Oleksandr Levchenko, bivši ukrajinski ambasador u BiH i analitičar međunarodnih odnosa, u svojoj kolumni analizira kolaps ruskog vojno-industrijskog kompleksa i šire posljedice koje ta stagnacija ima na rusku ekonomiju.
U nastavku donosimo njegovu kolumnu.
Problemi s ruskim budžetom pogodili su odbrambenu industriju. Ruska publikacija Arbat Media, pozivajući se na statističke podatke, objavila je izvještaj da je proizvodnja u vojnim tvornicama, koje su ranije bile glavni izvor ekonomskog rasta, u Rusiji počela opadati.
Vojno-industrijski sektor, koji je činio trilione budžetskih rashoda, doživio je naglo usporavanje stope rasta. Industrija vezana za naoružanje prešla je iz stabilnog razvoja u stagnaciju. Tako je proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, koja je porasla za 26,4% u 2023. i za 31,6% u 2024. godini, u septembru 2025. smanjena za 1,6% u odnosu na prethodnu godinu. U poređenju s augustom, ukupni pad iznosio je 20%, izvještava Raiffeisen banka.
Analitičari napominju da je pad u odbrambenoj industriji smanjio cijeli indeks proizvodnje, koji je u septembru porastao za samo 0,4%, naspram 2,4% u augustu. Natalija Orlova, glavna ekonomistica ruske Alfa banke, to pripisuje budžetskim problemima. Prema njenim riječima, državni odbrambeni inženjerski kompleks također je pokazao pad od 0,1% nakon rasta od 15,7% mjesec ranije. Stručnjakinja smatra da bi pooštravanje fiskalne politike moglo dovesti do daljnjeg usporavanja industrijskog rasta u narednim mjesecima.
Stopa rasta ruske vojne industrije počela je opadati: proizvodni pokazatelji slabe, a preduzeća odbrambeno-industrijskog kompleksa suočavaju se s nedostatkom komponenti, osoblja i logističkih resursa. Čak ni kolosalne budžetske injekcije više ne mogu kompenzirati strukturne probleme nagomilane tokom godina militarizacije.
Uprkos ogromnim izdacima za državnu odbrambenu narudžbu, ruski vojno-industrijski kompleks prvi put bilježi pad proizvodnje. Stručnjaci napominju da je ruska ekonomija iscrpila resurse vojnog rasta, a oslanjanje na stalno povećanje vojnih izdataka više ne donosi rezultate. Simbolički kolaps ovog sektora u septembru postao je očigledan znak da se “vojno čudo” ruske ekonomije približava svojoj granici.
Industrija, koju Kremlj naziva “lokomotivom ekonomije”, više ne pokazuje nekadašnji obim. Na pozadini općeg slabljenja ekonomije, posljednja nada koja je održavala militarizirani sistem na površini – urušava se. Dok vlasti pokušavaju stabilizirati prihode od izvoza i prerade nafte, vojno-industrijski kompleks gubi stabilnost i inerciju rasta.
Rusija se suočava s efektom “izgaranja” vojnog modela razvoja: ekonomija “naoštrena” za rat gubi ravnotežu i ulazi u produženo slabljenje, gdje vojni prioriteti više ne spašavaju, već dodatno pogoršavaju ukupni pad BDP-a. Sve to, zajedno s budžetskim ograničenjima i novim sankcijama, vodi ka stagnaciji. Prognoze o kolapsu ruske ekonomije postaju sve realnije: industrijski pad nadilazi “odbrambenu industriju”, a civilne grane također bilježe negativan trend.
Prerađivačka industrija, koja se do nedavno smatrala glavnim osloncem domaće proizvodnje, našla se u dubokoj recesiji. Pad je zabilježen u osamnaest od 24 oblasti koje prati ruska statistika. Od 2024. godine, predstavnici vojno-industrijskog kompleksa više puta su upozoravali da cijene koje određuje Ministarstvo odbrane prisiljavaju industriju da radi s gubitkom.
Ni višemilijardske narudžbe Kremlja ne garantuju da će ekonomija “vezana” za rat moći izvući industriju iz krize. Nakon gotovo tri godine kontinuiranog dvocifrenog rasta, odbrambena preduzeća gube zamah, a vojna industrija prvi put ulazi u pad. Najveće usporavanje zabilježeno je u metalurškom segmentu i proizvodnji oklopnih vozila – rast je pao s 61,2% u augustu na svega 6% u septembru.
Rusku ekonomiju dodatno pogađaju nove američke sankcije, koje su prvi put obuhvatile energetske gigante Rosnjeft i Lukoil. Gubitak ključnog indijskog tržišta mogao bi oštro smanjiti devizne prihode i potkopati budžet. Bankari upozoravaju da bi, kako bi se ispunio fiskalni plan, moglo doći do “hipohlađenja ekonomije”.
Istovremeno, ruski vrh izvještava o navodno uspješnom testiranju krstareće rakete Burevestnik s nuklearnim punjačem, iako je u kontekstu stagnacije vojno-industrijskog kompleksa i ograničenog pristupa zapadnim komponentama takav projekt teško ostvariv.
Ruski vojno-industrijski kompleks iscrpio je svoj potencijal rasta. Ograničenja uvoza tehnologija i opreme lišila su preduzeća ključnih komponenti. Industrija preživljava zahvaljujući subvencijama, dok sankcije potkopavaju njenu bazu. Rezultat su zatvaranja fabrika, rast nezaposlenosti i pad realnih dohodaka.
Vlasti pokušavaju kompenzirati krizu propagandom i militarizacijom društva, ali ne i stvarnim ekonomskim mjerama. Autoritarni model upravljanja guši razvoj, odluke se donose politički, a ne ekonomski.
U takvim okolnostima, “oružje umjesto hljeba” prestaje biti metafora i postaje stvarnost: resursi se troše na iluziju vojne veličine, dok građani sve teže žive. Kremlj demonstrira rakete da bi sakrio poluprazne frižidere. Rezultat je očit: umjesto modernizacije, militarizacija, umjesto tehnološkog proboja, imitacija. Račun za agresiju protiv Ukrajine konačno stiže, a Kremlj ga više ne može ignorisati.