Kine i daje Kimu više prostora za manevar u vanjskoj politici. Istovremeno, takva podrška čini Sjevernu Koreju još agresivnijom jer se osjeća zaštićenom strateškim saveznikom. Proširenje saradnje između Moskve i Pjongjanga ima dalekosežne posljedice po sigurnost cijele azijsko-pacifičke regije. Savez između Moskve i Pjongjanga postaje katalizator regionalne nestabilnosti koja ide daleko izvan rata u Ukrajini.
Moskovski Komsomolec izvijestio je o ograničenjima pristupa Rusa Crvenom trgu u Moskvi za Novu godinu. Trg je bio zatvoren za posjetioce od 18:00 sati 31. decembra do 10:00 sati 1. januara 2026. godine, a agencije za provođenje zakona patrolirale su područjem oko njega. U većini ruskih regija vlasti su otkazale proslave Nove godine, ulične zabave i gradske vatromete, a u nekima od njih stanovnicima je zabranjeno korištenje pirotehnike.
Šef Tuve Vladislav Khovalyg naveo je na svom Telegram kanalu da je otkazivanje vatrometa i uličnih svečanosti povezano sa SVO-om: „U trenutnim uvjetima, održavanje velikih novogodišnjih događaja s korporativnim zabavama i vatrometom je neetično.“
Dodao je da se slična ograničenja uvode ne samo u Tuvi već i u Baškortostanu, na Krimu, u Lenjingradskoj oblasti, Čuvašiji i Krasnodarskom kraju. U Burjatiji je Pres-služba Kabineta ministara „preporučila“ kolegama, zaposlenima u regionalnom sistemu izvršnih tijela i šefovima okružnih administracija, da potpuno odustanu od proslava Nove godine.
Nova godina za mnoge moskovske porodice počela je razočaranjem. Još jedna dugogodišnja tradicija proslave praznika na glavnom trgu zemlje postala je historija. Zvanična statistika je indikativna: 64 od 89 regiona Ruske Federacije odlučila su da je idealan novogodišnji vatromet onaj koji uopće ne postoji. Rusija je 2026. godinu dočekala u gotovo potpunom mraku – bez pozdrava, bez vatrometa, tiho i skromno. Prvi doček Nove godine 2026. još jednom je potvrdio da rat ne ostavlja mjesta za praznik. Možda upravo tu leži i glavna poruka: vrijeme je da se završi SVO i vrati normalnom, mirnom životu, u kojem je vatromet samo vatromet, a Nova godina samo praznik.
Veb-stranica Parlamentarne skupštine Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) izvještava da će 2026. godine Ruska Federacija, tokom predsjedavanja ovom strukturom, pokrenuti njenu transformaciju iz formalnog udruženja u efikasan alat za projekciju sile usmjeren na ograničavanje interesa SAD-a u Euroaziji.
Prioriteti Moskve usmjereni su na tri strateška područja: povećanje upravljivosti i borbene gotovosti kolektivnih snaga, njihovo naoružavanje modernom ruskom opremom te produbljivanje odbrambeno-industrijske saradnje. To uključuje povećanje tehnološke i logističke ovisnosti saveznika o ruskim standardima, uslugama i isporukama municije, što Kremlju osigurava dugoročni utjecaj na njihovu sigurnosnu politiku. Istovremeno, kroz ideološke platforme i novu antiterorističku strategiju, Ruska Federacija promovira narativ o destruktivnosti zapadnog prisustva u regiji.
Historijski gledano, ODKB je funkcionirao kao sigurnosni okvir na postsovjetskom prostoru, u kojem je Rusija monopolistički izvoznik vojnih standarda, oružja i političkih garancija. Centralna Azija postaje arena konkurencije ne samo za politički utjecaj već i za uspostavljanje temeljnih pravila – definisanje prirode prijetnji i legitimnosti intervencije.
Za Sjedinjene Američke Države strateški značaj regije određen je njenom ulogom geoekonomskog čvorišta s kritičnim resursima i tranzitnim rutama. Budući da se američko prisustvo zasniva na partnerskim programima i povjerenju elita, a ne na trajnoj vojnoj infrastrukturi, konsolidacija Ruske Federacije u status „glavnog arbitra sigurnosti“ značajno ograničava manevarski prostor Washingtona.
Sinergija militarizacije i promocije koncepta „jednake i nedjeljive sigurnosti“ stvara okruženje u kojem se ODKB transformira u efikasan mehanizam za potiskivanje zapadnog utjecaja. To povećava političku cijenu saradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama za regionalne elite i otežava provedbu politike sankcija prema Rusiji.
Prenaoružavanje kolektivnih snaga ODKB-a, prema ruskim standardima, formira dugoročnu tehnološku ovisnost država članica o Ruskoj Federaciji. Stvaranje zatvorenih ciklusa servisiranja, snabdijevanja municijom i obuke osoblja pretvara tehničke procese u poluge političkog pritiska. Za Sjedinjene Američke Države to znači značajno povećanje troškova i složenosti alternativnih sigurnosnih prijedloga zbog potrebe za prevazilaženjem već izgrađene ruske infrastrukture.
Produbljivanje proizvodne saradnje unutar ODKB-a omogućava ruskom vojno-industrijskom kompleksu da zaobiđe međunarodna ograničenja raspoređivanjem mreža podizvođača i korištenjem civilnih kanala za reeksport kritičnih komponenti. Time se povećava održivost ruskih proizvodnih linija i slabi američka kontrola nad konačnim odredištem proizvoda, što Moskvi omogućava vođenje dugoročnih vojnih kampanja.
Nova strategija ODKB-a za borbu protiv terorizma stvara pravni mehanizam za legitimizaciju represivnih mjera protiv opozicionih grupa i ograničavanje aktivnosti stranih nevladinih organizacija. To generira direktne operativne rizike za američke diplomatske i humanitarne misije jer se svaka aktivnost koja ne odgovara interesima Kremlja može klasificirati kao „miješanje“ ili „podrška terorizmu“.
Promocija koncepta „jednake i nedjeljive sigurnosti“ ima za cilj delegitimizaciju američkog prisustva u Euroaziji. Dugoročno, to vodi sistematskom zanemarivanju interesa Washingtona pri donošenju strateških odluka u regiji.