Bivši ukrajinski diplomata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini.
“U noći na 17. jula ove godine bile su ‘urušene strukture’ mosta preko Kerčkog moreuza. Pravi razlozi za još jedan incident na Krimskom mostu još nisu u potpunosti poznati. Službena objašnjenja okupacione uprave i rukovodstva agresorske države nisu vrijedna ikakvog povjerenja. Ono što se pouzdano zna je da je most preko Kerčkog moreuza nelegalno izgrađena građevinska konstrukcija koja nije prošla ni ekološku ni transportnu međunarodnu ekspertizu, pa je stoga podložna demontaži. Ulazak na privremeno okupirano poluostrvo Krim preko ovog objekta je zakonski ilegalan. Od početka izgradnje mosta, postojala je ozbiljna zabrinutost za kvalitet i sigurnost njegove izgradnje. Sada je jasno da je most preko Kerčkog moreuza hronično oštećen objekt koji je opasan za upotrebu. Kako se pokazalo, Rusija nije u stanju da osigura sigurnost kretanja i boravka na privremeno okupiranom Krimu. Stoga se do trenutka oslobađanja Krima od strane Oružanih snaga Ukrajine nerezidentima, odnosno onima osobama koje tamo ne žive stalno, savjetuje da se suzdrže od posjeta poluotoku. Kremlj pokušava da iskoristi incident na mostu preko Kerčkog moreuza za nove neizgovorene optužbe i gestove u cilju eskalacije i kršenja međunarodnih sporazuma. Kerčki most je vojni objekt i legitimni vojni cilj koji obezbjeđuje logistiku za ruske osvajače na jugu Ukrajine. Kerčki most izgrađen je na privremeno okupiranoj teritoriji Ukrajine (Krim, ostrvo Kosa Tuzla, akvatorij Kerč-Jenikalskog kanala Kerčkog moreuza). Napadi na njega se ne smatraju vojnim akcijama na teritoriji Ruske Federacije. Istovremeno, ne smijemo zaboraviti da sama Rusija sistematski napada objekte transportne infrastrukture Ukrajine uprkos njihovoj civilnoj namjeni. Istovremeno, prava eskalacija situacije, ratni zločin i ekološki genocid bila je ruska detonacija brane ‘Kahovske’ HE, što je dovelo do katastrofalnih humanitarnih i ekoloških posljedica planetarnih razmjera.
Naredni rok važenja ‘Sporazuma o žitu’ istekao je upravo spomenutog 17. jula ove godine. Ukrajina je otvorena za nastavak ‘Sporazuma o žitu’, kojim se rješavaju globalni problemi sigurnosti hrane u svijetu. Povlačenje Ruske Federacije iz ‘Sporazuma o žitu’, koji je najavio Kremlj, znači zanemarivanje interesa mnogih zemalja, posebno Afrike i Azije, koje očekuju da će dobiti potrebnu hranu po pristupačnim cijenama. Moskva traži razloge za podizanje stope u ucjeni narušavanjem ‘Inicijative za žito’. Incident na Kerčkom mostu postao takvim razlogom za Moskvu. Istovremeno, sama Rusija ugrožava sigurnost ‘žitnog koridora’ napadom na lučku infrastrukturu Odese i Zmijskog ostrva. U vezi s povlačenjem Rusije iz ovog sporazuma, Ukrajina se, zajedno sa svojim partnerima, priprema za implementaciju alternativnih opcija i puteva izvoza hrane. Kremlj je 17. jula objavio da se povlači iz ‘Sporazuma o žitu’ i na taj način Putinova Rusija pokušava da glad učini svojim oružjem masovnog ubistva na međunarodnoj sceni. Na isti način, staljinistički SSSR izveo je hroničnu glad svojim oružjem za masovno uništenje stanovništva Ukrajine 1932–1933. godina, kada je nepodnošljiva glad došla u regione Ukrajine bogate žitom, koja je odnijela živote sedam miliona Ukrajinaca.
Kremlj je svojom izjavom u nezgodnu poziciju doveo turskog predsjednika Erdogana, koji je nedavno javno uvjeravao da se s Putinom dogovorio da produži ‘Sporazum o žitu’. Rusija je stvorila stvarnu prijetnju glađu u Africi bukvalno ceset dana prije najavljenog početka summita ‘Rusija – Afrika’ u Sankt-Peterburgu. Ovo je još jedan šamar afričkim liderima, nakon raketnog napada na Kijev tokom njihove posjete na najvišem nivou 16. juna ove godine. Najbolji odgovor s njihove strane na ucjenu Moskve bilo bi odbijanje putovanja u Rusku Federaciju.
Treba uzeti u obzir da je Ukrajina sklopila Sporazum o isporuci vlastitih žitnih rezervi na međunarodna tržišta ne s Moskvom, već s Turskom i UN-om, stoga ne odustaje od zaključenog ‘Sporazuma o žitu’ i računa na međunarodnu podršku za nastavak pomorskog koridora kroz Crno more čak i bez učešća Ruske Federacije. Pozivi ruske propagande na hitne napade na ukrajinsku lučku infrastrukturu neće uplašiti Ukrajinu, a moguće terorističke provokacije će dobiti odgovarajući vojni i politički odgovor. Ruska brutalna bombardovanja lučke infrastrukture u Odesi i skladišta žitarica u Mikolajevu samo svjedoče o cinizmu politike Moskve, koja je potpuno ravnodušna prema sudbini miliona ljudi u Aziji i Africi koji pate od neuhranjenosti, a ukrajinsko žito je bilo barem vid ‘ruke spasa’ u sprečavanju smrti od gladi za koju nisu krivi siromašni ljudi. Ukrajina, UN i Turska čine sve što je moguće da zemljama kojima je hitno potrebna hrana obezbijede ukrajinsko žito i proizvode.”