Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o eskalaciji tenzija između SAD-a i Rusije nakon američke vojne operacije u Venecueli i povezanim diplomatskim, ekonomskim i propagandnim reakcijama Moskve.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Eskalacija rusko-američkih odnosa
Nakon što su Sjedinjene Američke Države u noći 3. januara 2026. godine izvele vojnu operaciju u Venecueli s ciljem svrgavanja režima N. Madura i hapšenja samog diktatora, rusko-američki odnosi ušli su u novu fazu pogoršanja. Uprkos činjenici da su Rusija i Venecuela 2025. godine potpisale sporazum o strateškom partnerstvu, Moskva se nije usudila pružiti stvarnu vojnu pomoć Caracasu kao odgovor na specijalnu operaciju Sjedinjenih Američkih Država. Umjesto toga, rusko Ministarstvo vanjskih poslova pojačalo je svoju verbalnu retoriku, zahtijevajući od Washingtona da oslobodi bračni par Maduro i poštuje suverenitet južnoameričke države.
Povijesni i diplomatski kontekst
Dana 7. januara 2026. godine, Fiona Hill, bivša savjetnica američkog predsjednika D. Trumpa, objavila je informaciju da su 2019. godine ruski visoki zvaničnici, putem neslužbenih kanala komunikacije, već predložili Sjedinjenim Američkim Državama da zaključe neformalni sporazum, prema kojem bi Rusija dobila carte blanche za realizaciju svojih ciljeva u Ukrajini, a u zamjenu za to bi Ruska Federacija pristala da se ne miješa u situaciju u Venecueli. Prema riječima F. Hill, ruska strana je više puta predlagala mogućnost zaključenja takvog sporazuma. Bivši savjetnik američkog predsjednika je istakla da, iako nije bilo zvaničnih prijedloga ruskih vlasti o ovoj temi, ideja takvog sporazuma je aktivno promovisana putem ruskih i pridruženih masovnih medija. Istovremeno, Rusi su pokušali da se pozovu na američku doktrinu predsjednika D. Monroea iz 1823. godine, koja je u to vrijeme pozivala na nemiješanje evropskih država u poslove američkog kontinenta, posebno Velike Britanije, Francuske, Španije i Portugala, te izjavila o odbijanju Sjedinjenih Država da se miješaju u evropske poslove. F. Gill je naglasila da je u aprilu 2019. godine specijalno poslana u Moskvu da odlučno odbaci ideju “razmjene podrške” u ime zvaničnog Washingtona i naglasila da Ukrajina neće biti predmet pregovaranja, budući da Ukrajina i Venecuela ni na koji način nisu povezane.
Donroeova doktrina i nova američka strategija
Nakon smjene N. Madura s vlasti, američki predsjednik D. Trump je izjavio da je Washington prerastao tradicionalnu “Monroeovu doktrinu”, šaljivo nazivajući novi kurs “Donroeovom doktrinom”. Prema zapadnim posmatračima, operacija u Venecueli bila je živopisna potvrda namjera Bijele kuće da uspostavi potpunu dominaciju na zapadnoj hemisferi, što je zabilježeno u ažuriranoj američkoj Strategiji nacionalne sigurnosti. Sa svoje strane, rusko rukovodstvo nema drugog izbora nego da šutke posmatra postupke Amerikanaca. Barem ruski propagandni kanali pokušavaju protumačiti najnovije akcije SAD-a u Venecueli na način da je Washington navodno de facto pristao na neslužbenu podjelu svijeta na različite sfere utjecaja, a operacija američke vojske u Caracasu trebala bi poslužiti kao presedan za miješanje u unutrašnje stvari drugih država.
Sukobi na moru i presretanje ruskih tankera
Dana 7. januara 2025. godine, ruski tanker za naftu prisilno je zadržan od strane američke obalne straže u sjevernom Atlantiku. Štaviše, to se dogodilo nakon dvonedeljne potjere za plovilom, koja je započela kod obale Venecuele tokom američke operacije zapljene tankera flote u sjeni kao dijela pomorske blokade venecuelanskih luka. Pokušavajući izbjeći zarobljavanje, plovilo je promijenilo ime iz Bella 1 u Marinera i promijenilo zastavu u rusku, koju je posada oslikala na brodu. Moskva je poslala jedan ratni brod i podmornicu da prate ovaj tanker, međutim, u trenutku američkog iskrcavanja na njega, u blizini nije bilo ruskih brodova, što je spriječilo direktan borbeni kontakt. Zaplijenom ruskog tankera uz pomoć i podršku Velike Britanije, administracija američkog predsjednika pokazala je spremnost da odlučno brani nacionalne interese države upotrebom sile. Sada se očekuje da će američka mornarica početi oštrije djelovati protiv plovila tankerske “flote u sjeni”, koju široko koriste Rusija i Iran, a do nedavno i Venecuela. Iako je rušenje režima venecuelanskog diktatora N. Madura silom već pogoršalo sukob između Moskve i Washingtona, to nije spriječilo SAD tokom operacije presretanja ruske tankerske “flote u sjeni”. To znači da sadašnje američko rukovodstvo nije sklono uzimati u obzir prijetnje sebi od strane vlasti V. Putina, čiji se kapaciteti sve više smanjuju.
Američke sankcije i propagandni odgovor Rusije
Dana 8. januara 2026. godine, američki senator Lindsey Graham najavio je da će se sredinom januara ove godine u američkom Kongresu održati dvostranačko glasanje o prijedlogu zakona o sankcijama protiv Rusije, koji će omogućiti SAD-u da kazni one zemlje koje kupuju jeftinu rusku naftu koja pokreće vojnu mašineriju Kremlja. L. Graham sam, senator Richard Blumenthal i drugi američki zakonodavci iz obje glavne američke stranke – Republikanske i Demokratske – radili su na tekstu zakona nekoliko mjeseci. Kako je objasnio L. Graham, “zeleno svjetlo” za usvajanje ovog zakona dao je lično D. Trump tokom ličnog sastanka sa senatorom. Potonji je napomenuo da je ovo vrlo pravovremena odluka američkog predsjednika, budući da Ukrajina pokazuje stvarnu spremnost na kompromis zarad mira, dok Rusi samo pričaju o miru, nastavljajući ubijati nevine ljude. Kako se američki Kongres nada, nakon uspješnog usvajanja Graham-Blumenthal zakona u oba doma, zemlje poput Kine, Indije, Brazila i drugih bit će prisiljene prestati kupovati rusku sirovu naftu, naftne derivate, prirodni plin i obogaćeni uranij. Može se pretpostaviti da će se, ako se spomenuti zakon usvoji, bilateralni odnosi između Rusije i SAD-a još više pogoršati. Čvrst stav SAD-a izaziva nezadovoljstvo ruske strane, što se, prema američkim obavještajnim podacima, manifestuje na neformalnom nivou u negativnim ocjenama D. Trumpa lično i njegovih aktivnosti kao predsjednika. Ovo se dešava sa strane Rusa koji su učesnici u pregovaračkom procesu sa SAD-om, uprkos činjenici da se Trump tokom protekle godine više puta obraćao Kremlju po pitanju sklapanja mirovnog sporazuma između Moskve i Kijeva. U tom kontekstu, propagandni kanali Kremlja i strani masovni mediji pod kontrolom Rusije pokrenuli su široku informativnu kampanju s ciljem lične diskreditacije 47. predsjednika SAD-a. Takva informativno-psihološka operacija Rusa, usmjerena na otvoreno ocrnjivanje imidža D. Trumpa, može ukazivati na to da je Moskva očajnički željela postići kompromise s Washingtonom po pitanju najoptimalnijih uslova za Moskvu i V. Putina za okončanje rusko-ukrajinskog rata.