U noći s 3. na 4. februar 2026. godine, Rusija je izvela masovni kombinovani zračni napad na teritoriju Ukrajine.
Prema dostupnim podacima, Ruske oružane snage koristile su ukupno 450 jurišnih bespilotnih letjelica, četiri protubrodske hipersonične rakete 3M22 „Zirkon“, 32 balističke rakete tipa “Iskander-M/S-400”, sedam krstarećih raketa H-22/H-32 te 28 krstarećih raketa “H-101/Iskander-K”.
Glavni udari bili su usmjereni na objekte energetske infrastrukture u Kijevu i Kijevskoj oblasti, kao i u Harkovskoj, Dnjepropetrovskoj, Sumskoj, Viničkoj, Odeskoj i drugim regijama.
U Kijevu je, kao posljedica napada, zabilježena šteta u pet gradskih okruga, a oko 1170 višespratnih stambenih zgrada ostalo je bez grijanja. U Kijevskoj oblasti pogođene su Tripiljska termoelektrana i trafostanica od 750 kV koja povezuje Nuklearnu elektranu Rivne s glavnim gradom.
U Harkovu je noćni napad raketama i dronovima bio usmjeren na objekte energetske infrastrukture, pri čemu je termoelektrana Harkov pretrpjela kritična oštećenja. Kako bi se spriječilo smrzavanje mreže, gradske vlasti bile su prisiljene ispustiti rashladnu tečnost iz sistema koji osigurava snabdijevanje toplotom za 820 stambenih objekata koje napaja jedna od najvećih termoelektrana u gradu.
U Viničkoj oblasti, u gradu Ladyžinu, pogođena je lokalna termoelektrana, kao i drugi objekti energetske infrastrukture, zbog čega je najmanje pedeset naselja ostalo bez električne energije. U Dnjepropetrovskoj oblasti glavni udar bio je usmjeren na termoelektranu Pridnjeprovsk.
U Sumskoj oblasti oštećene su dvije višespratnice, dok je u Odeskoj oblasti glavni udar pao na energetsku i civilnu infrastrukturu. Više od 50.000 stanovnika ostalo je bez struje, a oštećene su stambene zgrade, skladišta i administrativni objekti. Eksplozije su zabilježene i u Černihivskoj, Čerkaskoj, Poltavskoj i Zaporiškoj oblasti.
Masovno granatiranje provedeno tokom ekstremnih mrazeva, pri temperaturama do –25°C, dovelo je do kritičnih oštećenja opreme u više termoelektrana. Cilj napada bio je gotovo potpuno onesposobljavanje sistema za održavanje života u nizu velikih ukrajinskih gradova.
Gađanje transformatorskih čvorova i strojarnica balističkim raketama i dronovima uzrokovalo je prekide u proizvodnji toplinske energije upravo u periodu maksimalnog opterećenja mreže, dovodeći hiljade stambenih objekata u Kijevu, Harkovu i Dnjepru u ozbiljnu opasnost od smrzavanja. Ukupno je oko milion građana Ukrajine ostalo bez stabilnog snabdijevanja toplotom.
Masovni ruski napad u noći 3. februara doveo je američkog predsjednika Donalda Trumpa u izuzetno neugodan politički položaj, kako pred domaćim biračima tako i pred međunarodnim partnerima. Moskva je ovim napadom demonstrativno ignorisala lične pozive američkog predsjednika na obustavu udara, jasno poručivši da humanitarni aspekti ne igraju nikakvu ulogu u strategiji sistemskog uništavanja ukrajinske infrastrukture. Za Bijelu kuću ovo predstavlja signal da Rusija ne namjerava praviti stvarne ustupke, već simulira spremnost na pregovore kako bi dobila na vremenu.
Uprkos Trumpovim ranijim izjavama o napretku ka mirovnim rješenjima i pokušajima uspostave tzv. energetskog primirja, Moskva je izvela udar u trenutku najveće ranjivosti ukrajinskog energetskog sistema. Time je pokazala potpuno zanemarivanje američkog posredovanja i ličnog autoriteta američkog predsjednika. Pauza u napadima, koju je Trump predstavio kao humanitarnu mjeru, iskorištena je za akumulaciju projektila i pripremu udara koji je sada rezultirao teškim posljedicama po civilno stanovništvo.
Napad 3. februara ozbiljno dovodi u pitanje narativ o mogućnosti „ličnog dogovora“ s Vladimirom Putinom izvan institucionalnih okvira. Umjesto deeskalacije, uslijedila je demonstrativna eskalacija, koja jasno pokazuje da Kremlj ne reagira na neformalne pozive, već isključivo na konkretne i prisilne mjere. Ovaj udar predstavlja i direktan pritisak uoči mirovnih razgovora planiranih u Abu Dhabiju, s ciljem jačanja ruske pregovaračke pozicije kroz destabilizaciju ukrajinske pozadine.
Dodatnu težinu napadu daje činjenica da se granatiranje dogodilo tokom boravka predsjedavajućeg OSCE-a i generalnog sekretara OSCE-a u Kijevu, kao i svega nekoliko sati prije dolaska generalnog sekretara NATO-a, Marka Ruttea. Time je Rusija poslala jasnu poruku da diplomatske posjete i pregovore vidi isključivo kao sredstvo za odugovlačenje, a ne kao osnovu za stvarnu deeskalaciju.
Izbor trenutka za napad – u periodu temperaturnog minimuma – ukazuje na svjesnu namjeru izazivanja humanitarne katastrofe kroz kaskadna isključenja grijanja u ukrajinskim megagradovima. Granatiranje 3. februara pokazuje da bez stvarnog pooštravanja sankcija i jačanja ukrajinske protuzračne odbrane, svako „energetsko primirje“ ostaje samo taktička prednost za agresora. Upotreba zapadnih komponenti u novim serijama ruskih raketa, proizvedenih krajem 2025. godine, dodatno potvrđuje ozbiljne propuste u režimu sankcija i potrebu za prelaskom s deklarativnih mjera na krivičnu odgovornost za njihovo zaobilaženje.
Masovno uništavanje energetske infrastrukture tokom ekstremnih mrazeva ukazuje na prelazak Rusije na strategiju izazivanja tehnogenog kolapsa. Cilj više nije privremeni nestanak električne energije, već trajno onesposobljavanje kritičnih čvorova koji se ne mogu brzo obnoviti u zimskim uvjetima. Time se cijele regije svjesno guraju u stanje nepogodno za život, što prema međunarodnom pravu predstavlja ratni zločin. Trenutna eskalacija pokazuje stratešku ranjivost civilne infrastrukture pred savremenim visokopreciznim oružjem i predstavlja ozbiljno upozorenje ne samo Ukrajini, već i cijeloj Evropi.