Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o strategiji Rusije protiv zapada kroz hibridne prijetnje i incidentne akcije.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Sabotaže u Baltičkom moru
Ovih dana finske vlasti su zadržale Fitburg, plovilo na putu iz Rusije za Izrael, zbog sumnje da je oštetilo telekomunikacijski kabel koji prolazi preko Finskog zaljeva od Helsinkija do Estonije. Posljednjih godina u Baltičkom moru dogodio se niz incidenata koji su uključivali oštećenje komunikacijskih i energetskih kablova. EU i NATO vjeruju da Rusija stoji iza ovih incidenata. Najpoznatiji slučajevi bili su oštećenje podmorskog plinovoda Balticconnector i energetskog kabela Estlink 2 u Finskom zaljevu. Nakon ovih incidenata, brojne zemlje NATO-a pokrenule su misiju Baltic Watch, koja patrolira ključnim područjima Baltičkog mora kako bi zaštitila podvodnu infrastrukturu.
Mnogi incidenti koji uključuju oštećenje podvodne infrastrukture u Baltičkom moru pripisuju se ruskim akcijama. Cilj Moskve u takvim akcijama je stvaranje atmosfere neizvjesnosti i pritiska na zemlje EU i NATO-a. Oštećenje kablova ili plinovoda može se koristiti kao alat hibridnog ratovanja za potkopavanje povjerenja u sigurnost regije i testiranje odgovora zapadnoevropskih vlada. To također omogućava Moskvi da demonstrira sposobnost utjecaja na kritične sisteme bez direktnog vojnog sukoba. Posada tankera Eagle S, dijela ruske “flote u sjeni”, optužena je za sabotažu i grubo ometanje telekomunikacija. Ovaj brod je 25. decembra prošle godine oštetio električni kabel Estlink 2 između Finske i Estonije.
Slični slučajevi pokazuju da se ruski brodovi mogu koristiti kao instrument skrivenog pritiska. Oni predstavljaju rizik za energetsku i komunikacijsku sigurnost cijelog regiona. Trenutno, politički i sigurnosni kontekst, oblikovan nizom prethodnih incidenata u Baltičkom moru, uključujući oštećenje Balticconnectora i Estlink 2, ne dozvoljava nam da u potpunosti isključimo verziju namjernog miješanja. Upravo ponavljanje takvih incidenata izaziva sumnje u Rusiju, čak i u nedostatku direktnih dokaza o njenoj umiješanosti. Pokretanje misije Baltički stražar pokazuje da zemlje baltičke regije ozbiljno procjenjuju prijetnje podvodnoj infrastrukturi. NATO smatra zaštitu kablova i cjevovoda dijelom kolektivne sigurnosti. Patroliranje u ključnim područjima Baltičkog mora ima za cilj odvraćanje potencijalnih sabotaža. To također pokazuje spremnost saveznika da zajedno djeluju protiv hibridnih izazova.
Za baltičke zemlje i cijelu regiju, trenutni incident je podsjetnik na potrebu ulaganja u zaštitu infrastrukture. To uključuje i tehnička rješenja i međunarodnu koordinaciju. Važno je ne samo reagovati na štetu, već i stvoriti sisteme ranog upozorenja i zajedničke istrage. Takav pristup će smanjiti rizike i povećati otpornost regije na hibridne prijetnje. Hibridne akcije se često namjerno provode u “sivoj zoni” između nesreće i sabotaže. To komplikuje primjenu međunarodnog prava i mehanizama kolektivnog odgovora NATO-a ili EU. Istovremeno, nedostatak brzog odgovora može podstaći daljnje incidente.
Prijetnje evropskim liderima
Bivši ruski predsjednik D. Medvedev prijeti otmicom njemačkog kancelara F. Merza. Euronews je izvijestio da je zamjenik šefa ruskog Vijeća sigurnosti, odgovarajući na pitanje ruske novinske agencije TASS u vezi sa situacijom s otmicom venecuelanskog predsjednika, govorio o mogućnosti ponavljanja “specijalne operacije” u drugim dijelovima svijeta, posebno u Njemačkoj. D. Medvedev je rekao da bi “otmica istog neonaciste F. Merza mogla biti divan zaplet u ovoj karnevalskoj seriji”. Njemačka vlada oštro je odbacila Medvedeve komentare. „Najoštrije osuđujemo takve prijetnje“, rekao je zamjenik glasnogovornika vlade Sebastian Hille u Berlinu. Prema njegovim riječima, vlada ne vidi razlog za pooštravanje sigurnosnih mjera radi zaštite kancelara zbog ovih komentara.
Medvedeva izjava o mogućoj „otmici“ njemačkog kancelara nije slučajna emocionalna primjedba, već namjerna politička provokacija. Osmišljena je kako bi se u javnom prostoru normalizirala ideja političkog nasilja nad liderima država EU i NATO-a. Na taj način Kremlj testira granice dozvoljenog i pokušava smanjiti osjetljivost Zapada na direktne prijetnje.
Cilj ruskog rukovodstva je zastrašivanje, demoraliziranje i stvaranje atmosfere stalne opasnosti. Medvedeva retorika je oblik psihološkog pritiska na rukovodstvo Njemačke i drugih zemalja EU koje podržavaju Ukrajinu. Prijetnje su personalizirane, što ih razlikuje od apstraktne antizapadne propagande i čini signal alarmantnijim. Kremlj pokušava prisiliti evropske lidere da razmisle o ličnim rizicima svojih političkih odluka u vezi s podrškom Ukrajini.
Bivši ruski predsjednik dugo je privukao pažnju svojim radikalnim izjavama. On ostaje dio najvišeg ruskog vojno-političkog rukovodstva. Zato se njegove riječi ne mogu smatrati privatnim mišljenjem. Medvedev djeluje kao glas koji izražava ono što Kremlj nije uvijek spreman službeno reći. Medvedeve izjave imaju jasno izraženu domaću političku funkciju – mobilizirati i radikalizirati rusku publiku. Vrijeđanjem „neonacista“ i legitimiziranjem nasilja, Kremlj pokušava održati atmosferu histerije i opravdati sukob sa Zapadom.
Takve izjave preusmjeravaju fokus pažnje s unutrašnjih problema Rusije na imaginarnu vanjsku prijetnju. U stvari, Medvedev je instrument strateške dezinformacije i eskalacije. F. Merz je postao meta zastrašivanja prvenstveno zbog svoje aktivne podrške Ukrajini. Nije se samo zalagao za korištenje zamrznute ruske imovine za finansiranje ukrajinskih kredita, već je i dosljedno pozivao na povećanje vojne pomoći Kijevu i jačanje odbrambenih sposobnosti Evrope. Merz je javno naglasio potrebu za dugoročnom strategijom podrške Ukrajini, uključujući isporuku modernog oružja i sigurnosne garancije. Berlin je javno osudio prijetnje, ali je odbio previše dramatizirati kako ne bi stvorio osjećaj učinkovitosti ruskog pritiska.
Hibridne prijetnje i institucionalni odgovori
Utjecajni portal Bloomberg dobio je pristup dokumentu njemačkog Ministarstva odbrane, prema kojem Njemačka vjeruje da će Ruska Federacija povećati tajne napade na ključnu infrastrukturu zemlje kao dio hibridnog rata, koji službeni Berlin vidi kao mogući prolog većeg sukoba. Istovremeno, Njemačka očekuje da će Rusija prvenstveno ciljati na energetsku i odbrambenu infrastrukturu zemlje, budući da se Njemačka pozicionira kao glavni stub Sjevernoatlantskog saveza u Evropi. Općenito, njemačko Ministarstvo odbrane smatra Rusku Federaciju “najvećom i najneposrednijom prijetnjom njemačkoj sigurnosti”, a također vjeruje da su hibridne mjere upravo alat koji Rusija široko koristi u svojoj sigurnosnoj politici i borbi protiv “kolektivnog Zapada”.
Formulacija u dokumentu njemačkog Ministarstva odbrane, koji su novinari Bloomberga pregledali, daleko prevazilazi prethodne preporuke ministarstva odbrane, a poklapa se i s relativno nedavnim upozorenjem novog šefa njemačke vanjske obavještajne službe BND-a, Martina Jaegera, koji je u oktobru 2025. godine rekao Bundestagu da je Rusija odlučna testirati evropske granice i da bi sukob mogla pretvoriti u “vruću konfrontaciju” u bilo kojem trenutku. U dokumentu se također napominje da “čak i ako se ruski rat protiv Ukrajine nastavi nepromijenjen, očekuje se da će Moskva razviti svoje vojne sposobnosti i strateške opcije za vođenje rata velikih razmjera protiv NATO-a najkasnije do 2029. godine”.
Istovremeno, precizira se da će Ruska Federacija pokušati ograničiti svaki potencijalni sukob sa Zapadom na evropski region, odnosno izbjeći direktnu vojnu konfrontaciju sa Sjedinjenim Američkim Državama. Istovremeno, njemačko Ministarstvo odbrane predviđa da će Rusija učiniti sve što je moguće da spriječi ili barem oteža raspoređivanje NATO snaga na istočnom krilu Alijanse u svrhu odvraćanja i, ako je potrebno, odbrane.
U konačnici, njemačko Ministarstvo odbrane zaključilo je da Ruska Federacija namjerno napada i istražuje moguće slabe karike u saradnji između različitih nivoa njemačke vlade uz pomoć hibridnih mjera usmjerenih na uznemiravanje njemačkih građana. Kako se navodi u dokumentu, „cilj je spriječiti rano otkrivanje ruskih hibridnih mjera, njihov stvarni obim i uticaj, te usporiti i paralizirati sposobnost donošenja odluka i reagovanja njemačke vlade od strane različitih odgovornih struktura na saveznom, državnom i lokalnom nivou“.